SLAVONSKI BROD - Vijesti kako pojedini trgovački lanci skraćuju radno vrijeme nedjeljom, blagdanima i praznicima nikako ne govori da to rade u korist svojih zaposlenika, nego je to prvenstveno zbog njihove poslovne politike i ekonomske računice, odnosno manjeg troška i održavanja njihovih zarada na profitnoj razini. Pravi razlozi ovakvih poteza su u vrlo malom broju kupaca u večernjim i noćnim satima u tim prodajnim centrima, kao i problem sa radnom snagom koju je sve teže naći i koja u takvim uvjetima za 3500 kuna, a i manje, više neće raditi. Takve okolnosti trgovačke lance tjeraju da radno vrijeme nedjeljom i u dane praznika skrate  sa 22 na 18 sati , a neće biti iznenađenje ako se zakonski ne zabrani rad trgovina nedjeljom i blagdanima da sljedeći potez bude skraćivanje radnog vremena u  tim danima  sa 18 na 14 sati, što bi značilo jednosmjenski rad u okviru takvog radnog vremena.

Postoji daleko više argumenata da rad trgovina nedjeljom, praznikom i blagdanom treba zabraniti te na taj način trgovcima vratiti životno dostojanstvo, omogućit im odmor i zajedničke nedjeljne i blagdanske obiteljske ručkove i druženja, koje sada nemaju. 

Ovakav potez bi poslodavcima u trgovačkoj djelatnosti donio značajne uštede, od utroška energenata, do plaćanja zaposlenika u samo jednoj smjeni, a smanjio bi i obvezu davanja slobodnih dana zbog rada u te dane. Za zaposlenike bi to bio mali pomak na bolje, iz razloga što bi eventualno radili svake druge nedjelje, i uz rad subotom u prvoj smjeni imali bi dan i pol odmora.  Sve ovo ne bi ni malo utjecalo na promet u trgovinama, dapače, on bi se preraspodjelio i povećao, pogotovo u ostale dana oko nedjelje, petak i subotu, a i na ponedjeljak. Drugačijim rasporedom radnog vremena u trgovini kod kupaca bi se stvorile nove navike,  koje bi i te kako utjecale na kvalitetu njihovog života, jer bi slobodno vrijeme manje koristili za obilaske trgovačkih centara i drugačije i kvalitetnije bi ga potrošili na ostale životne i obiteljske potrebe.

Ovakve djelomične i sporadične promjene, u inače anarhičnom radnom vremenu trgovina na malo u posljednjih dvadesetak godina, neće niti mogu donijeti rješenja niti za poslodavce u trgovini a niti za njihove zaposlenike. Polu rješenja nisu rješenja problema i ona mogu biti samo neka prelazni i prolazni oblici ka onom krajnjem, a to je potpuno ukidanje rada trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana. Samo radi podsjećanja i opomene onima koji zakone u Državi Hrvatskoj ne poštuju, a što im na pamet ne pada da se tako ponašaju u domicilnim državama iz kojih su trgovati u Hrvatsku došli, da u Republici Hrvatskoj postoji Zakon o državnim praznicima i blagdanima, koji u svom čl. 3.  kaže da su praznici i blagdani u Republici Hrvatskoj neradni dani. Znači, u zakonu lijepo piše, a tko se u ovoj državi zakona pridržava i za koga oni vrijede? Zašto bi se netko odredbi ovoga zakona i pridržavao kada u istom nisu predviđene sankcije o nepridržavanja odredbi iz istog.

Određivanje radnih vremena trgovina na malo po sadašnjim propisima prepušteno je na odlučivanje i samovolju jedinicama lokalne uprave i samouprave, što nikako nije dobro, jer su u tim i takvim odlukama pomiješani različiti interesi, bez  ikakve zaštite zaposlenika koji rade u toj djelatnosti. Prepuštanje poslodavcu da samostalno i samovoljno određuje naknadu za rad u dane nedjelja i blagdana zaposleniku ne donosi nikakvo jamstvo da će stvarno u tim i takvim izvanrednim okolnostima adekvatno i  biti plaćen, a o slobodnim danima, koji zaposleniku zbog rada nedjeljom i blagdanom pripadaju, koje im je  Zakonom o radu regulirano, da se i ne govori. Interesantna je ovdje situacija sa tim slobodnim danima kada ih netko koristi. Toga dana kada zaposlenik koristi svoj slobodan dan njegovo radno mjesto ne popunjava zamjena, nego se vrši preraspodjela poslova na ostale zaposlenike,  što je dodatno opterećenje za one koji toga dana rade, opet bez određene naknade za njihov dodatni prenapregnuti rad i trud. To znači da poslodavac ne osigurava zaposleniku sloboni dan,  nego to zaposlenici jamče jedan drugome. Postoji veći apsurd i podvala od ovoga, pa makar to dolazilo i od zakonodavca ove države?

