4924
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Premda će mnogi reći kako penjanje na najviši vrh Julijskih Alpa više nije nikakav pothvat, ipak visina Triglava od 2864 metra ulijeva strahopoštovanje u sve one koji se bave planinarenjem, pa slobodno možemo reći da svi oni koji se popnu na njega zaslužuju čestitke. Pogotovo se to odnosi na one koji se po prvi puta susreću s takvom vrstom penjanja, koje zahtjeva punu koncentraciju i dobru kondiciju. Od jedanaest članova PD Dilj-Gora, njih samo trojica (vodič cijele ekipe Goran Bašić, najiskusniji planinar Zlatko Gorec i autor ovih redaka, do sada su bila na Triglavu i imali nekakvo iskustvo. Svi su na kraju ispunili cilj i popeli se na najviši vrh Julijskih Alpa.
Ekipa je na Triglav krenula od Bohinjskog jezera, i u prvom danu, s kompletnom opremom na leđima (oko 15 kg), imala je za cilj doći do Vodnikovog doma, planinarske kuće u kojoj su se prespavali i odmorili se za ispunjenje cilja koji ih je čekao sutradan. Do vrha Triglava čekala ih je još jedna stanka. U planinarskom domu Planika ostavili su teške ruksake i s nešto lakšima, krenuli na vrh na koji su stigli u podne. Nakon kraćeg zadržavanja na vrhu, svi su uspjeli savladati i spust, koji je po mnogima teži nego samo penjanje.
Do večeri su već bili u svom drugom prenoćištu, kući na Doliču, a u srijedu ujutro preko prijevoja Hribarice, zaputili su se prema dolini Triglavskih jezera. Uz kraće zadržavanje na jezerima, nešto iza podne stigli su do planinarske kuće na Triglavskim jezerima, gdje su se okrijepili i odmorili za nastavak puta. On ih je vodio pokraj zadnjeg jezera u nizu, Crnog jezera, pa niz okomicu Komarča do planinarskog doma na Savici. Taj spust bio je možda i teži nego uspon na Triglav, jer trebalo je preći uklesanom stazom po okomici višoj od 200 metara. Ni tu nije bilo problema i svi su sretno stigli do svog trećeg prenoćišta na Savici, uz Bohinjsko jezero.
Posljednjeg dana obišli su slap na izvoru Savice i u popodnevnim satima sretno se vratili kući.