SLAVONSKI BROD - Oni koji žive u kućama i koji su okruženi prirodom, poput Ružice L., često su u prilici sresti se s raznim bubama, glodavcima, gušterima pa čak i zmijama, no navikli su se stoga najčešće puste ta razna bića da odu svojim putem.

Dok smo prije par dana pile kavu na Ružicinoj terasi, tako su nas primjerice, uporno oblijetali bumbari, čije zujanje je nama koji ne znamo puno o tim kukcima, remetilo opuštenost. Njihova veličina i crno-žuta boja naime izazivala je strah i paniku, bez obzira što je domaćica govorila kako oni, bez obzira na svoj dugi i oštri žalac, neće nikoga napasti i ubosti.

Tako je i bilo, no zbog toga sam potražila neke informacije o ovim itekako dobroćudnim i vrlo korisnim bubama koje nisu niti izbliza agresivne kao pčele ili ose. Zato stručnjaci upozoravaju kako ne treba mahati rukama ako se dogodi da bumbar počne zujati oko nas jer ćemo ga tako samo uplašiti. Treba ga, naime, pustiti da nas onjuši, a kada zaključi da nismo cvijet, odzujat će dalje.

I naši su vrijedni „susjedi" u podvinjskom brdu, kao da nema ljudi u blizini, duboko zadubljeni u svoj posao obletjeli svaki cvijet brojnih procvalih lavandi. Poznato je da ovi kukci ne rade ništa polovično, dok pčele često opraše samo dio cvijeta iz kojeg zatim naraste iskrivljeni plod. Bumbari su, naprotiv, vrlo sistematični i pedantni, a bez po muke oprašuju sve što im se ponudi.

Baš kao i pčele, bumbari su vrlo važni poljoprivredni oprašivači a uglavnom žive u jednogodišnjim zadrugama u podzemnim rupama. No, svakodnevno se bilježi njihov pad populacije kao i kod ostalih oprašivača u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, što u znanstvenim krugovima, koji to prate, izaziva zabrinutost.

Osim na poljima, bumbari se kao oprašivači vrlo uspješno koriste za oprašivanje zatvorenih nasada. U Nizozemskoj se primjerice njima koriste od 1988. godine, a još prije 15 godina broj prodanih kolonija koje su uzgojene za tu namjenu porastao je na milijun. U staklenicima su se bumbari pokazali kao nezamjenjiv oprašivač, bolji i od pčela koje kod porasta temperature staklenike shvate i brane kao svoju košnicu. Zato se mlade kolonije bumbara mogu kupiti i donijeti na područje koje treba oprašivati. Uspješno se koriste u zimsko ili rano proljetno razdoblje, kada se njihove nastambe po mogućnosti smještaju na osunčani dio staklenika kako bi se potaknuli na što raniji razvoj, ali i za oprašivanje stakleničkih kultura poput rajčica, jagoda, krastavaca, paprika, patlidžana te ostalih stakleničkih poljoprivrednih kultura.No, oni su izuzetno korisni i u oprašivanju na otvorenim prostorima, na primjer kod ranocvatućih voćaka jer poput solitarnih pčela izlijeću na mnogo nižim temperaturama od medonosnih vrsta pčela.

Kako je pad populacije bumbara uglavnom uzrokovana gubitkom staništa, ali i sve većom upotrebom pesticida, na površinama gdje se oni ciljano koriste za oprašivanje, preporuča se korištenje drugih kukaca koji se hrane štetočinama (bubamara npr. jede biljne uši) tako da se izbjegne korištenje kemijskih sredstava, savjetuju stručnjaci.

Premda su količine meda koje bumbari proizvedu premalene za bilo kakvo industrijsko iskorištavanje, oni su jedni od najvažnijih oprašivača, a stručnjaci tvrde kako bumbari to rade posebno sistematično. Cvijeće obično pretražuju odozdo prema gore tako da izbjegnu ponovo posjećivanje istoga cvijeta. Pritom se vode mirisom a pun cvijet miriše snažnije nego prazan. Puno su veći od drugih insekata koji oprašuju cvijeće, što im omogućava da po jednom letu posjete više biljaka i više cvjetova po minuti, obično dvadeset do trideset. Radi svoje veličine ostvaruju i bolji kontakt sa tučkom i prašnicima.

U Republici Hrvatskoj, uzgajivači povrća su bumbare dugo uvozili iz Belgije i Nizozemske, ali sada ih mogu nabaviti i iz domaćeg uzgoja, što je brže i jeftinije.

Najveći neprijatelj bumbara je na žalost, čovjek. Ovi kukci, naime, teško podnose kemikalije koje se svakodnevno a često i ne kontrolirano koriste na usjevima za sprječavanje nekih drugih štetočina. To je pak velika šteta.

Nakon što sam ponešto saznala o bumbarima, pomislila sam kako bi bilo dobro da su i ljudi takvi, vrijedni, korisni, temeljiti u svom poslu, da ne „vode" tuđu brigu i ne napadaju druge bez razloga…