1726
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Kao što smo već najavili, kroz manju seriju članaka predstavit ćemo neka europska razmišljanja i iskustva u izgradnji biciklističke infrastrukture koja doprinosi, danas željenom, statusu "grada prijatelja biciklista".
Kroz primjere koje donosimo vidljivo je kako nije dovoljno samo izgraditi brojne kilometre biciklističkih staza, već je nužno i izgraditi parkirališta i spremišta za bicikle koji doprinose tome da bicikl postane prijevozno sredstvo koje će u velikoj mjeri zamijeniti osobna vozila. Naime, u Hrvatskoj, pa tako i u Slavonskom Brodu, se još uvijek na bicikl gleda kao na sredstvo rekreacije, a ne kao prijevozno sredstvo kojim ljudi mogu ići i na posao ili u trgovinu.
U nastavku donosimo prijevod članka objavljenog na portalu Citymonitor.ai pod nazivom "How can cities become more bike friendly? The Netherlands offers useful lessons" (hrv. Kako gradovi mogu postati biciklistički prihvatljiviji? Nizozemska nudi korisne lekcije u kojem se donose iskustva u razvoju biciklističke infrastrukture Amsterdama i Utrechta.
Kako gradovi mogu postati biciklistički prihvatljiviji? Nizozemska nudi korisne lekcije
Može se činiti kako je bicikliranje u DNK kodu Nizozemske, u zemlji gdje čak i predsjednk vlade na posao ide biciklom. Ali Nizozemci nisu oduvijek bili sjedinjeni sa svojim biciklima. U Amsterdamu su početkom 1970.-ih automobili smatrani valom budućnosti. Na povijesnim fotografijama može se vidjeti kako su automobili popunili trgove i ulice, a ubijali su prosječno dvoje stanovnika Amsterdama tjedno, uključujući i mnogo djece.
Današnji biciklistički raj je kreiran nakon što su roditelji i aktivisti napravili ulične prosvjede protiv „ubojstva djece" od strane automobila. Saudijski embargo na uvoz nafte, rastuće cijene goriva, zabrinutost oko zagađenja okoliša i bijes zbog uništavanja čitavih naselja zbog izgradnje autocesta, učinili su svoje.
Ono što je važno u ovoj povijesti je da se ona može ponoviti i u drugim gradovima. Naravno, Nizozemska ima određene prednosti – na primjer, ravna je kao palačinka. No u očima prometnih reformatora, rast e-bicikala (čak i teretnih) znači da ne postoji opravdanje za davanje prednosti automobilima posvuda.
Dakle, kako mogu gradovi, bili ravni ili ne, slijediti Amsterdam u kreiranju mjesta gdje je bicikliranje ugodno, sigurno i uobičajen način kretanja? Nizozemci imaju nekoliko savjeta.
Odvojite bicikle od automobilskog prometa
Bilo koji grad mogao bi početi iscrtavati namjenske biciklističke staze na ulicama. No, u Nizozemskoj se one bijele oznake koje označavaju prostor za bicikliste smatraju samo manjim prvim korakom.
"Crta na cesti nije dovoljna. Automobilisti će to zanemariti ”, kaže Frans Jan van Rossem, službenik specijaliziran za biciklističku politiku u Utrechtu. Ako drugi gradovi žele da njihovi stanovnici odabiru bicikle umjesto automobila kada izbjegavaju javni prijevoz iz doba pandemije, njihova zaštita od brzog prometa automobila mora biti prioritet, kaže Van Rossem.
Nizozemski istraživački institut CROW razvio je široko hvaljeni priručnik za dizajn biciklističke infrastrukture, prepun savjeta za stvaranje ovih zaštićenih staza. Niz okomitih bijelih stupova ili rubnjaka mogu poslužiti kao fizički separator, na primjer. Ipak, biciklisti se obično osjećaju najsigurnije na "osamljenoj" stazi, odvojenoj od ceste travom, drvećem ili povišenim betonskim otokom.
"Glavno usko grlo,glavni razlog zašto ljudi ne voze bicikl, jest to što se ne osjećaju sigurno", napominje Van Rossem. "Za početak konstruirajte zasebne staze".
