STARA GRADIŠKA - Zloglasni kompleks u Staroj Gradiški i njegova turobna i turbulentna prošlost trajno je obilježila sudbinu te male općine. Iako je, zbog Tvrđave, koju je sredinom 18. stoljeća sagradila Austrougarska, cijela Stara Gradiška proglašena spomenikom kulture nulte kategorije, sam spomen Stare Gradiške ne asocira na kulturnu baštinu, nego na zatvor, logor i kaznenopopravni dom čijim su hodnicima prije pola stoljeća koračali i Stjepan Mesić, Vladimir Šeks, Dražen Budiša te pokojni Vlado Gotovac, piše Večernji list.

Danas oronulo zdanje u Staroj Gradiški datira još iz doba Napoleona. Više od dva stoljeća, počevši od davne 1799. godine, taj je objekt služio kao zatvor, kaznionica i logor. Iza zatvorskih rešetaka prvi su se politički zatvorenici našli nakon stvaranja Kraljevine SHS, a osim u samicama, koje su bile izgrađene 30-ih godina prošlog stoljeća, mnogi lišeni slobode provodili su dane i noći u tzv. mračarama, hladnim, podrumskim ćelijama u koje nije dopiralo danje svjetlo. U vrijeme Drugog svjetskog rata upravo je to bila adresa na kojoj su završili brojni Židovi, Srbi i Romi. Početkom ratne 1942. kaznionica u Staroj Gradiški postala je peti podlogor koncentracijskog logora Jasenovac, a zloglasna Kula simbol stradanja žena i djece. Po okončanju Drugog svjetskog rata, 1945. godine, mračnu reputaciju kompleksa nastavile su i partizanske vlasti, koje su ga prenamijenile u logor za ratne zarobljenike. Nakon dugogodišnjeg logorskog staža objekt je postao Kazneno-popravni dom u kom su uglavnom politički protivnici komunističkog režima, ali i komunisti u čiju se lojalnost sumnjalo odsluživali zatvorske kazne.

Godine 1971., nakon Hrvatskog proljeća, hladnoću zatvorskih ćelija osjetili su i brojni istaknuti Hrvati, među kojima je bio i Vlado Gotovac, a sjećanja na zatvorske dane provedene u Staroj Gradiški imaju i Vladimir Šeks, Stjepan Mesić i Dražen Budiša. Niti Domovinski rat nije odmah prekinuo spiralu zla, godine 1990. godine kompleks u Staroj Gradiški bivšoj je jugo-vojsci poslužio kao logor za zarobljene Hrvate, ali i srpske dezertere. Tek je vojno-redarstvena akcija "Bljesak", 1. svibnja 1995. godine, bila bljesak svjetla na kraju tunela i za taj ozloglašeni kompleks, koji je nakon 200 mračnih godina, konačno prestao biti epicentar patnje, boli, straha i smrti, izvještava Večernji list.

Iako danas više ne služi prvobitnoj svrsi, zgrada nekadašnje kaznionice u Staroj Gradiški još je uvijek živa, no ne i zdrava - na debelim zidovima od cigle, koji su slobodu činili nedostižnom i na kojima su zatvorenici ispisivali svoje poruke očaja, dva su stoljeća urezala duboke bore i ožiljke, a kroz ranjeni krov zdanja puca pogled u nebo. Kaznionica, odnosno časnički paviljon koji je nekada bio strogo čuvan, sada zjapi otvoren sa svih strana, pa hrđom prekrivene teške, čelične, rešetke, tko zna kada postavljene na male zatvorske prozore, sada djeluju potpuno apsurdno.

Ivica Galović/Pixsell/Večernji List

Je li zatvor 'kažnjen' upravo zato što je sam bio mjesto brutalnog kažnjavanja, simbol stradanja i patnje, a mnogima i posljednja adresa? Odgovori na pitanje zašto je prepušten nemilosrdnom zubu vremena zasigurno bi bili različiti, jer u Staroj Gradiški postoji svojevrstan 'sukob žrtava', onih iz razdoblja NDH, iz doba komunizma te onih iz Domovinskog rata, čije je stavove gotovo nemoguće uskladiti. Načelnik općine Stara Gradiška, Velimir Paušić, stoga je smatrao da treba osnovati zasebnu instituciju koja bi se bavila Starom Gradiškom i svim nevinim žrtvama koje su stradale na tom mjestu te je svojevremeno tražio od Ministarstva kulture da zaposli barem jednog ili dva povjesničara koji bi se bavili sustavnim izučavanjem povijesti zatvora, no za taj njegov prijedlog, temeljen na iskustvu s lica mjesta, ipak nije bio sluha i objekt je bio prepušten vremenu koje nemilosrdno razgrađuje ono što je čovjek davno izgradio, piše večernji.hr.

