DONJI ANDRIJEVCI - Dva desetljeća napornog rada, odricanja i ulaganja, za obitelj Seletković iz Donjih Andrijevaca, odoše u propast jer ih sve teže stanje u hrvatskom mljekarstvu tjera na zatvaranje farme. Iako se teška srca odlučuju za taj drastični čin, uvjereni su kako trenutno nemaju drugog rješenja. I dok preostalih 19 muznih krava proziva imenima - Vera, Višnja, Stela, Beba, Gabi, Bara, Rajka, Vesna, Dunja, Mara..., a one reagiraju jer znaju svoje ime, Petar Seletković, na pomisao kako će većina završiti u klaonicama, s knedlom u grlu govori: "Preteško je!”

Supruga je neki dan plakala kada je došao nakupac i htio kupiti sve naše rasplodne junice da ih odvede na klanje

- Dio ću možda prodati drugim uzgajivačima, u staju nekog mlađeg, optimista - kaže Petar kroz gorak osmijeh.

Čisti gubitak koji su on i supruga Ružica računali za protekla dva mjeseca ponukao ih je na prodaju prvih šest krava. One su "pokrpale” neke rupe u poslovanju jer proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj trenutno nije rentabilna.

- Posebno ne na manjim farmama poput naše. Nekada sam razmišljao kako bi farmica od 30 muznih krava i dvadesetak rasplodnih junica mogla biti ono od čega bi moja obitelj mogla živjeti. Ali više ne može... - kaže Petar.

Podvukli su crtu, a prežao im je, kažu.

- Supruga je neki dan plakala kada je došao nakupac i htio kupiti sve naše rasplodne junice da ih odvede na klanje - priča Petar.

A prve je junice već davne '94. godine kupio s jedne županjske farme. Tada se govorilo kako je proizvodnja mala, u hodu su sve naučili i postigli očekivanu proizvodnju od oko 500 litara dnevno. Kod simentalke je postigao stajski prosjek od približno sedam tisuća litara godišnje.

- Mlijeko je uvijek bilo ekstra klase, nikada nije evidentiran aflatoksin, a grla su više puta nagrađivana - s ogorčenjem se prisjeća Petar, koji zbog farme dvadeset godina s obitelji nije bio na zajedničkom godišnjem odmoru, nije imao blagdana, nedjelje... Bio je, kaže, pionir u ovome poslu. I to bi trebao netko vrednovati.

- No nije tako. Više ne možemo opstati. Prošle godine sam samo za gotovu hranu platio 140 tisuća kuna. Pa kada se uz to na papir stave svi izdaci, od domaće hrane do zaduženja za sjeme, gnojivo, otrove, gorivo..., a na drugu stranu mlijeko, lako se dođe do pogubne cifre - objašnjava Petar.

I nije jedini. U Donjim Andrijevcima, gdje živi tri tisuće stanovnika, samo se tri čovjeka još bave proizvodnjom mlijeka s tridesetak grla. A nekada su bila dva otkupna mjesta i nije bilo staje bez barem 5-10 krava, od čega su ljudi prehranjivali obitelji. Cijena mlijeka je to omogućavala, a u međuvremenu radilo se sve,- ogorčeno tvrdi Petar, da se to promijeni.

I promijenilo se. Krave s farme odlaze u klaonicu, po cijeni od 8 kuna za kilogram. Iako se Petar pribojava kako je rasprodaja goveda kraj njegova sna o maloj farmi i skromnom životu, ipak ostavlja tračak nade za njezino možda ponovno oživljavanje jer, kao veterinarski tehničar i apsolvent veterine, preferira takav posao više od samog ratarstva. A sa 52 hektara zemlje (koju je i dosad obrađivao, ali sa 32 hektara pokrivao je potrebe farme) sada mu predstoji upravo t