NOVA GRADIŠKA - Karlo Abramović iz Nove Gradiške po struci je inženjer radiologije, ali život ga je odveo na sasvim drugačiji put - putovanje i avanture postali su mu svakodnevica. Danas radi kao voditelj putovanja za agenciju 'Jungle Tribe' i već je triput kročio na najhladniji, najizoliraniji i najsuroviji kontinent na svijetu - Antarktiku.

Karlo Abramović - Facebook profil

Prvi put, 2022. godine, otišao je samostalno, iz čiste želje za avanturom, a zatim se 2024. vratio kao voditelj putovanja. Upravo sada, dok čitate članak, Karlo je ondje ponovno, vodeći novu grupu kroz ledena prostranstva.

U intervjuu za PlusPortal podijelio je svoje dojmove o prvom susretu s Antarktikom, zašto su mu putovanja opsesija te vrijednosti koje su mu putovanja osvijestila.

Karlo, ti živiš svoje snove. Još od malih nogu stalno si maštao o putovanjima po raznim državama. Je li Antarktika oduvijek bila dio tvojih prvih zamisli o putovanju?

Još dok sam bio mali prije spavanja bih zažmirio, zavrtio globus i piknuo prstom po globusu. Nekako uvijek bi mi bilo drago kad bi taj prst stao na Južnoj Americi i Africi. To su mi dva najdraža kontinenta. Međutim, uvijek mi je Antarktika bila želja. Nezamislivo mi je bilo da se tamo uopće može otići. Ne mogu reći da mi je oduvijek bila nekakva zamisao jer mislio sam da je to jednostavno nemoguće. Drago mi je što sam otišao jer to je bilo putovanje koje je nadmašilo sva moja očekivanja. Antarktika mi je donijela neke druge stvari u životu kasnije. Otvorila mi je neka vrata. Drago mi je da sam otišao i to mi je definitivno najdraži kontinent, najdraže putovanje.

Putovanje do Antarktike bilo je pravi izazov. Kako je proteklo prvo putovanje s obzirom na to da si morao ploviti prolazim Drake. Fraza ‘Drake lake, Drake shake’ zvuči vrlo avanturistički.

Prvo putovanje na Antarktiku trajalo je desetak dana. Izazovno je bilo to sve organizirati. Odričeš se od puno toga i toliko želiš otići tamo. Onog trena kad sam stigao na brod izgledalo mi je nestvarno da sam uspio.

Da, postoji taj izraz 'Drake lake, Drake shake'. Dobar dio puta odlazi na plovidbu prolazom Drake koja, ovisno o uvjetima, traje oko dva dana. Valovi tada mogu biti visoki i po 10 metara. Po brodu je tada zahtjevno hodati i funkcionirati jer se brod dosta ljulja. Čak je zabranjeno i tuširanje za vrijeme Drakea jer je jednom jedna žena polomila rebra pa se brod morao vratiti nazad. Nekakve normalne svakodnevne aktivnosti su praktički nemoguće. Teško je u takvim uvjetima spavati, a izazovno je i ručati. Najgore je kad se vraćaš nazad, opet je potrebno dva dana za prolaz kroz taj Drake.

Moraš to proći. Znaš gdje ideš i onda je sve lakše.

Karlo Abramović - Facebook profil

Gradove, zgrade, ulice zamijenio si za snježne površine, planine, ledenjake, životinjski svijet. Za svijet u kojem vlada Majka Priroda. Možeš li podijeliti s nama najdraže trenutke na Antarktici?

Meni je oduvijek priroda ta radi koje putujem, kao i želja za upoznavanjem različitih ljudi i kultura. Ne zanimaju me veliki gradovi i zgrade. Daleko od toga da ne idem po gradovima, obiđem i njih, ali ništa mi ne može zamijeniti Prirodu. Zato mi je Antarktika toliko draga. Sama ta činjenica da gledaš odmalena dokumentarce o životinjama na Antarktici i da se onda nalaziš doslovno pored njih na nekoliko metara. To sve izgleda toliko nestvarno. Bio sam već dva puta, ali i dalje ne mogu to u svojoj glavi procesuirati. Kad vidim  fotografije i videe dođe neka suza radosnica. Puno je tu emocija, žrtve, rada bilo potrebno za otići prvi puta tamo i zato je putovanje još draže.

