Uz katoličke svećenike, u Hrvatskoj, najzaštićeniji su liječnici. Prvi se brinu o čovjekovoj duši, a drugi o njegovu tijelu. Odgovoran je to posao za kojeg su rijetki certificirani. I, dok se svećenicima ništa prigovoriti ne može, kad je njihovo zanimanje u pitanju, jer o svemu odlučuje On, za liječnike se to ne bi moglo kazati jer, uglavnom, o svemu odlučuju oni.

Budući da su doktori Marić i Biščević članovi SDP-a, pored kolegijalne i partijska je solidarnost bila izvjesna.

U jednom su, pak, oba zanimanja potpuno ista: zaštićena su kao 'svete krave'. Nitko o njima, izvan struke, niti smije, niti zna, niti hoće raspravljati. O svećenicima se ne govori jer se nikad ne zna kad ćemo pred Njega, a o liječnicima se šuti jer se nikad ne zna kad ćemo pred njih.

Dakako, kao u svemu, i ovdje postoje iznimke. Postoje ljudi koji, svjesni svog skromnog znanja, propituju one koji znaju, ili bi trebali znati.

Nesposoban i/ili korumpiran kirurg? 

Saznavši, prije mjesec dana, kako u novogradiškoj Općoj bolnici, na odjelu Kirurgije, radi i izvjesni Dalibor Marić, ortoped, koji neke svoje pacijente - hospitalizirane - liječi i duže od godinu dana, pomislili smo kako je u pitanju neistinita informacija, ili nesposoban odnosno korumpiran kirurg. Želeći dobiti kvalificiran i meritoran odgovor, tamošnjem sanacijskom upravitelju, Tihomiru Biščeviću dr.med., u vezi s tim, uputili smo sedam pismenih pitanja.

Zadnji zakonom predviđen dan, Biščević nam je 'đuture' i dosta 'invalidno' odgovorio na neka od postavljenih pitanja, koristeći pritom više diplomatski nego kirurški vokabular, dok na dva pitanja odgovoriti nije htio.

Svjesni činjenice kako je samo rijetkima vidljiva tanka nit između liječničke pogreške i komplikacije nastale tijekom liječenja, inzistirali smo kod doktora Biščevića neka nam odgovori tek na dva jednostavna pitanja - koja se odnose na običnu jedinicu mjere, a ne na neobičnu liječničku 'zagonetnost':

Prvo. Je li istina da se pacijentica Ortopedije, gospođa S. S. (naveli smo puno ime i prezime), postoperativno, bolnički, na odjelu Kirurgije, liječi godinu dana? Ako nije točno, od kad do kad se liječi(la)?

Drugo. Je li istina da se pacijenticu S. S., formalno, svakih mjesec dana, još uvijek, otpušta i prima na liječenje, a da bolnicu niti napustila nije?

Ne želeći 'orati dublje', ništa pitali nismo o pacijentici I. B., koju je Marić, navodno prije 18 mjeseci, operirao prvi put, a potom još sedam puta. I nakon osam operacija, ne nazire se poboljšanje. Pacijentica je prikovana za krevet, nerado govori o bolesti, a svaki iskaz završava s pitanjem / odgovorom: „A kuda ću. Tko me ovakvu hoće?".

Kako je prošao Zakonom predviđen rok od dodatnih 15 dana za odgovor na postavljena pitanja, naš obzir prema doktorovoj uljudnosti i diplomatskom izričaju prešao je u obvezu prema posjetiteljima portala koji 'imaju pravo znati'.

- Zbog čega nam doktor Biščević - umjesto kratkih i jasnih odgovora na postavljena pitanja o mogućim 'liječničkim pogreškama' odnosno 'komplikacijama nastalim tijekom liječenja' - piše esej o uspjesima kolege Marića? upitali smo naš izvor blizak novogradiškoj Općoj bolnici.

