SLAVONSKI BROD - Bilo je odlično i mogu reći stvarno dragocjeno iskustvo, štošta sam naučila, istraživala granice svoje fizičke i mentalne snage, upoznala ljude iz drugih država, s nekima se i sprijateljila… obavezno idem i slijedeći put… - prve su impresije 17-godišnje Divne Grabarević, jedne od ukupno šest djevojaka iz Hrvatske koje su, preko Cherry International Foundation, u sklopu EU projekta 'Back to Basics', 15 dana boravile u nizozemskom gradu Ommenu.

Ondje su stjecale nova iskustva s još sedamdesetak mladih ljudi iz ukupno 11 država kroz brojne radionice, spoznajući prije svega svoje mogućnosti i dosege, otkrivajući vlastite potencijale kako bi u budućnosti lakše sudjelovale u kreiranju boljeg svijeta... Rezultate su sudionici ovjekovječili zajedničkim dokumentarcem u kojem prenose svoje dojmove o tome kako biti što više poduzetan, preuzeti inicijativu i komunicirati učinkovitije.

A oni koji žele usvajati nova znanja, iskusiti nove izazove, osjetiti adrenalin i dobro se zabaviti, a sve to besplatno, mogu se slijedeće godine javiti nakon što Cherry International Foundation, objavi poziv.

Osim Divne, iz Slavonskog Broda, u Ommen su išle srednjoškolke Rea Stanić, Ena Odobašić i studentica Dona Sedlo te iz Pakraca, Sara Marin i Dorotea Tomić. Približno toliko je mladih ljudi također stiglo iz Slovenije, Makedonije, Italije, Portugala, Španjolske, Litve, Mađarske, Grčke i Bugarske.

Dovoljno im je bilo sa sobom ponijeti samo 50 eura jer je sve ostalo - putovanje, 14 dana smještaja i hrane - išlo na trošak EU.

- Cilj okupljanja bio je upoznati se s idejom poduzetništva, doduše ne u smislu menadžmenta, nego kako mladi čovjek može poduzeti neke akcije da bi došao do ostvarenja svog cilja.. Drugi je cilj grupe bila komunikacija, kako ju poboljšati, kako se prilagoditi drugima da protok između dviju i više osoba bude što bolji, a sve se odvijalo na engleskom jeziku. - navela je Divna.

Svaki dan im je, kaže, započinjao okupljanjem u „barnu" uz zajednički doručak i početak aktivnosti, što se uglavnom svodilo na radionice o lakšoj komunikaciji i o poduzetništvu. Poslijepodne su pak dobivali zadatke da podijeljeni u skupine odrade neki zadatak, poput ukrašavanja prostora u kojem su boravili ili snimanja kratkog videa primjerice o Ommenu, da nešto glume, pjevaju, plešu, a sve je naravno uvijek završavalo smijehom i zafrkancijom.

No bilo je i puno zahtjevnijih zadataka koji su uslijedili nakon svih radionica. Tako su podijeljeni u mješovite skupine trebali pješice otići u 15-ak kilometara udaljeno seoce, a zadatak je bio saznati koliko mještani znaju o poduzetništvu ili da im predstave tu ideju.

- Naravno svatko to interpretira na svoj način. Moja grupa je primjerice odlučila pitati ljude koji su bili raspoloženi za razgovor, da ispričaju o čemu su kao mladi sanjali, kako su planirali svoj život, jesu li imali kakvih prepreka u tome, što im je bilo najvažnije u životu, imaju li kakav savjet za nas? Oni koji su se odazvali našem pozivu (bilo je i takvih koji nisu htjeli) bili su jako ljubazni, a uglavnom je bila riječ o starijim ljudima. - navela je Divna koja je bila među najmlađim sudionicima projekta.

Još ekstremnije su na samom kraju uslijedile „outdoor activities".

Tijekom boravka, svaka je grupa predstavila zemlju iz koje je došla, pa su tako primjerice na španjolskoj večeri učili plesati salsu, jeli i pili autentične proizvode. O svakoj državi su još nešto naučili, navela je Divna, koja je s curama iz hrvatske ekipe također ponudila šljivovicu, kiki bombone, napolitanke, čokoladu s rižom… sve što su donijeli od kuće.