Pretvorite te biciklističke staze u mrežu
"U mnogim slučajevima gradovi poduzimaju brzu akciju, bez da dobro razmisle", kaže Lucas Harms. On vodi nizozemsko biciklističko veleposlanstvo. Radi se o partnerstvu nizozemske vlade i nekoliko tvrtki, koje globalno promoviraju nizozemski know-how. "Ne gradite male dijelove biciklističke staze od ničega do nigdje. Razmislite o mreži biciklističke infrastrukture".
Utrecht želi imati bicikliste na udaljenosti od 200 do 300 metara od povezane staze bilo gdje u gradu, kaže Van Rossem. Izbjegavajte izgradnju tih staza u nestalnim industrijskim područjima, upozorava on. "Veza kroz neprivlačno područje može biti brza, ali se neće puno koristiti".
Prihvatite 'fietsstraat', ulicu u kojoj su bicikli na prvom mjestu
Poseban nizozemski izum nazvan "fietsstraat" (biciklistička ulica) ima snažne potencijale za ostatak svijeta, kaže Kevin Krizek. Profesor je prijevoza iz Kolorada koji je tri godine proveo na Sveučilištu Radboud u Nijmegenu.
Na biciklističkim ulicama automobili su "gosti", ograničeni brzinom od 30 kilometara na sat. Vozači ne smiju pretjecati, pa biciklisti ugodno dominiraju cestom. U Nizozemskoj je fietsstraat obično popločan crvenim asfaltom kako bi nalikovao biciklističkoj stazi i vozače obavještavao o njihovom sekundarnom statusu. Ali stvaranje biciklističke ulice može biti lako. "Sve što trebate je postaviti znakove na raskrižjima", kaže Krizek. Učinak je po njegovu mišljenju revolucionaran. Vozači se moraju odreći svojih privilegija, a biciklisti mogu preuzeti vodstvo.
Neki nizozemski prometni stručnjaci brinu se da biciklistička ulica neće raditi ako grad također nema čvrstu biciklističku kulturu. U Nizozemskoj su vozači svjesni opasnosti gradskog biciklizma jer i oni koriste bicikle. Štoviše, nizozemski gradovi koriste sofisticirane "planove cirkulacije" za usmjeravanje automobila dalje od gradskih središta i stambenih područja na nekoliko glavnih ruta.
Bez "smirivanja" prometa na ovaj način, biciklistička ulica mogla bi biti korak predaleko, kaže Harms. "U gradu poput New Yorka, gdje su sve ceste jednako dostupne i pune, bolje je razdvojiti bicikle i automobile", kaže.
Preoblikovati raskrižja radi sigurnosti biciklista
Ako biciklisti moraju prijeći raskrižja "u milosti bogova", još niste tamo, kaže Harms. Kad putuje u inozemstvo, često pronađe nespretno dizajnirane prijelaze. Čim se automobili okrenu, biciklisti se mogu plašiti za svoj život.
Harms preporučuje postavljanje fizičkih zapreka između automobila i bicikala na mjestima gdje moraju prijeći. Nizozemci grade povišene otoke kako bi promet usmjeravali u odvojene dijelove. Zlatno pravilo: automobili čekaju iza bicikala. Na taj način vozači u svakom trenutku mogu jasno vidjeti bicikliste. Pregrade također prisiljavaju nizozemske bicikliste da skrenu lijevo na najsigurniji mogući način. Prvo priijeđu ulicu i ponovno čekaju svoj red prije nego što krenu lijevo.
Profesor Krizek ističe kako su Nizozemci integrirali biciklističke rute u kružne tokove. Neki su mali; neki su veliki i slavni, poput Hovenringa između Eindhovena i Veldhovena, gdje biciklisti idu kružnim tokom futurističkog izgleda podignutim iznad autoceste. Većina tih prometnih krugova učinkovito i sigurno prevozi velike količine automobila i biciklista kroz raskrižja. Za jednostavnije rješenje, nizozemski priručnik predlaže vođenje biciklista prema mirnijim ulicama - prelazak bloka gore ili dolje možda je sigurniji. "Nitko ne zna napraviti raskrižja bolje od Nizozemaca", kaže Krizek.
Zabraniti automobile ili ih barem obeshrabriti
Najbrži i najpristupačniji način da se grad učini biciklističkim je zabraniti automobile, kaže Ria Hilhorst, savjetnica za biciklističku politiku grada Amsterdama. Učinit će ulice izuzetno sigurnima - i najvjerojatnije će razbjesniti značajnu količinu ljudi.
