POŽEGA - Nasilje u obitelji jedno je od najtežih zadiranja u fizički i psihološki integritet osobe, upravo zbog činjenice da su napadači oni ljudi u koje žrtve imaju povjerenja i od kojih najčešće traže životni oslonac i zaštitu.

Na području Policijske uprave požeško-slavonske tijekom 2019. godine zabilježena su 94 počinjena prekršaja nasilja u obitelji, a u 2020. godini 91 prekršaj. Kada govorimo o kaznenim djelima u 2019. počinjeno ih je 44, a u 2020. je počinjeno njih 48 .

- Počinitelj kažnjivih radnji koje se povezuju s nasiljem u obitelji može biti svaka osoba bez obzira na spol, stručnu spremu i dob (iznad 14 godina) i nerijetko se susrećemo s osobama ženskog spola koje su počinitelji takvih kažnjivih radnji, ali u konačnici puno su češće to muškarci. - za SBplus kazala glasnogovornica požeško-slavonske Policijske uprave, Nikolina Janković.

Nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj ili kazneno djelo. Kaznena su djela teže povrede određenih društvenih vrijednosti od prekršajnih djela pa ih i prati stroža sankcija.

Prekršajno-pravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, odnosno, obvezni psihosocijalni tretman, zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i slično. Tu su, zatim, novčana kazna, kazna zatvora i druge.

- U prekršajnom postupku može biti izrečena kazna zatvora do 90 dana ili novčana u iznosu od najmanje dvije tisuće do 17 tisuća kuna, dok se u kaznenom postupku za kazneno djelo nasilja u obitelji može izreći kazna zatvora do tri godine. - dodala je glasnogovornica Janković.

Nasilje je definirano kao ponašanje između dvoje ili više ljudi s ciljem kontrole, moći, zastrašivanja i manipuliranja, a uključuje zlouporabu moći u odnosima koji se temelje na nejednakosti, a može se svesti u nekoliko kategorija: fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje te ekonomsko i kulturno nasilje.

- Nasilje u obitelji veoma je složena pojava u čijoj je podlozi niz čimbenika te najčešće govorimo o interakciji društvenih, socijalnih i individualnih čimbenika. U svrhu razumijevanja nasilja općenito, ali i njegovih specifičnih oblika važno je sagledati objašnjenja i tumačenja s različitih stajališta, takav pristup omogućuje sveobuhvatno razumijevanje nasilnih ponašanja i učinkovitije načine intervencije i prevencije. - za SBplus kazala je Lidija Budimir, mag. psihologije.

- Prema sociološkom modelu nasilje se promatra u širem kontekstu općeg društvenog nasilja. Za nasilna ponašanja odgovornima se smatraju obitelj i društvo u kojem živimo, odnosno, različiti socioekonomski, strukturalni i drugi društveni čimbenici. Psihološki model upućuje na to da nasilje valja objasniti psihološkim osobinama pojedinca koji sudjeluje u njemu, bilo kao žrtva ili kao počinitelj te promatrati njihov međusobni odnos, osobine ličnosti i eventualna psihopatološka odstupanja. Integrativni model spaja oba modela te u objašnjenju nasilja propituje ulogu kulturnih vrijednosti, medija, nezaposlenosti, izolacije s jedne strane te psiholoških karakteristika pojedinca uključenih u nasilje s druge strane. - pojasnila je Marija Krip, univ. spec. kliničke psihologije.

Ponekad žrtve zlostavljačevo ponašanje nastoje opravdati kao vlastito ponašanje i 'pogreške' koje zlostavljač navodi povodom zlostavljanja. Pokušavaju promijeniti vlastito ponašanje i na taj način smatraju kako će zlostavljač promijeniti svoj odnos prema njima.

Međutim, takvim ponašanjem zapravo daju potvrdu da je zlostavljač postigao što je htio i da je preuzeo kontrolu nad žrtvom što je, pak, najveći cilj zlostavljanja. Ključni korak koji žrtva može napraviti je potražiti pomoć i podršku.

- Emocionalna podrška od bliskih ljudi na koje se žrtva može osloniti je važna, ali često nije dovoljna stoga je važno potražiti pomoć stručne osobe. Kod tjelesnog zlostavljanja izuzetno je velik međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji, odnosno osoba koja je bila zlostavljana i sama postane zlostavljač. Savjetovanje i psihoterapija u odrasloj dobi pomažu i imaju značajan terapeutski učinak, kako za osobu koja je zlostavljana, tako i za osobu koja je zlostavljač. Važno je naglasiti da koji god razlog bio u podlozi, žrtva nikada nije kriva za takvo ponašanje. - kazala je Lidija Budimir, mag. psihologije.

- Nasilje ostavlja brojne i značajne posljedice na fizičko te psihičko zdravlje. Prijašnja su istraživanja utvrdila kako je izloženost nasilju povezana sa simptomima depresivnosti, anksioznosti, napadajima panike, osjećajem straha (za vlastiti ili tuđi život), samookrivljavanjem, sniženim samopouzdanjem, poremećajima spavanja i hranjenja, zlouporabom alkohola i droga, teškoćama koncentracije, suicidalnim mislima i pokušajima te posttraumatskim stresnim poremećajem. - kazala je Marija Krip, univ.spec. kliničke psihologije.

Žrtva nasilja se nerijetko suočava i s osudama okoline te bude socijalno izolirana, što narušava osjećaj povjerenja te dodatno smanjuje daljnje socijalne kontakte i mogućnost traženja pomoći. Posljedice nasilja su brojne, što dulje traje zlostavljanje, to su posljedice štetnije za sve uključene.

Žrtve rijetko kada zatraže pomoć ili prijavljuju nasilje, iz straha da im se ne dogodi nešto gore, no ipak trebaju znati da im se može pomoći te da postoje razni načini kako se mogu zaštiti.

U slučaju nasilja u obitelji, žrtva ima pravo na zaštitu u tri sudska postupka prema vlastitom izboru uz pomoć odvjetnika:
1. prekršajni postupak ili
2. kazneni postupak s ili bez imovinskog pravnog zahtjeva te
3. građanski postupak u povodu tužbe za naknadu neimovinske štete.