- Doktor Biščević nije imenovan sanacijskim upraviteljem kao vrstan liječnik ili iskusan menadžer u zdravstvu, nego kao partijski poslušnik Marijana Cesarika, zamjenika ministra zdravlja Rajka Ostojića. To potvrđuju i činjenice da je Bolnica, u proteklih šest mjeseci, poslovala s gubitkom od četiri milijuna kuna te s devet milijuna kuna manjim prihodima od uobičajenih.

Budući da je doktor Marić također član SDP-a, pored kolegijalne, očekivana je i partijska solidarnost. Naime, primarna Biščevićeva zadaća nije uvođenje reda u novogradišku Bolnicu nego njezino pripajanje brodskoj Općoj bolnici. Dakle, realizacija političkog, a ne zdravstvenog projekta. Od mladog dječjeg kirurga, koji operira jednom u šest mjeseci, niti ne možete očekivati rezultate iz struke. Ako ne realizira političke projekte, profesionalni su mu vrlo neizvjesni, kazao je naš izvor i dodao – ako bi nezavisna liječnička komisija utvrdila Marićeve, ili druge, liječničke pogreške, moglo bi se ići na podjelu odgovornosti s drugim kirurzima tvrdeći kako svi zajedno sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja svih bolesnika što, u ovim konkretnim slučajevima, naprosto nije točno.

Bolnica je, u proteklih šest mjeseci, poslovala s gubitkom od četiri milijuna kuna, a devet milijuna kuna manji joj je prihod od uobičajenog.

Odgovornost je individualna, a ne kolektivna 

Naš izvor kategorički odbacuje mogućnost kolektivne krivnje tvrdeći kako te pacijentice liječi isključivo Marić u, najblaže rečeno, suspektnom postupku.

Dolaskom u Novu Gradišku, Biščević je, navodno, bio zatečen stanjem spomenutih bolesnica te je zatražio mišljenje specijaliste ortopeda iz Klinike za ortopediju u Zagrebu. Iako se pristiglo mišljenje uvelike razlikovalo od dotadašnjeg načina liječenja, nakon kratkog vremena, iz nikom poznatih razloga, odustalo se od sugeriranih promjena.

Da je stanje akutno u slučaju (ne)etičnih navada ortopeda Marića i (ne)profesionalnog odnosa prema njima od strane stranačkog kolege i šefa mu, Biščevića, izvjesno je. U svakom slučaju puno izvjesnije od izgleda da zajednica konzilijarno utvrdi:

Koji su kriteriji za izbor i imenovanje sanacijskog upravitelja i sanacijskog vijeća? Koje su njihove ovlasti i odgovornosti? Koje su posljedice za sanacijskog upravitelja i sanacijsko vijeće u slučajevima provedbe sanacijskog programa s dodatnim ljudskim i materijalnim gubitcima? Treba li sanacijski upravitelj biti stručno kompetentna ili politički podobna osoba? Je li stranačka solidarnost važnija od ljudskih života? Vrijedi li još Hipokratova zakletva?...

Sve su to pitanja na koje odgovoriti trebaju Ministarstvo zdravlja, lokalna samouprava, Državno odvjetništvo, struka… Mi tek primjećujemo, pitamo, iniciramo, prenosimo… S kojom učinkovitošću, primarno, ovisi o interakciji s posjetiteljima SBplusa.

Naš izvor, očito, ne voli Dalibora Marića, a niti Tihomir Biščević mu nije previše drag. Dakle, postojala je mogućnost da nas je u nečem dezinformirao - do isteka roka kojeg je Biščević imao za demantiranje navoda. Budući da Biščević navode demantirao nije, dapače, izbjegao je dati decidirane odgovore, izgleda su u pravu oni koji tvrde kako je novogradiška Kirurgija vrlo suspektno mjesto za liječenje ljudi. Hoće li se tamo netko strukom početi baviti dok se sanacijski upravitelj politikom bavi, ostaje vidjeti.