Kako je bilo posjetiti Antarktiku u ulozi voditelja putovanja?

Definitivno je drugačije. U svojstvu voditelja putovanja je puno teže, naravno imaš desetak ljudi koji idu s tobom. To je bila tura koja je moja inicijativa i osjećaš tu odgovornost da si predložio takvo nešto, to samo iščekivanje hoće li se ljudima svidjeti jednako kao i meni. Cijela grupa je rekla da im je to najbolje putovanje života i da vjerojatno ništa neće moći to nadmašiti. Drago mi je da su ljudi prepoznali moju ljubav prema Antarktici i da sam im uspio prenijeti na takav način, mada bilo kakve moje riječi ne mogu nadmašiti prizore koje vidiš. Zapravo, mislim da je Antarktika kao destinacija odradila puno umjesto mene, jer na takvoj lokaciji riječi su suvišne. Samo da budeš van broda i upijaš atmosferu, gledaš prizore oko sebe - bit ćeš zadovoljan sa svime.

Karlo Abramović - Facebook profil

Roditelji su vjerojatno već naviknuli na tvoje izazove vezane uz putovanja. Kako su reagirali kad si im spomenuo Plan 'Antarktika'? Kako se nose s tim da određene dijelove godine nisi u Hrvatskoj?

Roditeljima sigurno nije lako. Cijelo vrijeme su na iglama. Polako se možda navikavaju, ali mislim da se nikada neće u cijelosti naviknuti. Žive s tim. Sretni su jer vide da sam ja sretan. Kad sam spomenuo Antarktiku podržali su me koliko god da im je bilo teško. Više bi voljeli da sam kući, ali ja idem ka svojim snovima. Nadam se da neću stati dok ih god ne ostvarim.

Izjavio si u nekoliko navrata za medije 'Volim sada reći da su putovanja jednostavno moja bolest, ali bolest koje se ne želim nikada riješiti.'. Zašto je tome tako?

Putovanja su mi sve. Volim biti na putu, posjetiti i upoznati nova mjesta i kulture. Danas se puno ljudi povodi za materijalnim, izvanjskim. Društvo nalaže neke kriterije kako treba živjeti, izgledati. Međutim, za mene to uopće nije bitno. Smatram da ne treba juriti za tim. Materijalne stvari možeš izgubiti. One dođu i odu. Ono što doživiš nitko ti ne može nikada oduzeti. Volim avanturistička putovanja, izlaziti iz zone komfora. Za mene je putovanje stil života na koji sam naviknuo i koji želim i dalje nastaviti živjeti. Dok god uživam u tome, do tada ću tako i živjeti. Hvala Bogu pa mogu tako živjeti.

Karlo Abramović - Facebook profil

Kojim su te vrijednim lekcijama putovanja naučila? Na što si ponosan?

Putovanja su me naučila još većoj skromnosti, još većoj odlučnosti za neke stvari. Da budem još hrabriji. Da shvatim što želim u životu.

Ljudi u Hrvatskoj često govore da loše žive, ali i da može biti bolje. Ja se slažem s tim da može biti bolje, ali smatram da se pritom ne trebamo uspoređivati sa slabije razvijenim zemljama, već s jače razvijenima jer je to jedini put ka napretku. Ljudski je težiti boljemu, ali u toj težnji trebamo biti zahvalni na onome što imamo.

Naučila su me i poniznosti i skromnosti. O još većoj odlučnosti. I da ako si otvorenog srca i uma dobrota uvijek nađe dobrotu. Loši ljudi postoje, ali uvijek ta dobrota prevlada.

- Vjerujte u ono što radite. Dajte sve od sebe. Svaki početak je težak, ali kad krenete onda se stvari pokreću jedna za drugom. - poručio je Karlo putem videozapisa još dok je boravio u sunčanoj Nikaragvi. Nakon Nikaragve zaputio se u Argentinu gdje je dočekao svoju grupu s kojom je trenutno na Antarktici.

Ustupio nam je i videozapis s djelićem njegove antarktičke priče koji možete pogledati OVDJE.