SLAVONSKI BROD - Svi oni koji vole prirodu i susret sa sobom u prirodi, jer to je naprosto najprirodnije, mogli su sinoć u brodskom planinarskom domu čuti zanimljivo predavanje mladog visokogorca iz Koprivnice, Mateja Perkova, koji je dva sata  iscrpno i zanimljivo govorio o svojim visokogorskim iskustvima, posebice usponu na 5671 metar visoki Damavand u Iranu, kao prvi penjač uopće koji se na ovaj najviši azijski vulkan ispenjao od obale Kaspijskog mora.

U avanture je krenuo još kao klinac 1994. godine, kada ga je ujak, strastveni planinar, poveo na Bilogoru. "Krenuo sam odmah iza toga u Alpe, a kada jednom odete u Alpe to je ljubav za cijeli život."

U Iranu je  proveo ukupno mjesec dana oduševljen podjednako prirodom kao i ljudima, njihovom gostoljubivošću, kulturom...

A u avanture je krenuo još kao klinac 1994. godine, kada ga je ujak, strastveni planinar, poveo na Bilogoru. "Krenuo sam odmah iza toga u Alpe, a kada jednom odete u Alpe to je ljubav za cijeli život. Zadnjih osam godina intenzivno idem nekoliko puta godišnje na visokogorske uspone i jednom godišnje na veću ekspediciju koju slažem sukladno mojim financijskim mogućnostima i sposobnostima. A kriteriji odabira destinacije su da bude relativno blizu, da bude atraktivno, da usput mogu  nešto naučiti i da ne bude skupo."

Tako je prošao i zanimljiva  putovanja u Maroko, uspinjući se na najviši vrh sjeverne Afrike Toubkal (4167m), startajući od obale Atlantskog oceana, pa bajkovitu Gruziju - zemlju bogate povijesti i jedinstvene prirode, penjući se na 5046 m visok Kazbek koji slovi kao najljepši vrh Kavkaza, a potom na iranski Damavand...Putovanja kaže nisu koštala puno, između 4-6 tisuća kuna, a trajala su od dva tjedna do mjesec dana.

Brodskim planinarima, koji su poprilično popunili dvoranu Doma, Matej je usput  promovirao i svoju drugu po redu knjigu pod nazivom "Želim dotaknuti nebo", u kojoj je, na 300-ak stranica uz mnoštvo zanimljivih fotografija, ispričao svoj doživljaj susreta s planinom te zanimljive i uzbudljive dogodovštine, opisujući susrete s ljudima, prirodne ljepote i kulturno-povijesnu baštinu krajeva kroz koje je prolazio, popularizirajući tako planinarstvo i visokogorstvo.

U navedenoj knjizi, naime, govori o putovanju iz Gruzije, a za godinu dana planira izdati knjigu "Od mora do vrha" koja će  obuhvatiti  njegove uspone na Toubkal u Maroku, Damavand u Iranu i Mont Blanc u Europi. Kako mu je u planu uspon i na  biblijsku planinu Ararat u Turskoj (vulkan nešto viši od 5000 metara) knjiga će u stvari govoriti o prvim  usponima u povijesti penjanja koji idu od razine mora do vrha.

"Putovanja mi omogućavaju da na sjajan i jedinstven način upoznam kulturu, ljude i običaje neke zemlje, od razine mora do konačnog odredišta, a to je uvijek neka planina."

Uglavnom nije sam, s njim je njegov medo (plišanac) Ivica. "Gotovo uvijek je u planini neko društvo i nije lako ići sam, a pogotovo biti u zemlji poput Irana i Maroka gdje rijetki govore engleski jezik".

 "Svi su jako ljubazni i vole Hrvate zbog naših nogometaša, jer su ludi za nogometom. Svi ti nude čaj pa i smještaj, objed, ako treba i novca...Mogu reći da su uz Makedonce, Iranci najgostuljubiviji narod koji sam sreo."

Iran nije teroristička zemlja

Ipak u Iranu ga je štošta oduševilo i teško mu je slušati vijesti kako je to teroristička zemlja, što - veli - nije istina.

 "Svi su jako ljubazni i vole Hrvate zbog naših nogometaša, jer su ludi za nogometom, a i zbog trenera Branka Ivankovića koji trenira njihov najpopularniji klub Persepolis, naravno znaju za Modrića, Mandžukića, Olića.... Svi ti nude čaj pa i smještaj, objed, ako treba i novca...Mogu reći da su uz Makedonce, Iranci najgostuljubiviji narod koji sam sreo". 

S atraktivnim  fotogtrafijama Perkov je  dokumentirao mjesec dana putovanja od plaže,  polja riže, planine i veličanstveni kanjon Haraz, veličanstveni Teheran s 80 milijuna stanovnika u kojem ima pet milijuna planinara...

Do sada je Matej bio na tri putovanja s konceptom od mora do vrha i svaka planina, kao i svaka zemlja i putovanje je različito. Na tri različita kontinentna, tri različlite rase i tri religije, tri različita jezika, a planina je, naglašava, uvijek mikrosvijet za sebe. U Maroko i Iran je putovao u proljeće kako bi ih doživio pod snijegom, jer je to inače sumoran i pust krajolik, i u tome je uspio. Damavand je najviši vulkan Azije, kao i Kazbek u Gruziji premda su one potpuno različite.

"Sve me to oduševljava, svi detalji od kojih je priča satkana, a kad si planinar to je igra bez kraja, gdje god da ideš uvijek nađeš nešto novo što će te oduševiti i iznenaditi".

A kada se popne na vrh osjeća, kaže, ispunjenje snova, sreću, radost i olakšanje, iako ponekad ako je sam osjeti i tugu, pa i strah jer nije lako naći se na velikim vrhovima ako nemaš s kime podijeliti ni lijepe ni loše osjećaje. "Zahvalan sam što sam dobio priliku i za takve uspone i putovanja".

Bilo je naravno i neugodnih iskustava kao primjerice na ekspediciji u Iranu kada je njegov vodič zbog lošeg vremena na povratku promašio put pa ga je Matej vratio do kampa.

"Svaku planinu treba poštivati pogotovo one koje su na glasu kao lagane" tvrdi ovaj visokogorac, jer svaka planina uzima svoje žrtve  i to je činjenica koju treba respektirati. Poručuje svima da pronađu svoju sreću u aktivnom životu bilo da je u pitanju trčanje, bicikliranje, veslanje, ili planinarenje jer se na taj način čovjek  mijenja na bolje. 

Najveći je planinarski uspjeh, ističe Perkov, kada nekoga uspiješ motivirati da krene tvojim putem, emocionalnom i duhovnom spajanju s planinom.

A nije potrebno puno. Dovoljno je otići u prirodu, i na malu planinu, odmaknuti se od svakodnevice, posla, briga, besparice...i dotaknuti nebo!