4125
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Kada smo krajem prošle godine pisali o opasnoj situaciji ispred Osnovne škole Vladimir Nazor u slavonskobrodskom Naselju Mikrorajon, uzrokovanoj tijesnom i prometom zakrčenom ulicom, jedan od komentara glasio je: „Jedini koji smetaju, prave pizdarije, dovode svoju i tuđu djecu u opasnost, normalno najglasniji su u pobunama na ovu temu, a živi krkani koji nemaju nimalo prometne kulture jesu: roditelji koji dovoze djecu pred školu."
I sami smo se danas uvjerili u to kada smo pokraj spomenute osnovne škole prošli u vrijeme završetka „prve smjene". Roditelji koji su čekali svoje đake, svi su odreda, umjesto na parkiralištu susjedne zgrade ili na nekom udaljenijem, ali prikladnijem mjestu, parkirali na pješačku stazu na kojoj je bila gužva od 'učenika-pješaka'.
Iako bi netko mogao posumnjati kako problem leži u činjenici da ovu gradsku školu, nakon završetka četvrtog razreda u područnoj školi, pohađaju i učenici iz okolnih mjesta, Ruščice, Gornje i Donje Bebrine te Gornje Vrbe pa roditelji zbog udaljenosti češće dolaze automobilima po djecu, razlog sasvim sigurno ne leži (samo) u tomu. Naime, takvo je stanje gotovo pravilo ispred svih gradskih osnovnih škola.
I sami komentatori SBplus portala više su puta potvrdili kako se radi o zajedničkoj karakteristici slavonskobrodskih škola. Pisali smo, primjerice, o kaosu koji tijekom čitave školske godine vlada na početku i završetku obje smjene u krugu Osnovne škole Hugo Badalić na Plavom polju. Tamo brižni roditelji, štiteći svoju djecu, ugrožavaju sigurnost tuđe koja pješice do svojih stanova hodaju cestom jer su staze pretvorene u parkirališta. Samo na koju minutu, naravno. Baš onoliko koliko je i staza potrebna učenicima-pješacima da bi sigurno stigli doma.
Nešto je, očigledno, potrebno mijenjati jer stanje izmiče kontroli. Posebice u krugu škola, ali i crkvi smještenih u središtu grada tijekom nedjeljnih misa. Svi žele parkirati tik pred ulazom u navedene zgrade, a jasno je kako je takvo što nemoguće, a trebalo bi postati i nedopustivo.
Razmisljam danima dali komentirati ovaj clanak,osjecam da moram! Taj dan kada ste slikali u toj ulici desila se tragedija koja je mnoge zatekla,mene takoder! To je razlog parkiranja.Zivio sam u toj ulici 27 punih godina,prosle sam se odselio i nezalim... Prikaži sve ni malo za tim,ali moram reci da je tog dana tragicno preminuo moj najdrazi susjed,moj "dida",skoro pa idol moga djetinstva.Covjek koji mi nikada nije rekao losu rijec,da su bar ljudi kao on,ljudi enigme od kojih mozes samo nauciti.Ja sam naucio od njega da uvijek treba biti dobar.Od brzine zivota ponekad zaboravimo na takve ljude,zao mi je sto ga bar jos jednom nisam vidio i nasmijao se od srca! Dragi Mato nitko ti nece zamjeriti tvoj kraj zivota,ja sigurno necu! Pocivaj u miru i odmori se...neki ljudi te nikada nece zaboraviti.Hvala na svemu!