DRAGALIĆ - Za vrijeme Domovinskog rata izbjegli su iz BIH u Hrvatsku. Jedno vrijeme živjeli su u Okučanima gdje su se i oženili. Srušenu kuću u Dragaliću kupili su 1998. godine, a uselili su se četiri godine kasnije, nakon što su je obnovili. U tom dijelu zapadne Slavonije počeli su, kažu, novi život, praktično od nule. Šansu su vidjeli u poljoprivredi. Pričaju tako Katica Strilić Matijašević i njezin suprug Slađan iz Dragalića kod Nove Gradiške, za Agroklub.

"Očekujemo dobru žetvu, no jako nas brine otkupna cijena pšenice. Koliko sam čuo bit će loša, niska, šuška se možda tek 85 lipa za kilogram te krušarice. S tom cijenom ostvarili bismo čisti gubitak", kaže Slađan.  

Počeli su se baviti ratarskom proizvodnjom, postupno proširivali poljoprivredne površine, nabavljali uglavnom polovnu mehanizaciju i gradili gospodarske objekte za stočarstvo. Trenutačno obrađuju više od 70 hektara zemlje, bave se svinjogojstvom, a drže i konje.

Tuča, mraz, niska otkupna cijena

"Poljoprivredom se bavimo od 2000. godine, a četiri godine kasnije osnovali smo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Ratarstvo nam je glavna proizvodnja, proizvodimo pšenicu, ječam, kukuruz, soju, uljanu repicu, zob, dakle svega pomalo. Ovih dana pripremamo se za žetvu ječma koja kod nas kreće nešto kasnije nego u istočnoj Slavoniji, a uskoro će i žetva ostalih ozimina. Nažalost, jaka tuča u travnju, a kasnije i katastrofalni mraz 26. travnja, načinili su nam veliku štetu na uljanoj repici, a stradala je i soja koju sam trebao presijati, ali nisam", kaže Slađan Matijašević. Dodaje da će travanjske elementarne nepogode sigurno utjecati i na smanjenje uroda tih dviju ratarskih kultura.

Pod pivarskim ječmom Matijaševići imaju 15 hektara, a isto toliko i pod pšenicom. Zadovoljni su stanjem tih žitarica, jer obećavaju solidne prinose, samo da do žetve ne bude olujnog nevremena sa tučom.

"Očekujemo dobru žetvu, no jako nas brine otkupna cijena pšenice. Koliko sam čuo bit će loša, niska, šuška se možda tek 85 lipa za kilogram te krušarice. S tom cijenom ostvarili bismo čisti gubitak", kaže Slađan. U plodored planira uvesti i nove kulture, ove godine probnu proizvodnju graha, a možda će sijati i heljdu u postrnoj sjetvi.

Uspješna suradnja s novogradiškim PPK-om

Zanimljivo je, kaže, da je otkupna cijena za jare pivarske sorte ječma, koje sije u jesenskim rokovima, 20 posto viša od cijene pšenice, ali je i tehnologija nešto zahtjevnija i ulaganja su veća. Prinosi ječma koje ostvaruje kreću se na razini pet do šest tona po hektaru, slično kao i u proizvodnji pšenice, pa mu je ječam nešto isplativiji.

"Ječam nam je zanimljiv jer nam on prvi od ratarskih kultura donosi novac. Otkako smo registrirali OPG uspješno surađujemo sa novogradiškim Poljoprivredno-prehrambenim kompleksom koji je glavni organizator proizvodnje pivarskog ječma u Hrvatskoj za tvornicu Slavonija-slad iz Nove Gradiške. Sa PPK-om ugovaramo proizvodnju, ona nas opskrbljuje sjemenom i svim drugim repromaterijalom, a njihovi stručnjaci savjetima nam pomažu u tehnologiji proizvodnje. Sa tom tvrtkom ugovaramo i proizvodnju pšenice, soje, uljane repice. Sve te robe predajemo njima, a oni to odmah, nekoliko dana nakon obračuna, plaćaju. Mislim da u okolici nema takve dobre tvrtke i to nam je do sada bila velika sigurnost u poslovanju", kaže Slađan.

Imaju stalne kupce za prasad

Matijaševići uspješno kombiniraju ratarsku i stočarsku proizvodnju. Katica je glavna za brigu o životinjama.

"Bavimo se svinjogojstvom, trenutačno imamo 20 krmača pasmine švedski landras i dva nerasta pasmine pietrain i stotinjak prasaca težine do 30-ak kilograma. Prodajemo ih većinom kao odojke, uglavnom sve na svom gospodarstvu. Imamo stalne kupce koji su zadovoljni kvalitetom prasaca, tako da nemamo problema sa plasmanom za ove količine koje proizvodimo. Nešto i tovimo za svoje potrebe, a za prodaju uglavnom prema narudžbama. Ne usudimo se ići na veći tov, zbog nesigurnog otkupa", kaže Katica, dok obilazimo lijepo uređen i čist objekt u kojem obitava njihovo stočno blago.