Sve ovo dovoljno govori da se sa radnim vremenom trgovina u dane nedjelja i blagdana nešto drastično treba dogoditi, odnosno da su promjene više nego potrebne. Ne treba ponavljati kako su u  trgovini na malo većinom zaposlene žene, 90%,  majke, supruge,  domaćice i nositeljice tri kuta svake kuće i domaćinstva. Mnoge kada im je nedjelja radni dan  nemaju zajednički obiteljski nedjeljni ručak, nemaju izlaske na sportska i kulturna zbivanja, a pisanje školskih zadaća prepuštena su bez kontrole samoj djeci. U dane nedjelja i blagdana dječji vrtići ne rade te mnogi roditelji, a nije rijetkost da u te dane oboje rade, nemaju  bake i dide da  uskoče i da se pobrinu za djecu. Žene koje u trgovini rade jednostavno nemaju vremena biti majke i supruge, tako da i ne ulaze u brak pa onda ni djecu ne rađaju, što se izravno reflektira na demografsku sliku države. Ovaj problem je više nego ozbiljan, samo je pitanje koliko ga ozbiljno shvaćaju oni koji bi ga trebali i morali riješiti, a on je vrlo lako rješiv.

Ne treba biti previše pametan, nego treba imati odlučnost i osmišljenu namjeru i problem rada trgovina nedjeljom može se riješiti u nekoliko poteza perom. Ako zakonodavac za to nema ideju i riješenje dovoljno je pogledati kako su to uradile zemlje na čije se dobre prakse često pozivamo, Austrija, Švicarska, Francuska. No to činimo očito samo onda  kada nam to  odgovara. Rad trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana u potpunosti treba ukinuti i to zakonom na nivou države, a ne da se to i dalje  rješava na nivou lokalnih uprava i samouprava. Sadašnji pokušaji pojedinih općina i gradova da se sa poslodavcima u trgovini dogovore oko rada nedjeljom i u dane praznika i blagdana nisu ništa dugo nego jedna vrsta populizam i pridonose samo daljnjoj anarhiji na ovom području gospodarske djelatnosti. Oni neki koji govore i pišu kako nedjeljom, praznikom i blagdanom ne rade samo trgovci-prodavači nego i mnoge druge službe i djelatnosti, često ne izražavaju važnost i utjecaj tih drugih djelatnosti na kvalitetu života građana. Pa neće valjda netko reći da je medicinska, vatrogasna, policijska služba i djelatnost,  ili važnost javnog prijevoza isto što i kupnja prehrambenih proizvoda, namještaja, tekstila ili obuće, a koja se može obaviti izvan nedjelje, praznika i blagdana i u količinskim zalihama dovoljnim za premošćivanje tih dana.

Što se turizma i rada trgovina nedjeljom i u dane praznika i blagdana tiče i tu  nije potrebno puno pametovati. U državama koje imaju daleko razvijeniji turizam i veće prihode od te djelatnosti od Hrvatske, a u kojima trgovački centri ne rade nedjeljom i blagdanima, nemaju sa tim nikakvih problema. Dapače,  njihov je prihod od turizma upravo zbog toga puno veći, jer je potrošnja usmjerena na hotelske, restoranske i druge usluge gdje je profit od takvih usluga daleko veći nego u trgovačkim maržama. Na ovaj način u turizmu se dobivaju gosti više platežne moći, a naši gospodarstveni stratezi u turizmu neprestano govore da nam nije cilj masovni turizam, nego upravo onaj elitni, sa  gostima dubljeg džepa, koji sigurno za vrijeme svog odmora ne idu  u kupnju u trgovačke centre.

Iz svega navedenoga razvidno je da postoji daleko više argumenata da rad trgovina nedjeljom, praznikom i blagdanom treba zabraniti, da određenu društvenu skupinu, koja broji preko sto tisuća građana ove države, a radi se o trgovcima-prodavačima, ovakvom odlukom treba socijalizirati. Na taj način treba im vratiti životno dostojanstvo i pravo na odmor u sedmom danu tjedna i na takav način omogućit im odmor i zajedničke nedjeljne i blagdanske obiteljske ručkove i druženja,  jer to se nikakvim novcem platiti ne može. O ovome bi trebali voditi računa oni koji  takav zakon mogu ako hoće - a trebali bi - donijeti, možda i  zbog toga jer oni niti ne znaju što znači nedjeljom i blagdanom obzirom da se njihov cijelogodišnji ,,rad " svodi na samo stotinjak dana u godini.