Amsterdam ne stavlja izvan zakona automobile, ali namjerno čini da se njihovi vlasnici osjećaju nepoželjno na skučenim ulicama povijesnog grada. Primjerice, plaćeno parkiranje izuzetno je učinkovito. Mnogi vlasnici automobila odluče izbjegavati plaćati i koristiti bicikle ili javni prijevoz za putovanja u grad. U međuvremenu se Utrecht može pohvaliti najvećom svjetskom garažom za bicikle, koja ima vrtoglavih 12.500 parkirnih mjesta.
Kako bi dodatno obeshrabrio vozače da uđu u srce grada, Amsterdam će uskoro ukloniti više od 10.000 parkirnih mjesta. Strateški postavljene prepreke već onemogućuju učinkovit prelazak Amsterdama automobilom. "U Amsterdamu je grad brže prijeći biciklom nego automobilom", kaže Harms. "To je rezultat vrlo svjesnih političkih odluka".
Jasno priopćite prednosti
"Trgovci se uvijek boje da će izgubiti klijente kad njihovoj tvrtki neće biti izravno dostupan automobil, ali to je mit", kaže Harms. "Mnoga istraživanja zaključuju da je bolji pristup pješacima i biciklistima učinio ulicu atraktivnijom, stvara ekonomski poticaj."
"Pokušajte zamijeniti jedno parkirno mjesto malim parkom", preporučuje on, "a stanovnici će vidjeti kako to poboljšava njihovu zajednicu. Kućne vrijednosti s vremenom će rasti u mirnijim, biciklistički ugodnijim četvrtima bez prometa", kaže Van Rossem. Primjerice, manje automobila znači više mjesta za zelene površine.
"Često mi nedostaje ideja da biciklizam i hodanje mogu puno doprinijeti gradu. Jedna od najvećih prijetnji javnom zdravlju je nedostatak vježbanja. Prohodniji i biciklistički grad može biti dio rješenja ”, kaže Ria Hilhorst. "Ali u mnogim zemljama biciklizam se doživljava kao nešto za gubitnike. Ideja je da ako već posjedujemo automobila da ga onda i koristimo".
"Za promjenu ovoga potrebna je politička hrabrost. Držite leđa uspravno i predstavite viziju. Što dobivate? Mir, manje emisija, zdravstvene beneficije, sigurnost u prometu, manje prostora koji zauzimaju vozila".
Opet, ona ukazuje na povijest Amsterdama. "Moguće je; bili smo i automobilski grad". (preveo sa engleskog D.Z.)
Uspoređivati Brod i Amsterdam, po bilo čemu, je baš nepotrebno. Lijepo je i dobro gledati što i kako rade veliki i bogati, kopirati dobre stvari od njih, ne ponavljati pogreške koje su oni napravili, itd. Razlog zašto Amsterdam, ali i... Prikaži sve mnogi drugi gradovi na zapadu mogu prodavati priče o biciklima i pješacima se krije ispod zemlje-metro. Kad postoji savršeni javni gradski prijevoz, pogotovo kad je skriven pod zemljom pa ne smeta na površini kao što smetaju busevi, tramvaji ili vlakovi, onda se može razmišljati o biciklima i romobilima. Ako stanovnici nemaju mogućnost korištenja jeftino, brzog i pristupačnog javnog prijevoza, naravno da će sjesti u auto. I u Brodu i Zagrebu i Amsterdamu i Tuzli i New Yorku
Citat: "Na povijesnim fotografijama može se vidjeti kako su automobili popunili trgove i ulice, a ubijali su prosječno dvoje stanovnika Amsterdama tjedno, uključujući i mnogo djece." - završen citat. ...Kod nas djeca, uvjetno rečeno, ubijaju koga stignu. Tatini sinovi ne... Prikaži sve mogu bez motora, bijesnog auta i evo ih na ulicama i ne poštuju znakove (kakav otac-takav sin)...Đilkoši, skorojevići na djelu. Nije to samo u Brodu, u većim gradovima je to izraženije. Tu se spominje 1970. godina kada su počeli razmišljati o biciklima i biciklističkim stazama...Kod nas je to postalo tek sada aktualno...Znači 50 godina smo iza njih....I ne samo po tome.