Matijaševići i u svinjogojstvu idu postupno, planiraju još proširiti proizvodnju, jer, kako kažu, glavninu hrane za ishranu stoke proizvode na vlastitim površinama, a najbitnije je da za sada imaju tržište. Vjeruju da je svinjetina proizvedene u domaćem uzgoju kvalitetnija od raznog uvoznog mesa sumnjive kvalitete.

Uz niske otkupne cijene pojedinih ratarskih kultura i elementarne nepogode koje su im posljednjih godina umanjile prinose, Matijaševiće najviše muči problem nedostatka zemlje. 

Nedostatak zemlje najveći problem

Uz niske otkupne cijene pojedinih ratarskih kultura i elementarne nepogode koje su im posljednjih godina umanjile prinose, Matijaševiće najviše muči problem nedostatka zemlje. Trenutačno obrađuju oko 70 hektara, od toga u svom vlasništvu imaju samo mali pašnjak na kojem drže konje.

"Svakako se snalazimo, imamo puno privatnih čestica po pola jutra, tri četvrt jutra, pa zato pravim dosta kilometraže i gubim puno vremena dok dođem na njih, povećani su troškovi proizvodje. Od velikog broja malih čestica ponekad zaboravim gdje trebam otići. Uglavnom sa vlasnicima zemlje pravimo ugovore. Za oko 70 posto tih površina imam pravo na državne novčane potpore", dodaje Slađan.

Nedavno su napokon dobili 14 hektara državne zemlje na rok od pet godina. Od toga je trenutačno obradivo samo oko pet hektara.

"Ostale površine su pod panjevima i šikarama, počeli smo krčiti i uređivati tu zemlju i privoditi ju kulturi. Nažalost, to nije dugoročno rješenje, jer kada se raspiše novi natječaj lako možemo ostati bez tih površina, iako ćemo u njihovo uređenje utrošiti puno i novca i rada", kaže Slađan, nadajući se ipak da će u novom natječaju njegov OPG imati prednost.

Sin Matej želi se baviti poljoprivredom

"U poljoprivredi nije bajna situacija, ali radimo, borimo se, imamo volju i uporni smo. Na selu se uvijek radilo i preživljavalo, nadamo se da ćemo i mi uspjeti u svojim planovima i živjeti od poljoprivrede", kaže Katica.

Do sada im je na gospodarstvu velika potpora bio osamnaestogodišnji sin Matej koji je završio srednju školu, smjer poljoprivredni mehaničar.

"Jako voli selo i poljoprivredu, pa se nadamo da će ostati na gospodarstvu, iako je nedavno u potrazi za privremenim poslom i zaradom, poput mnogih drugih mladih ljudi, otišao u Njemačku. Otišao je nešto sebi zaraditi, ali sa velikom željom da se uskoro vrati. Zaljubljenik je u poljoprivrednu mehanizaciju, voli raditi na zemlji, zaljubljenik je u konje koje smo nabavili radi njega kada je imao desetak godina. Stalno je bio sa njima, ujahavao ih, učio ih voziti u zaprezi. Vrlo je vrijedan, puno nam je pomagao u radovima na polju, u pripremi zemlje i u drugim poslovima - sjetvi i slično. Voli to, samo da mu je traktor", kaže Katica, nadajući se da će se Matej uskoro vratiti na gospodarstvo.

Može se živjeti od poljoprivrede

Ova vrijedna žena tvrdi da se može na selu živjeti od poljoprivrede, ali čovjek mora svaštariti i puno raditi. Posla ima, samo ovisi koliko tko ima volje i snage za taj posao. Radno vrijeme je praktično 24 sata, ali čovjek nađe vremena i za sebe, jedini je problem što nema godišnjeg odmora.

Katici i Slađanu pomažu i kćeri Matea, koja je završila osmi razred i planira se upisati za zanimanje kuhara, i Kristina koja je završila sedmi razred, voli poljoprivredu i vjerojatno će nastaviti školovanje za neko poljoprivredno zanimanje.

Katica u gospodarstvu ima puno posla, ali stigne se i društveno organizirati, predsjednica je KUD-a Dragalić. Matijaševići su pokretači pokladnog jahanja u Dragaliću i drugih kulturno-umjetničkih manifestacija sa ciljem očuvanja baštine i tradicije toga kraja.

"Svi u obitelji zaljubljenici smo u konje, na području naše općine konjogojstvo je najrazvijenija grana stočarstva u našem kraju, iako baš i nije isplativa. Ipak i na ovaj način pokušavamo promovirati uzgoj tih četveronožnih ljepotana. Inače, u obitelji se dobro organiziramo, svi radimo, pa se i rezultati vide", kaže Katica prilično zadovoljna onim što su do sada ostvarili, budući da su kao izbjeglice i beskućnici počeli od nule. Slađan kaže za sebe da je vrlo uporan i tvrdoglav, da se drugi članovi obitelji ne boje posla, pa se nada da će postupno proširiti i osuvremeniti gospodarstvo i stvoriti uvjete da se i sin potpuno posveti toj proizvodnji.