Za one koji vole način života kakvim su živjeli naši djedovi i bake, eko-etno selo Stara Kapela je preporučljiva destinacija. Njezin mir i idilu nitko ne može osporiti kao i zasluge eko-etno udruge, no da bi ju posjećivali i gosti koji žive u četrdesetak kilometara udaljenom Slavonskom Brodu ili širom Slavonije, morala bi u ponudi imati uvijek barem jedno otvoreno imanje za goste koji "svrate".
SLAVONSKI BROD - Među tridesetak obiteljskih gospodarstava koja se u Brodsko posavskoj županiji bave seoskim turizmom, romantično eko-etno selo Stara Kapela, 40-ak kilometara udaljena od Slavonskog Broda, a 15-ak od Nove Gradiške, svakako je "perjanica" županijskog turizma.
Naravno, mi koji ranije nismo sve "utanačili", zaključili smo kako bi bilo prekrasno kada bi se u svakom trenutku moglo doći u Staru Kapelu i pronaći barem neku skromnu gastro ponudu. Ali morali smo se zadovoljiti onim što imamo u ruksacima i to dosta daleko od Stare Kapele, na obroncima Dilja.
To je prije nekoliko dana potvrdilo još jedno u nizu priznanja. Na Danima hrvatskog turizma, održanih na Hvaru, ovogodišnja nagrada u kategoriji „održivog turizma" uručena je upravo Eko etno selu Stara Kapela, jer među ostalim pokazuje iznimnu uključenost na području brige za okoliš, zaštitu bioraznolikosti i očuvanju kulturne baštine.
Od ranije je poznato kako je živopisno staro selo s petnaestak tradicijskih kuća, koje je do prije desetak godina bilo pred izumiranjem, pretvoreno u mjesto upoznavanja slavonskih običaja, kušanja ekološki proizvedne hrane i pića, uz mogućnost korištenja biciklističkih planinarskih staza… Neminovno kod svakog te činjenice bude nostalgiju prema ljepoti života u skladu s prirodom, i to bez signala za mobitel.
Zato su se i brodski planinari odlučili na nedjeljno hodanje uputiti u Staru Kapelu. I doista, ulaskom u pitoreskno selo odmah se mogla vidjeti ljepota i osjetiti mir, tišina. Kao da je potpuno iseljeno.
Nakon kratkog razgledavanja ekipa se uputila planinarskom stazom iznad sela no vrlo brzo pokolebali su nas pucnji iz lovačkih pušaka, koji su dolazili s iste strane, pa je hodanje - na savjet lovaca - brzo i završilo. Trebao je, vjerojatno, ranije najaviti dolazak lovačkom društvu koje bi onda upozorilo gdje se može, a gdje ne hodati. I dalje u potpuno mirnom selu ne srećemo nikoga, a o mogućnosti da se nešto pojede ili popije nema ni govora.
Uskoro ispred jedne kuće ugledam dvojicu mještana koji "guštaju" u tišini i ljepoti okolnih šuma. Josip Staklarević je tu 57 godina, od rođenja. Njegov susjed, pak, nije raspoložen za razgovor. U dvadesetak kuća ukupno živi desetak ljudi. Svi kao jedna obitelj. "Ma divno je ovdje. Mir, nema buke, možeš leć na cestu. Ja imam kuću u Novoj Kapeli, ali nikad ne bih tamo živio. Ovdje sam se rodio, odrastao, orao s volovima, s konjima" kaže Josip. "Ovo je super. Nije nam dosadno. Malo gledamo kad dođu turisti i s njima se družimo. Budu grupe, dođu ljudi na noćenje preko ljeta" dodaje ovaj umirovljenik, koji vrijeme krati održavanjem vrta, kao i ostali suseljani.
U svakoj starokapelačkoj kući i novo se gradi na stari način. Kuće iz prošlog stoljeća obnovljene su i svježe obojane, pa izvana - kao i unutra - oživljavaju duh starih vremena.
Sve je pokrenuo liječnik, Antun Tucić odlučivši u Staroj Kapeli obnoviti obiteljsko imanje. Uz kuću za odmor uredio je i mali etno park, no on, kao i ostali vlasnici kuća za odmor, nema u ponudi ništa za slučajne namjernike.
Naravno, mi koji ranije nismo sve "utanačili", zaključili smo kako bi bilo prekrasno kada bi se u svakom trenutku moglo doći u Staru Kapelu i pronaći barem neku skromnu gastro ponudu. Ali morali smo se zadovoljiti onim što imamo u ruksacima i to dosta daleko od Stare Kapele, na obroncima Dilja.
Vizija eko udruge je, kako je nekada najavljivao Tucić, osnivanje sokaka starih zanata. Uz obnovljene krečane, planiraju se urediti i kovačke i stolarske radionice, a u mjesnom domu tkalačka radionica, u čemu bi se mogli okušati i gosti koji povremeno dolaze sa svih strana svijeta, iz Australije, Južnoafričke Republike, Kanade, Irske, Engleske, Kine...
Na seoskim imanjima svi su oni zasigurno uživali u slavonskom doručku, kajgani sa suhomesnatim domaćim delicijama, šunkom, slaninom, kobasicom .A za večeru su možda jeli svježe ulovljenu ribu, prženu ili na rašljama, slavonske juhe s taranom, puretinu, guščetinu ili pačetinu, domaće pite, palačinke, "poderane gaće"...
Od prije nekoliko godina obnova kuća postaje sve zanimljivija za život i pravi agro turizam te samoodrživu turističku destinaciju, a do sada je u ponudi „Tucina kuća", „Pavina kuća", "Tunjina kuća” i "Teta Katina kuća" te „Stričev grunt", koje su (samo po dogovoru) otvorene za posjete pojedinaca, obitelji i turističkih grupa.
No Staroj Kapeli definitivno nedostaju kontinuirano otvoreni prostori, jer se događa da putnike namjernike (kao i danas brodske planinare) dočekaju zatvorena vrata bajkovitih kuća, lokala i suvenirnica.
Možda ispred kuće zateknu Josipa, jednog od desetak mještana sela koje je između dva rata brojalo oko 170 stanovnika.
Premda se zna da Stara Kapela ima dugu prošlost. Daleke 1275. godine, može se pročitati, tu je postojala utvrda pod nazivom Grad Potok u vlasništvu plemića Gorjanskih. Turci su u ove krajeve provalili u 15. i 16. stoljeću te su većinu stanovništva odveli u roblje. Ustankom fra Luke Ibrišimovića u drugoj polovici 17. stoljeća, Turci su protjerani, a selo je postalo dijelom Vojne granice. Sadašnji izgled Stara Kapela poprimila je 1760. godine kada se, po naredbi carice Marije Terezije, selo spustilo u dolinu. Sadašnja kapelica posvećena Gospodinovom Uzašašću izgrađena je 1860. godine.
Za one koji vole način života kakvim su živjeli naši djedovi i bake, eko-etno selo Stara Kapela je preporučljiva destinacija. Njezin mir i idilu nitko ne može osporiti, kao i zasluge eko-etno udruge, no da bi ju posjećivali i gosti koji žive u četrdesetak kilometara udaljenom Slavonskom Brodu ili širom Slavonije, morala bi u ponudi imati uvijek barem jedno otvoreno imanje za goste koji "svrate".