Ivica Galović/Pixsell/Večernji List

'Smatram da zatvorski kompleks treba prenamijeniti, uz pomoć investitora obnoviti objekte, pokrenuti proizvodne pogone te zaposliti ljude', rekao mi je u razgovoru, prije točno deset godina, jedan od bivših 'stanara' zatvora, ali i bivši stanar Pantovčaka, Stjepan Mesić, koji je zbog verbalnog delikta u KPD-u Stara Gradiška proveo 366 dana. Do tada saborski zastupnik, na portu zatvora u Staroj Gradiški prijavio se 20. ožujka, prije točno pola stoljeća. Prisjetio se kako je odmah uslijedilo šišanje do gola i prašenje DDT-jem te mjesec dana izolacije nakon koje je, s još tridesetak zatvorenika različitih profila, spavao u sobi bez vode, grijanja i kanalizacije. Nekoliko desetljeća kasnije Mesić se bio spreman vratiti u kaznionicu, ali s kineskim investitorima, uvjeren da nekadašnji zatvorski kompleks, zbog dobre lokacije i postojeće infrastrukture, treba pretvoriti u poslovnu zonu, što bi značilo i otvaranje novih radnih mjesta.

Ivica Galović/Pixsell/Večernji List

Te 2015. s Mesićevom se idejom slagao i tadašnji, ali i sadašnji načelnik općine Stara Gradiška, Velimir Paušić. Prema tada aktualnom projektu bilo je planirano da se polovina objekta preuredi u memorijalni dio, a druga polovina u poduzetnički centar. No, da bi se ta ideja mogla provesti u djelo, trebalo je namaknuti značajna sredstva pa se općina 2013. godine prijavila na natječaj s trećim objektom iz doba tvrđave - 'Sjeverna kurtina'. Taj je projekt bio težak oko 30 milijuna kuna, što je tada bilo deset općinskih proračuna, a da je prošao, riješio bi se dobar dio problema, no to se ipak nije dogodilo, jer u procesu ocjenjivanja projekta, u kom se sagledava njegova relevantnost i održivost, financijski i ljudski kapaciteti prijavitelja, kao i njegovo iskustvo u odnosu na vrijednost investicije, nije bio prikupljen dovoljan broj bodova za prolaz, objavio je portal Večernji list.

Ipak, nakon što je ekonomski dio zatvora privatiziran, uz pomoć sredstava Fonda za energetsku učinkovitost godine obnovljena je zgrada nekadašnje uprave zatvora, a godine 2015., nakon nešto više od osam mjeseci, koliko je trajao proces izrade dokumentacije kojemu su prethodile konzervatorske studije i arheološka istraživanja, stigla je i građevinska dozvola za obnovu zgrade nekadašnje kaznionice.

Ivica Galović/Pixsell/Večernji List

Činilo se tada da za stari zatvor ipak dolaze neki novi, bolji dani. No danas, desetljeće kasnije, možemo tek konstatirati da je zub vremena jedini koji je nastavio predano i svakodnevno raditi na tom objektu za koji niti građevinska dozvola, niti upis u registar zaštićenih spomenika kulture nisu bili slamka spasa, jer dijagnoza je teška i kronična - novca za obnovu nema u proračunu male općine, a sredstva iz EU fondova i dalje su tek pusta i neostvarena želja, piše Večernji list.

- Godine 2003. obavljena je privatizacija svih gospodarskih objekata, metalnog i drvnog pogona koji se tamo nalaze, sve osim kuhinje tada je privatizirano. Zgrada zatvora i još jedna zgrada iz Tvrđave u vlasništvu su općine, dok je zgrada kule u vlasništvu JUSP Jasenovac, ali mi sami ne možemo ništa po pitanju obnove, jer proračun općine je mali i takav projekt nije dugoročno financijski održiv. No, ingerenciju nad nekadašnjim časničkim paviljonom, dakle nekadašnjom zgradom kaznionice, sada je preuzeo Hrvatski restauratorski zavod, a koji su točno daljnji planovi Zavoda, to ne mogu službeno potvrditi. Objekt treba čim prije zaštiti od daljnjeg propadanja, jer riječ je o objektu koji ima duboku priču koja itekako treba biti ispričana i budućim naraštajima. - poručuje načelnik općine Stara Gradiška, Velimir Paušić.