OSIJEK - Želja za popravkom starog obiteljskog sata Omega dovela nas je do Urara Mihaljević u Osijeku, koji posluje od sedamdesetih godina.

L.S.

Kako nam kaže Marko Mihaljević, koji danas vodi radionicu, ovo je obiteljski posao. Profesionalno se počeo baviti zanatom 2008. godine.

- Ovu smo radnju, u kojoj smo sada, kupili od mog strica. Moj otac je također bio urar te je otvorio radnju sedamdesetih, a zanat je naučio od svog strica . - objasnio nam je Marko i dodao kako po struci nije urar, nego geodetski tehničar. U mladosti je radio u struci, zatim upisao građevinu, a tek se nakon nekog vremena u potpunosti posvetio poslu urara.

- Godine 2013. otac mi se razbolio, a netko je trebao održavati radnju. Tada smo imali dvije radnje pa je to došlo ‘silom’, a nakon toga sam se zaljubio u posao. - rekao nam je Marko. Dodao je kako ga je osvojio zamršeni, detaljni rad s mehanizmima, ali da ipak ne voli previše raditi s ljudima.

Marko ističe kako je danas skoro nemoguće živjeti isključivo od servisa satova.

- Nedostaje puno specijaliziranog alata, a servis sam po sebi ne donosi dovoljno posla da bih mogao živjeti samo od njega. Zato imam i trgovinu, iako mi je cilj smanjiti prodaju i posvetiti se isključivo servisu, posebno skupljih satova. - kaže PlusPortalu.

U praksi je, dodaje, nemoguće u gradu biti samo urar, osim ako stalno ne pristižu stari ili luksuzni satovi na popravak.

- Satovi koje primam na servis nisu high-end, ali ima Darvila, Omicroni, Doksica, poneka Omega. Međutim, koliko ih ja primim mjesečno, moj otac bi nekoć primio u dva-tri dana. To je neusporedivo. Planiram ići dalje, možda na neki seminar ili dodatno školovanje, kako bih se orijentirao na skuplje satove. Tamo je novac, jer što je veći rizik, to je skuplji servis. - pojašnjava nam.

Marko upozorava na pogrešan način razmišljanja kada je riječ o održavanju ručnih satova.

- Ljudi nemaju naviku slati sat na servis svakih 6-7 godina. S vremenom padne viskoznost ulja, a i mehaniku bi trebalo održavati svakih 4-5 godina. Najgore mi je kad mi netko donese prekrasan mehanički sat, a kada čuje da je servis 50 ili 100 eura, kaže da ga je bolje baciti. Nemojte ga baciti. - naglašava nagrađivani urar.

Imao je priliku popravljati i nekoliko high-end satova, a posebno pamti jedan Rolex Submariner 14060.

- Teško je doći do originalnih dijelova za Rolexa. Uvijek postoji rizik da se prilikom popravka nešto ošteti, iako mi to, naravno, nije cilj. Dijelove naručujem izvana i na njih se često čeka. Ljudi to uglavnom razumiju, no zasad u većini slučajeva odbijam high-end satove. - kaže Marko.

Nakon popravka naše Omege i savjeta o očuvanju vintage satova - pitali smo ga koji sat preporučuje onima koji tek ulaze u svijet satova.

- Švicarac je uvijek pouzdan, a mehanički je bolji od kvarcnog upravo zato što je mehanički. Od marki bih izdvojio japanski Seiko, posebno seriju pet, kao najbolji ‘entry’ sat. - rekao nam je.

O mogućnostima mladih da uđu u ovaj elegantni i prestižni zanat Marko je poprilično pesimističan.

- Skoro nikako. Škole više nema. Ja sam jedini u gradu koji ima majstorski ispit, a položio sam ga tek u svibnju ove godine. Sada bih mogao primati učenike, ali nema škole. Nekad je postojalo dvojno obrazovanje pa si mogao ići u školu i nakon nje na zanat kod nekoga koga nađeš. - objašnjava i dodaje kako je danas gotovo nemoguće uspjeti bez preciznosti, strpljenja i, najvažnijeg, istinske strasti i ljubavi prema satovima.