OSOBITOSTI brodske i novogradiške Posavine uočljive su po mnogočemu. Vrijednost ovoga kraja, sudeći po različitim oblicima baštine i živuće kulture i umjetnosti, uvijek su inspirativne autorici ovoga teksta. Međutim, velika vjerojatnost izostavljanja nečeg vrlo vrijednog zbog različitih nemogućnosti pristupa istom, može izgledati kao puko ignoriranje. To ne želim(o). Dakle, dovoljan poticaj je činjenica kako nešto odlazi u zaborav.

Zato veliku zahvalnost možemo dugovati Krešimiru Mijakovcu – autoru izložbe Hrvatska tradicija proizvodnje vapna - Osobitosti brodske i novogradiške Posavine. Ova izložba dostupna u Muzeju Brodskog Posavlja donosi puno informacija koje sežu u početke primjene vapna kao građevnog materijala već od 14. tisućljeća pr.n.e. pa do informacija tradicijske proizvodnje u našem kraju. Dobro je prilikom posjećivanja izložbe pogledati panoe s informacijama jer tek tada možemo shvatiti o kakvom umijeću se radi.

Proizvodnja vapna na tradicionalan je način zaštićena 2016. godine kao nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zašto? Jer je ova proizvodnja korisna, ali kao i sve danas podložna zaboravu zbog suvremenog načina života.

Gotovo vapno dobiva se pečenjem komada vapnenca u posebnim pećima na temperaturi od 900 do 1000 °C. Te se peći mogu razlikovati veličinom, konstrukcijom i materijalom od kojih su građene. Postupkom pečenja iz kamena se izdvaja ugljična kiselina, a nastaje živo vapno (CaO). Upravo ono je važno kako bismo ga primjenjivali u graditeljstvu, a izuzetno je važno kao sredstvo za bojenje zidova, za zaštitu stabala od štetočina, ali isto tako koristi se i kao dezinfekcijsko sredstvo (nekoć se bacalo u bunar!). Ovo su sve informacije koje možemo doznati zahvaljujući autoru izložbe koji dalje navodi kako je umijeće pripreme vapna bilo rašireno u cijeloj Hrvatskoj od antike do posljednjih desetljeća 20. stoljeća.

Kako je vrijeme odmicalo tako je padao interes za ovo staro umijeće te se ono zadržalo samo u Istri, dijelovima središnje Hrvatske te u brodskom i novogradiškom kraju.

Naziv kreč nastao od turske riječi kireç zvuči nam itekako poznato jer neke generacije pamte krečare koji su ga prodavali po selima uzvikujući: „Kreča! Kreča!“. Ljudi su kreč obilato koristili. Imali su posude gdje su ga stavljali/„gasili“. Upotrebljavao se za krečenje/bojenje kuće jer nije bilo boja kao danas. Široka i korisna primjena iziskivala je proizvodnju domaćeg vapna. Nekad su na obroncima Dilj-gore i brdskim naseljima istočno od Nove Gradiške gdje je područje bogato vapnenačkim stijenama postojale peći građene opekom i kamenom pomoću kojih se proizvodilo vapno. To je bio dodatan izvor zarade obiteljima koje su se bavile poljoprivredom.

Od mjesta koja je važno spomenuti u ovome kontekstu nezaobilazni su Brodski Zdenci i Glogovica, Gornji i Donji Slatinik, Podcrkavlje te Pavlovci i Srednji Lipovac gdje se vapno i danas proizvodi. U Donjem Slatiniku, uz tri krečara iz Zdenaca danas je ostao jedan proizvođač. Tradicija je znatno manje vitalna na području općine Nova Kapela i to oko primjene u obnovi graditeljske baštine.

Foto: Ž.G.

Što reći osim onoga što i sam autor izložbe napominje: nije riječ samo o podizanju razine svijesti o važnosti i očuvanju tradicije kraja, nego i o potiskivanju strane industrijske proizvodnje zarad ekološko-zdravog materijala čija proizvodnja može poslužiti kao prezentacija obrta u turističkoj ponudi kraja kao i u mogućnostima primjene u obnovi graditeljske baštine .

Izložba Konzervatorskog odjela Slavonski Brod zato je višestruko važna. Vraćajući u život ovo umijeće, mi ćemo napokon moći utvrditi još jednom: naši ljudi su znali pronaći rješenje za sve nedostatke i neimaštinu. Vjerujem da će ova izložba biti korisna kako odraslima, tako i mlađim posjetiteljima jer će shvatiti kako se moglo živjeti i s manje novca koristeći sve ono što nam priroda nudi. Ljudi su cijenili prirodu, prirodne resurse, priroda im je pomagala,... živjelo se.