SLAVONSKI BROD - Nakon boravka u Osijeku, Marina i Goran iz Srbije odlučili su slobodne dane iskoristiti za posjet Slavonskom Brodu. Ako im je susret s prijateljima domaćinima bio povod, nije to bio i jedini razlog zašto se ovaj par uputio u turistima iz regije, a o širem prostoru da se ne govori, još uvijek relativno nepoznat gradić na Savi.

Obilazeći pojedine zemlje, uglavnom balkanske i srednjoeuropske, nisu se ograničili isključivo na najpoznatija turistička odredišta, kao što su Beč, Budimpešta, Ženeva i Frankfurt. Pripadnici su one skupine zaljubljenika u putovanja, „istraživača“, koju su spremni „dati priliku“ i manje atraktivnim lokacijama, uvjereni da se i ondje ima što vidjeti. Na karti mjesta koja su obišli tako su se našli i, primjerice, Bor, Sisak, Tjentište, Morinj, Heidelberg, Kokkino Nero, Mako i odnedavno Slavonski Brod.

Ovdje su boravili prekratko da bi o gradu stekli cjelovtiju sliku. „Razglednica“ koju su ponijeli sa sobom svodi se uglavnom na prve dojmove, ali mnogim je putnicima i taj moment važan te ga pamte i nakon što grad upoznaju bolje. S druge strane, Brođanima je vjerojatno zanimljivo čuti kako njihovi grad vide drugi.

Traženje grada na 'stari' način

Dvojcu kojemu je ovaj kraj većinom nepoznat, prvi je izazov bio pronaći put do drugog najvećeg slavonskog grada. Kako turistima iz inozemstva internetska mreža često nije pri ruci u svakom trenutku, valja im se osloniti na putokaze.

- Na tablama smo čitali nazive drugih gradova, Đakova, Zagreba, na primjer, ali Slavonskog Broda slabo. Trebalo bi poraditi na tome - kazao je Goran, koji „u nogama“ ima solidnu kilometražu.

- Od Osijeka smo išli kroz sela. Budući da smo nekim dionicama prolazili prvi put, trebalo nam je dva sata „lagane“ vožnje.

Prvi slavonskobrodski dojam Marina i Goran ponijet će s Naselja Andrije Hebranga.

- Ondje se može naći sve što čovjeku treba. Mirno je, a ulice prostrane i s dovoljno parkirališnih mjesta - kazao je Goran, ne znajući da „razmaženi“ stanari na ovome naselju o parkiranju dalje od svog prozora imaju malo drugačije mišljenje.

Kao ekologu, nije mu mogla promaći nova komunalna praksa u gradu.

- Razdvajanje otpada daje pozitivan dojam o gradu i njegovoj brizi za okoliš.

No sve su to bili „preliminarni“ uvidi, bilo je vrijeme da se upute u centar. Pješačku turu započeli su kod dvorane „Vijuš“, a prva „postaja“ bio je Franjevački samostan.

Putovanje kroz vrijeme

- Iznenadila nas je susretljivost fratra, koji nam je, bez prethodne najave, pokazao unutrašnjost crkve i dvorište. Posebno mi se svidio stari crkveni ormar u sakristiji, ručno ukrašen duborezom - izdvojio je Goran predmet koji u franjevačkom samostanu u svom rodnom gradu nema prilike vidjeti.

Nakon fratrova „predavanja“ o franjevcima iz Bosne, koji su se u 18. stoljeću razmilili širom oslobođene, ali puste južne Panonije, priča je slavonskobrodske goste odvela u najdublju prošlost ovoga grada.

To im je omogućila izložba u Muzeju Brodskog Posavlja. I ovdje je Goran, po prirodi svestran momak, pronašao poveznicu s gradovima koje je obišao.

- Mamut je pronađen i u Kikindi. Ondje je očuvan gotovo cijeli kostur - prisjetio se mnogo starijeg „rođaka“ slavonskobrodskog rilaša, tražeći ga na prikazu evolucijskog stabla ove neobične skupine izumrlih sisavaca.

Marina nije velika ljubiteljica povijesti, no kako ne propušta „dokumentirati“ svako mjesto koje posjete, tako je i ovdje, uz repliku mamutove noge i projekciju ledenodobnog krajolika, pronašla dobra mjesta za fotografiranje. Na svoje je ipak došla u nastavku ture, na Keju.

Najljepši dio grada

- To mi je najljepši dio grada koji sam vidjela, naročito zbog malih murala i njihovih poruka. Šteta što ih Sava s vremenom ispere... - kazala je Marina, kojoj pokoju šaljivu ili mudru poruku slavonskobrodskih kreativaca zaborav možda ipak neće isprati. Barem ne one koje je fotografirala.

Šetalište ih je konačno dovelo do središnje točke grada. Razgledanje Korza bilo je nešto brže jer su Marina i Goran, nakon tri sata na nogama, oko 15 h bili gladni. Prije obilaska Tvrđave, koja im je otpočetka najviše budila znatiželju, trebalo je skupiti energiju.

Nije dakle baš da „Brod možeš obići za dva sata“, kako neki - Brođani većinom - vole reći, s dozom one specifične ironije koja je, valjda, neizostavan dio doživljaja vlastite sredine, bilo to selo, gradić ili višemilijunska metropola.

Glad ih je „uhvatila“ na pravom mjestu - izbor restorana na Korzu i njegovoj okolici solidan je. Izbor je pao na „Kuću piva“.  

- Što je to „buncek“? - pitao je Goran da bude siguran u odabir specijaliteta dana. Kada je riječ o hrani, sud turista iz gastronomski bogate zemlje ima dodatnu vrijednost. 

- Domaći specijalitet „buncek s kupusom“, koji se u Srbiji naziva „podvarak“, oduševio me, kao i brodsko craft pivo - kazao je Goran, sit i spreman da nakon petrovaradinske i osječke upozna i slavonskobrodsku „zvijezdu“.

Tvrđava - buduće središte?

Za razgledanje Muzeja tambure nije bilo vremena, a na ostale sadržaje, kakve nude spomenuta dva „festunga“, trebat će pričekati još neko vrijeme. Dobili su obećanje da će sljedeću put imati priliku vidjeti i ono čega ove tvrđave nemaju - zvjezdarnicu. Ali i ovdje je Marini i Goranu nešto privuklo pažnju.

- Tvrđava je u svakom slučaju zanimljiva, ali trebalo bi je obogatiti sadržajima. Klizalište nije radilo pa, nažalost, nismo mogli isprobati inače vrlo velik podij - kazao je Goran, dok je Marina u trozonalnoj kulisi zelenog travnjaka, smećkastih zidina tvrđave i neobično vedrog siječanjskog neba prepoznala prikladan  motiv za posljednju razglednicu.