SLAVONSKI BROD - Nije potrebno otići do Amerike da biste nekome poslali razglednicu. I ona s Mljeta, Visa, iz Opatije, Pule, Makarske… jednako je vrijedna. Među onim sitnicama koje vječno želim sačuvati su i razglednice, pisma, čestitke…ispisana rukom mojih unuka. Trenutci su to koji me razvesele, donesu radost zbog činjenice da su me se moji najdraži sjetili i onda kada im je život puno zabavniji od boravka s bakom.

Tako i drugi s kojima sam razgovarala o tom skromnom, ali jako vrijednom daru u vremenu elektronike, potvrđuju sličan osjećaj. „Nisam baš pretjerano vrijedna kada ih treba napisati, ali redovito sam ih slala bakama dok su bile žive, kao i roditeljima. Imam i jednog starijeg strica koji se obraduje razglednici kao da je dobio ne znam što…pa i njega ne zaboravim", kazala je Nela, koju također obraduju šarene razglednice kada joj pošalju djeca koja su naravno sklonija SMS porukama. Ipak, uvjerena je kako elektroničke poruke ne funkcioniraju kao ovi starinski svojevrsni suveniri. 

Poštar Igor Dulj, koji pokriva Općinu Bukovlje, kaže kako relativno rijetko dostavlja razglednice, pokazujući tek poneku među hrpom papirnih računa i raznih dopisa. Ali, nađe se, veli. Uvijek ima poneka.

Za mladoga Gorana, slanje je razglednica smiješno i ne pada mu na pamet pisati iz tamo nekih udaljenih mjesta, a i ne dobiva ih. Za starijeg Vinka pak, razglednica je bila obavezna kada je prije nekoliko desetljeća bio učenik no danas nema naviku pisanja razglednice kada i rijetko negdje ode ali voli je primiti i uvijek ga, kaže, razveseli. 

S razvojem tehnologije, interes za razglednicama prema dostupnim podacima, pao je za čak 25 posto. Ipak, zanimljivo je da, tijekom turističke sezone, turisti pošalju ogroman broj ovih šarenih papirnatih darova. To nam na upit, potvrđuju i iz Hrvatske pošte, Ureda za korporativne komunikacije. 
 
- Godišnje se pošalje oko pet milijuna razglednica (dopisnica) i taj trend je otprilike jednak posljednjih godina, a najviše razglednica se šalje u srpnju i kolovozu. Danas se oko 76 posto razglednica šalje u inozemstvo. Na slavonskobrodskom području prošle godine poslalo se više od 20 000 razglednica. - odgovorili su na upit SBplus-a.

To nam potvrđuju i na kiosku gdje se razglednice mogu kupiti. „Unatoč elektronici dobar dio ljudi ipak voli poslati razglednicu obitelji i prijateljima koji ih onda čuvaju kao uspomenu" kazala je Ljerka K., koja je kaže kao djevojčica uz salvete skupljala i razglednice i sanjarila o putovanjima u krajeve iz kojih su stigle. Nešto od svega se i ostvarilo, no one su trajna uspomena na neke drage ljude koji su koristili svaki milimetar prostora na papiru kako bi uz tekst o mjestu i uživanju „našvrljali" i slatke pozdrave. 

Ipak, svi su svjesni činjenice kako razglednica u odnosu na modernu tehnologiju gubi bitku.

Samo malo je drugačija situacija s papirnim čestitkama koje također čini se svakodnevno sve više iščezavaju, a Hrvatska pošta ih ubraja u kuvertirane pošiljke.

- Čestitke su kuvertirane pošiljke, dakle spadaju pod kategoriju običnog pisma i njih ne možemo zasebno brojati. Možemo reći da se u našim poštanskim uredima za vrijeme blagdana prodaje veći broj prigodnih čestitki pa je za pretpostaviti da ih korisnici i šalju. Također kupuju se i ostale prigodne čestitke, stoga je trend slanja takve vrste pisama još uvijek prisutan. - odgovorili su na upit SBplus-a iz Korporativnih komunikacija Hrvatske Pošte.

Kako god, lijepo je sjetiti se dragih ljudi, javiti im se, a posebna je to draž kada na kućnu adresu poštar donese razglednicu, čestitku, pismo od prijatelja ili obitelji pisano njihovom rukom pa je automatski i dio tih osoba. No za poslati poštu trebalo se i potruditi. Kupiti primjerice razglednicu, pa potražiti markicu jer obično se ne mogu kupiti zajedno, pa odnijeti do poštanskog sandučića…svo vrijeme u mislima s onima kojima su namijenjene. A posebnu težinu imaju zbog veselja i radosti onih koji ih prime…

Probajte, napišite i pošaljite razglednicu s odmora. Nikada nije kasno, osim kada više nema onih koje ste voljeli.