SIBINJ - Gabrijela Krušenicki iz Sibinja ima tek 21 godinu, a već je vlasnica salona za kupanje, šišanje i uređivanje pasa „Woof". U rodnom je mjestu, u dvorištu svoje obiteljske kuće, otvorila biznis kojim je priliku za rad pružila i 18-godišnjoj Tei Kokanović iz Bartolovaca.

Za portal SBplus otkrila je sve o početcima, ali i procvatu svoje poduzetničke priče.

- Po struci sam veterinarski tehničar, ali sam se - zbog prevelike empatije prema bolesnim životinjama - odlučila na ovaj ljepši vid kontakta s njima. Pokazalo se to punim pogotkom. Najprije sam se po završetku srednje škole prijavila na Zavod za zapošljavanje. Već tada razmišljala sam o potencijalnim idejama, o tomu što ću raditi u budućnosti. Uspjela sam dobiti poticaj za samozapošljavanje, no njime sam uspjela pokriti tek dio opreme potrebne za Salon. Bila su to velika ulaganja pa sam, vlastitim sredstvima, kupovala i polovne stvari kako bih uspjela nabaviti sve što mi je potrebno. Najprije sam godinu dana pse uređivala volonterski, odnosno, besplatno kako bih došla na 'dobar glas' i kako bi se uopće saznalo za moj salon. Potom su mi klijenti sami ostajali vjerni i njihov je broj samo rastao, puno ih je stiglo prema preporuci, a dio sam privukla i oglašavanjem na društvenim mrežama. Radila sam besplatno i za azile koji su bili voljni povjeriti mi pse na uređivanje prije udomljavanja - njima sam pomogla, a sebi time stekla neprocjenjivo iskustvo. Sada sam u ovom poslu već dvije godine dana i imam puno stalnih mušterija, a neprestano dolaze i nove. - za SBplus otkrila je Gabrijela.

Ponuda usluga u njezinu je salonu uistinu široka - osim kupanja, sušenja i šišanja pasa, nudi olinjavanje, čišćenje ušnih kanala i analnih žlijezdi, rezanje noktiju, bojanje pojedinih dijelova dlake, čišćenje očiju i čišćenje od buha. Za početna znanja iz svakog od tih područja, morala je pohađati specijalizirani program.

- Kada sam se odlučila za ovo, najprije sam u Osijeku morala upisati tečaj na kojemu sam naučila šišati pse. Sve je trajalo dva tjedna i tamo sam dobila puno teoretskog znanja, a praksu sam dalje stjecala sama, mada smo i u salonu kod naše mentorice mogli gledati kako ona to radi. Moje prve mušterije nisu izgledale tako loše. Mama mi je dosta pomagala jer je po struci frizerka. To mi je dobro došlo u samom startu. Najbitnije je poznavati anatomiju psa kako ga tijekom šišanja ne bismo ozlijedili. Osobno mi je jednostavnije uređivati veće pse. Manji su osjetljiviji pa je s njima i teže. - otkriva Gabrijela.

Početnog straha od ugriza nepoznatih pasa i agresivnijih pasmina Gabrijela se brzo oslobodila. Danas im je s njima uglavnom ugodno. Brnjicu im, kaže, stavlja nerado, čak i onda kada vlasnici na tomu inzistiraju. Ne želi im oduzeti jedinu mogućnost iskazivanja emocija - bilo da se radi o onim pozitivnima ili negativnima. Dosad je svojim metodama uspjela smiriti većinu njih i nije 'zaradila' niti jedan ugriz.

- Više je lijepih no ružnih strana ovog posla. Teško mi je kad vidim da se pas pati prilikom uređivanja, odnosno, da osjeća veliki strah. Često se uplaše bučne mašinice, a neki od njih imaju i prijašnje traume. Upetljana dlaka i prljavština mi ne smetaju, moje je da se izborim s njima, ali stanje pasa koji su psihički loše utječe i na mene. Sretna sam kada ih uspijem pridobiti. Ponekad s takvim psima radim i nekoliko dana zaredom. Puštam ih da se dobro upoznaju sa salonom, potkupljujem ih keksićima i maženjem. U prosjeku za uređivanje psa trebam sat i pol, a u takvim slučajevima ponekad i više od dva sata. Uvijek dam vremena i sebi i njima. U jednom danu otprilike uspijem uljepšati pet pasa. - kazala je mlada vlasnica salona.

Za Gabrijelu i njezinu radnju danas znaju mnogi. Sibinjci su joj zahvalni jer više svoje pse ne moraju voditi u grad, a do nje 'potegnu' i klijenti iz Požege, Nove Gradiške, Trnjana,... Za svoje sumještane nije joj teško i proširiti uslugu pa pse čiji vlasnici nemaju vozila sama pokupi i doveze u svoj salon. Smisao za poduzetništvo i hrabrost za korak u nepoznato naslijedila je od svoje majke koja je također poduzetnica. Za nekog drugog, kaže, nikad nije ni planirala raditi, nego je odmah smišljala svoje poduzetničke ideje. I nije požalila.

- Nije mi žao što sam se odlučila na ovaj posao. Lijepo mi je jer sa svakim psom dolazi i neko novo iskustvo. Nijedan nije isti, svaki donese nešto novo čemu ćemo se dobro nasmijati ili nas nauči kako se nositi s nekom lošom emocijom. Svaki je dan drugačiji. - poručuje.

Osim što je svojim poslom sebi riješila egzistenciju, njime pomaže još jednoj mladoj osobi. Tea je zahvalna na toj prilici, mada ni sama nije mogla sanjati da će se ikad pronaći u takvom poslu.

- Po struci sam pedikerka. Gabrijela mi je prijateljica iz djetinjstva i pokazale smo se kao dobar spoj i u ovom poslovnom dijelu. Sretna sam, ispunjena i zadovoljna jer sam uspjela pronaći posao na koji idem sa zadovoljstvom. Isprva sam mislila da ću se okrenuti uređivanju noktiju, no sada shvaćam da je ovo ono što sam htjela raditi i ono što volim. Uz kupanje pasa, sada najviše volim raditi olinjavanje, odnosno, uklanjanje viška otpale dlake. Tu je puno kontakta sa psima i oni u tomu uistinu uživaju te je pritom količina stresa kod njih najmanja. - kazala je Tea.

Zajedništvo i timski rad vodilje su u suradnji ovih dviju mladih osoba, a ravnopravnost, dobra komunikacija i međusobno poštovanje temelj sloge. Zato je „Woof" prepun pozitivne energije pa se i četveronošci u njemu brzo opuštaju. Na rastanku smo cure upitali što bi poručile svojim vršnjacima te kako se osjećaju živeći u okolini koja je nerijetko učmala i negativna.

- Ako netko ima ideju i jaku želju, treba je pokušati ostvariti. Stvorile smo svoj mali svijet, svojevrsni mikro-svemir pa nas opća atmosfera u društvu baš i ne dotiče. Kod nas nije bitno tko je čiji, ima li tko vezu, u našem svijetu nema korupcije i nemorala. Svaki dan je ispunjen pozitivom, bez obzira na to koliko puno posla imale. Takvim smo se ljudima i psima okružile i tako živimo. Takav ili jesi ili nisi, od negativnih misli ne možeš pobjeći ni ako odeš raditi u inozemstvo. - poručile su naše sugovornice i dokazale kako je energija koju najbolji čovjekovi prijatelji prenose na njih uistinu neprocjenjiv i nezamjenjiv lijek za dušu.