- Podijeljeni u grupe, bez hrane, mobitela, bez novca, samo s vodom, dobili smo zadatak da na rijeci od prutaca i buradi napravimo splav kojim smo 6 kilometara uzvodno veslati što uopće nije bilo lagano. Nakon nekoliko sati veslanja izašli smo na obalu, gdje smo dobili bicikle, kabanice, vodu, po jednu jabuku, ruksak s prvom pomoći, i cijela grupa s jednim „starinskim" mobitelom, na koji bi nam samo stigle poruke organizatora sa uputom za slijedeći dan. Dobili smo ime mjesta gdje smo trebali otići.Moja je grupa vozila preko pet sati bicikl i konačno smo stigli u određeno mjesto gdje smo pronašli kuću s domaćinima kod kojih smo mogli prespavati. Naravno bili smo označeni prslucima na kojima je pisalo tko smo što smo, o projektu… Mladi bračni par s malom djecom nas je primio, a mi smo im za uzvrat oprali prozore, igrali se s djecom…Slijedeći dan smo nastavili par sati vožnje biciklom dalje gdje smo se našli s organizatorom… i sve smo ponovili. Istina nije bilo lako. Na preko 30 kuća smo pozvonili, u petnaestak pitali da nas prime.. no konačno smo uspjeli. I tu je bilo odlično. Stariji gospodin nas je čak ostavio same u kući dok je otišao na tenis, dao nam hranu i sve potrebno a ujutro je otišao na posao i rekao da zaključamo na odlasku. Trećeg dana je bio najveći izazov, kada su nam organizatori oduzeli i bicikle, a nakon pješačenja povratak rijekom u kanuima devet kilometara - bio je vrlo iscrpljujući. - prisjetila se Divna, koja je nažalost imala i malu nesreću, pri padu je slomila kažiprst na ruci.

No sve to „bacanje u vatru" potvrda je uspješnosti radionica koje su prije toga prošli. Izazove su rješavali baš kao veliki. Divnu, su najviše iznenadile reakcije ljudi.

- Oni koji nas puste u kuću, u stvari su „super frendly" i to je bilo neprocjenjivo pozitivno iskustvo s pristojnim i gostoljubivim domaćinima. Kod nas je nezamislivo da netko pusti u kuću nepoznate ljude i ode na par sati. To me oduševilo. - kazala je ova odlična gimnazijalka, naglašavajući kako su joj sva iskustva iznimno draga pa čak i ona koja nisu tako lijepa (poput loma prsta).

- U najljepšoj će mi uspomeni ostati ljudi koje sam upoznala s raznih strana svijeta, koji su otvoreni, liberalni, zanimljivi, komunikativni, s kojima sam jako brzo „kliknula" kao i ostale cure iz naše ekipe. Razmijenili smo kontakte a mnogi su nas pozvali u goste. - dodala je.

Tijekom boravka, svaka je grupa predstavila zemlju iz koje je došla, pa su tako primjerice na španjolskoj večeri učili plesati salsu, jeli i pili autentične proizvode. O svakoj državi su još nešto naučili, navela je Divna, koja je s curama iz hrvatske ekipe također ponudila šljivovicu, kiki bombone, napolitanke, čokoladu s rižom… sve što su donijeli od kuće.

Dvotjedno druženje u projektu 'Back to Basics' završilo je, očekivano, velikom zajedničkom zabavom, izradom knjige uspomena, slika, video uradaka…

- Apsolutno sam naučila više o poduzetništvu i o komunikaciji među ljudima, proširila vidike. - naglasila je ova učenica. Dok su ostale djevojke su već na nekim drugim destinacijama, Divna pak sređuje dojmove i uživa dok prelistava po sjećanju slike prelijepog malog Ommena, minimalističkog ali skladnog, dopadljivog gradića s malom rječicom i puno vjetrenjača.

Dragocjeno iskustvo će svakako ponoviti, kao i mnogi mladi ljudi iz Europe među kojima su neki već bili po pet i više puta u raznim mjestima u okviru istog projekta, istražujući mogućnosti i prilike.

A oni koji žele usvajati nova znanja, iskusiti nove izazove, osjetiti adrenalin i dobro se zabaviti, a sve to besplatno, mogu se slijedeće godine javiti nakon što Cherry International Foundation, objavi poziv.