SLAVONSKI BROD / NOVA GRADIŠKA - Koncem siječnja 2013. godine pisali smo kako Ministarstvo zdravlja, za godinu dana, nije uspjelo smanjiti dug ukupnog zdravstva, nego su ga tridesetak posto povećali (za 1,5 milijardi kuna) te da su ministar Rajko Ostojić i Vlada odlučili uhvatiti 'vola za rogove'. Naime, odlučili su s novcem za sanaciju zdravstva na teren 'poslati' i svoje ljude. Partijske. Kako su govorili Vesna Pusić i Radimir Čačić - one kojima vjeruju.

S ljudima koje su eufemistički nazvali Sanacijska vijeća i Sanacijski ravnatelji, Država je na teren poslala i nova pravila igre. Prije svega, stegnula je opću zdravstvenu 'potrošnju' na način da je, s jedne strane ukinula niz prava, a s druge strane izvršila je tzv. 'Funkcionalno povezivanje zdravstvenih ustanova'.

Prevedeno, spojila je bolnice Slavonski Brod i Novu Gradišku te Požegu i Pakrac u dvije 'funkcionalne cjeline', koje su dobile dva Sanacijska vijeće i toliko Sanacijskih ravnatelja.

Mada su Slavonski Brod i Nova Gradiška opirali se oduzimanju bolnica iz portfelja Županije, a potom spajanju i prinudnoj upravi, ipak, pred ultimatumom morali su popustiti, a Županija bolnice Zagrebu predati na upravljanje.

Država je bolnice preuzela sredinom 2013. godine. Odmah potom, smijenila je Josipa Samardžića dr.med. - v.d. ravnatelja Opće bolnice dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, koji je na toj dužnosti bio tek tri mjeseca - te Hrvoju Mitrovića, dr.med. imenovala sanacijskim upraviteljem, koji će, prije nego podnese ostavku, na toj funkciji ostati pola godine. U novogradiškoj bolnici smijenjen je ravnatelj Dražen Oršulić, dr.med., a sanacijskim upraviteljem imenovan je Tihomir Biščević, dr.med.

Od 1. siječnja država je brodsku i novogradišku bolnicu spojila u jedan pravni subjekt - pod imenom Opća bolnica dr. Josip Benčević - te je SDP-ovog Tihomira Biščevića imenovala jedinstvenim sanacijskim upraviteljem. Dakle, od 1. siječnja 2014. godine, ove dvije bolnice djeluju kao jedna i tako vode poslovne knjige.

Zahvaljujući korektnosti sanacijske upraviteljice Ljepše Rakas - Vujčić, koja je na tu funkciju imenovana koncem kolovoza 2015. godine i njezine suradnice Mare Topić, SBplus uspio je izraditi kratki pregled poslovanja ovih bolnica s ciljem utvrđivanja opravdanosti političke odluke države da od županija preuzme bolnice na upravljanje. Iz pregleda financijskog poslovanja bolnica, dakako, vidljiva je i učinkovitost pojedinih uprava, odnosno, u kojoj mjeri su sanacijski upravitelji bili u funkciji unapređenja poslovanja hrvatskih bolnica, a u kojoj mjeri u funkciji poboljšanja partijske kadrovske strukture SDP-a i partnera im, u tim ustanovama.

Tijekom 2012. i 2013. godine, svaka ustanova za sebe vodila je poslovne knjige i pravila završne račune. Nakon spajanja bolnica, dakle od 2014. godine, vođeno je jedinstveno knjigovodstvo i izrađivan jedinstven završni račun. Zbog toga, za 2014. i 2015. godinu nije moguće vidjeti odvojene rezultate poslovanja ovih bolnica.

Odgovor na naše pitanje: u kojoj mjeri su sanacijski upravitelji bili u funkciji unapređenja poslovanja (i) ove dvije bolnice, a u kojoj mjeri u funkciji 'kontrolirane inflacije' stranačkih kadrova u državnim ustanovama, najvidljiviji je iz činjenice da su bolnice 31. prosinca 2015. godine - u odnosu na 31. prosinca 2012. - ukupne bilančne gubitke povećali za 17,2 milijuna kuna (s 83,5 na 100,7 milijuna kuna).

Posebno ozbiljan problem jeste činjenica da je, u posljednje tri godine, razlika između ukupnih dugovanja i ukupnih potraživanja postala veća za 58,1 milijun kuna. Naime, koncem 2012. godine, bolnice su ukupno više dugovale nego su potraživale 29,7 milijuna kuna, a na kraju 2015. godine više su dugovale nego što su potraživale 87,8 milijuna kuna.

I, što sad? Umjesto da su sanirali 29.7 milijuna kuna razlike između potraživanja i dugovanja bolnica, koliko su bolnice dugovale 2012., sanacijski upravitelj Tihomir Biščević (uz malu pomoć kolega) tu razliku povećao je na 87,8 milijuna kuna. Odnosno, bolnice je gurnuo iz premostivih u nepremostive probleme.

Mada su upravno nasilje i financijsku svinjariju počinili 'komunisti' (kao da su zapalili brodske bazene i tržnicu zajedno), ovdašnji 'domoljubi' ne bi trebali sve pustiti niz vodu, nego propeti se na zadnje noge i spriječiti državu da bolnice na koljenima vrati županiji. Naime, država županiji ove ustanove mora vratiti barem u onom stanju u kojem ih je preuzela. Dakle, prije nego Županija preuzmu upravu nad svojim bolnicama, država im mora uplatiti minimalno 58,1 milijun kuna, za koliko je povećala gubitke. Pritom, treba podsjetiti na činjenicu da brodska bolnica nikada sanirana nije bila, dok je na sanacije drugih hrvatskih bolnica potrošeno stotine milijuna kuna. 

Zahvaljujući socijalističkoj centralizaciji državne imovine i takvom načinu njezina upravljanja, uvedenoj 1990. godine - dakle, zahvaljujući politici upravljanja državom koju su komunisti napustili 1952. i dodatno 1965. - Hrvatska u Zagrebu koncentrira 96 posto sredstva svih poreza i doprinosa i svu vlast nad upravljanjem tim sredstvima.

Umjesto da lokalnoj samoupravi ostavi europski prosjek od 30-ak posto sredstava i upravu nad lokalnim školstvom i zdravstvom - s tendencijom vraćanja sredstava i ovlasti nad općinskim pravosuđem i policijom - sve partitokratske oligarhije, prije svakih izbora, tek besramno lažu kako će državu decentralizirati.

Posljedično toj i takvoj politici, imamo najlošije rezultate u upravljanju državom u odnosu na sve tranzicijske zemlje u Europi. Ove dvije bolnice, čije rezultate rada smo površno analizirali, tek su kap u moru problema s kojima ćemo se još suočiti.

Najutjecajniji slavonski saborski zastupnik SDP-a Zdravko Ronko i njegov čovjek za operativne poslove, zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik; najprepotentniji SDP-ov mnistar i začetnik imperatorske uprave nad hrvatskim bolnicama Rajko Ostojić; najmuževniji hrvatski premijer koji se bavio 'državničkim' poslovima zbog čega je operativnu politiku prepustio svojim lordovima Zoran Milanović; najmiroljubiviji predsjednik SDP-a iz velikog grada i Milanovićev antipod  Roberto Lujić; najodaniji Zoranov čovjek za operativne poslove Tihomir Jakovina - ekipa je to koja je izmislila i/ili podržala neoboljševičku etatističku 'sanaciju hrvatskih bolnica' s primarnim ciljem širenja SDP-ove kadrovske mreže u hrvatskim ustanovama te centraliziranje političke i materijalne moći u Zagrebu.