Petero djece obitelji Reze Škrinjarić iz Pivara žive u Zagrebu, ali svi često dolaze u rodno selo gdje brinu o 79-godišnjoj mami i gospodarstvu. Bave se uzgojem svinja mangulica, peradi, povrća i ratarskih kultura. Kažu, proizvode zdravu hranu za potrebe obitelji, ali i za prodaju.
STARA GRADIŠKA/PIVARE - Oduvijek se bavimo poljoprivredom. Svašta smo radili. Držali smo konje, krave, svinje, perad. Svega smo imali, a imamo i dan-danas. Volim svoje Pivare, ne bih se ni sa kime mijenjala za taj način života na selu. Meni je ovdje bilo prelijepo i sada mi je dobro. Iako svih petero djece žive u Zagrebu, nikada nisam sama, uvijek je netko od njih sa mnom, a preko vikenda i blagdana puna nas je kuća. Svi vole doći i pomoći raditi na gospodarstvu", kaže 79-godišnja Reza Škrinjarić, majka petero djece, nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Ona zbog bolesti ne može više raditi, ali je sretna što njihovo gospodarstvo opstaje za razliku od mnogih drugih koja su se u tom i drugim selima ugasila, piše Agroklub.
"Za mangulice kažu da su najmasnije svinje na svijetu, ali i da je njihovo meso najzdravije, jer imaju više pozitivnog, nego negativnog kolesterola, tako da su njihovo meso, slanina i mast vrlo zdravi"
Reza živi u Pivarama, mjestu sa svega desetak stalnih stanovnika na području općine Stara Gradiška. Ovo malo idilično selo uz rijeku Savu pomalo je izgubljeno i zaboravljeno u stoljetnim posavskim šumama i divljoj prirodi. S jedne strane je Prašnik, koji ima status ostataka posljednje prašume u Europi u kojoj prevladavaju višestoljetna stabla hrasta lužnjaka. To je selo do kojeg vode dvije makadamske ceste, selo i s mnogo drugih neriješenih problema zbog kojih su ga mladi davno počeli napuštati.
Unatoč svemu tome Škrinjarići, Zagrepčani puno vremena provode kod kuće gdje se, kažu, najbolje osjećaju. Osim brige za majku, trude se održati imanje i proizvesti hranu za svoju poveću obitelj, ali i za tržište.
"Djeca su vrijedna, drže svinje, kokoši hrvatice, ali i druge pasmine, uzgajaju perlinke, patke i pure, imamo puno dvorište peradi. Imamo i vrt u kojemu uzgajaju razno povrće, ima i nešto jabuka, krušaka, bresaka i drugog voća. Sada su u mirovini, a iako žive u Zagrebu, stalno jedni dolaze, drugi odlaze, rade i na poljima gdje uzgajamo lucernu, kukuruz…", ponosna je Reza na svoje. Posebno ju raduje kada ju posjete unuci, pa i najmlađa članica obitelji petogodišnja unuka Sofija.
Zanimljivo je da ova vrijedna obitelj, uz klasične križane bijele svinje, drži i mangulice, u tom dijelu zapadne Slavonije rijetku staru pasminu svinja.
"Uzgojem te pasmine bavimo se već 8-9 godina kada smo nabavili dvije nazimice, a kasnije smo kupili i nerasta, i u međuvremenu se stado počelo širiti tako da smo lani dogurali do pedesetak grla. Dio smo prodali kao tovljenike, a dio kao odojke. Sada imamo 13 krmača, 1 nerasta te oko 55 komada tovljenika, prasadi i nazimadi. To su vrlo otporne svinje, cijelu godinu, i ljeti i zimi, žive na otvorenom prostoru, nisu zahtjevne na ishrani, hranimo ih s kukuruzom, ječmom, preko ljeta dajemo im djetelinu i lucernu, evo rado jedu plodove divljih i pitomih jabuka, cijelo vrijeme ruju u potrazi za hranom", priča nam nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Mladen Škrinjarić, dok sa sestrom Mirjanom i bratom Jocom obilazimo ograđenu šikaru gdje te svinje obitavaju cijele godine.
