Različite komisije početkom svake nove školske godine, uzalud intervjuiraju na desetke kandidata, dok u učionici već predaje netko zaposlen na tom radnom mjestu koje se nudi oglasom. I to je poznato i jednoj i drugoj strani. No, proceduru se mora poštovati. Je li vrijeme da zakonodavac stvari uredi drukčije.
SLAVONSKI BROD - Neiskusni promatrač, pregledom oglasa koji se posljednjih
tjedana nalaze na
'burzi rada', zaključio bi kako u Brodsko-posavskoj županiji
pa i šire, na 'tržištu' najviše nedostaje nastavnika i učitelja. Naime, oglasi za ta radna
mjesta, početkom svake nove školske godine, preplavljuju stranice Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje. I mada je svima jasno kako na tim mjestima već netko
radi (jer kako bi u suprotnom bio osiguran normalan tijek nastavnog procesa u
školskoj godini koja traje već tjednima), razgovori za posao s desetcima
kandidata koji već u startu 'otpadaju', moraju biti održani.
Osim što se troši njihovo vrijeme (a i živci) kao i vrijeme
članova stručne komisije svake škole, takvo je postupanje potpuno besmisleno. Doduše,
s postojećeg radnog mjesta, tijekom aktivnog natječaja, onoga tko je već, barem neformalno, zaposlen, izgurati može netko s prednošću zapošljavanja, primjerice, kandidat -
dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sa istim
kvalifikacijama ili, pak, netko s 'većom' članskom iskaznicom određene
političke stranke.
U Lijepoj su Našoj trenutno, usred prvog polugodišta školske godine koje je u tijeku, otvorena 1444 radna mjesta
za profesore, nastavnike i stručnjake za obrazovanje te dodatnih 560 za
stručnjake iz društvenog, humanističkog i umjetničkog područja (među kojima su
i knjižničari te nastavnici stručnih predmeta ili različitih izvannastavnih
aktivnosti).
Od toga, osnovne i srednje škole Brodsko-posavske županije 'trebaju'
ili su, bolje rečeno, već zaposlile novih 49 profesora, nastavnika i učitelja,
dok je 17 natječaja objavljeno za knjižničare, stručne suradnike psihologe, voditelje
računovodstva u školama,…
Škole, dakako, samoinicijativno ne mogu odlučiti javno ne
provoditi natječaje pa cijele postupke odrađuju 'pro forme', ali sukladno
zakonskim obvezama. Intervjuiraju tako uzalud desetke kandidata, dok u učionici
već predaje netko zaposlen na tom radnom mjestu koje se nudi oglasom. S druge
strane, obveza nezaposlenih ljudi te struke prema Hrvatskom zavodu za
zapošljavanje, nalaže im odlazak na razgovor, odnosno, slanje prijave za posao
- i tako se nastavlja začarani krug u kojemu glume i jedna i druga strana, a
ishod je svima jasan i poznat.
Mada među navedenim brojem natječaja za ta zanimanja postoje
i oni 'stvarni', u slučaju zapošljavanja u osnovnim i srednjim školama, država
bi ipak trebala stvari regulirati drugačije ili, pak, u svrhu poštenog i
transparentnog zapošljavanja, ovakve procedure obavljati samo u slučaju kada u
učionici uistinu nedostaje nastavnik određenog predmeta. Situacije su ipak specifične pa zaposlenika ponekad treba osigurati 'od danas do sutra' kako nastava ne bi trpjela pa bi i pravila, možda, trebala biti drukčija.
To ipak ne znači da ti natječaji ne trebaju biti javni, no pravednijim se načinom njihova raspisivanja i provođenja ipak trebaju pozabaviti stručnjaci i zakonodavci, kako bi se i u drugim zanimanjima na oglasnim pločama, bilo virtualnim - bilo stvarnim, nalazili uistinu filtrirani oglasi za stvarno upražnjena radna mjesta.