"Sa bratom Mladenom bavim se uzgojem mangulica, koje su naša ljubav. Svi smo se zaljubili u tu rijetku pasminu svinja. Posebne su, izgledaju kao ovčice, imaju rudlavu dlaku. Osim toga vrlo su zdrave, tražene na tržištu diljem Europe. Nažalost, kod nas su manje zastupljene. Sada radimo na tome da hrvatsko tržište upoznamo s ovom pasminom svinja. Za njih kažu da su najmasnije svinje na svijetu, ali i da je njihovo meso najzdravije, jer imaju više pozitivnog, nego negativnog kolesterola, tako da su njihovo meso, slanina i mast vrlo zdravi", priča nam Mirjana, tajnica Udruge uzgajivača svinja mangulica dok im u ograđeni prostor baca plodove divljih jabuka i klipove domaćeg bijelog kukuruza koje jedu u slast.
U razgovor se uključuje i njihov brat Joco, koji također puno pomaže u poljoprivredi na gospodarstvu. "Svi pomažemo koliko tko može i kada tko može, oko svinja, poljoprivrede, zemlje,… Oduvijek smo vezani za zemlju i poljoprvredu. Iako živimo u Zagrebu, oduvijek smo svaki vikend dolazili, obrađivali zemlju i održavali sve to. Lijepo nam je ovdje, to je naš zavičaj, kada dođemo iz grada ovdje se opustimo, nema boljega.
Uz držanje stoke obrađujemo i nekoliko hektara zemlje, imamo i nešto šikare koja još nije okrčena, jer dugo vremena nakon Domovinskog rata zemljište nije bilo razminirano. Sijemo lucernu, kukuruz, povremeno ječam i pšenicu. Usjevi su nam godinama stradavali zbog divljih svinja koje su se namnožile u ovom kraju i činile nam veliku štetu, pa u posljednje posljednje vrijeme oko usjeva postavljamo električne pastire koji ih ipak zaštite", kaže Josip.
Kada sam posjetio Škrinjariće teta Reza, kako je od milja mnogi zovu, bila je okružena sa desetak članova obitelji. Inače je to kuća u koju svakodnevno rado na kavu i čašicu razgovora rado navraćaju njihovi mnogobrojni prijatelji, poznanici, pa i putnici namjernici koji se kraćim putem vraćaju iz Gradiške (Bosanske).
Za razliku od mnogih drugih koji su u potrazi trbuhom za kruhom otišli iz sela u veće gradove i koji su, nažalost, zaboravili svoje korijene, zaboravili svoje kuće, gospodarstva, polja, voćnjake i šume, koji rijetko ili skoro nikad ne dolaze na obiteljska imanja koja propadaju i zarastaju u šikare i korove, Škrinjarići ne zaboravljaju da su prave vrijednosti obitelji, rodna gruda, zemlja i mogućnosti koje ona pruža. I osjećaj punine duše i srca.
Škrinjarići su članovi Udruge uzgajivača svinje mangulice na čijem je čelu Željko Grigić, župnik iz Grgurevića, još jedan veliki zaljubljenik u selo, zemlju, poljoprivredu i životinje koji također uzgaja svinje ove pasmine.
"Za mangulicu sam se odlučio jer znamo da je ova vrsta u Hrvatskoj, nažalost, praktički bila pred izumiranjem. To je posebna svinja, koja zahtijeva drugačiji uzgoj, potpuno na otvorenome, a sve to vratilo me u neka davna, iščezla vremena. Ja sam među manjim proizvođačima. Nastojimo revitalizirali ovu vrhunsku, ali zaboravljenu pasminu, kojoj je populacija rapidno opala, a za nju smo se odlučili jer je iz nje, zapravo, nastala u posljednje vrijeme sve više revitalizirana crna slavonska svinja - fajferica. Mangulica je protkana zdravom masnoćom, vrlo je otporna, jako snalažljiva i vrlo zahvalna za uzgoj", pojašnjava svećenik Grigić, koji u tom smislu žali što je naša država zabranila žirovanje, što je za mangulicu idealna prehrana.
Članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.
