UMJESTO države bez papira, koja je otvorena, transparentna i na usluzi je svojim građanima, hrvatska državna i javna uprava, taj birokratizirani mastodont od 260.000 ljudi, nikako da se modernizira i digitalizira i uđe u 21. stoljeće. Iako sve vlasti govore o digitalizaciji kao ključnoj reformi koja bi donijela toliko željenu efikasnost, smanjila državni aparat i olakšala poreznim obveznicima posao s državnim tijelima, u proteklom desetljeću napravilo se jako malo, pa još uvijek postoje redovi na šalterima, skupa birokracija i zaostala uprava.

"A čak tridesetak posto svih poštanskih usluga koje država godišnje naruči od HP-a otpada na pismena koja država šalje sama sebi, odnosno njezina tijela koja se dopisuju. Za njih je elektronička komunikacija još uvijek znanstvena fantastika"

Tako je nedavno Središnji državni ured za središnju javnu nabavu raspisao natječaj za poštanske usluge za centralnu državu, a dvogodišnji ugovor vrijedan je više od 370 milijuna kuna bez PDV-a. Prije četiri godine država je preko svog središnjeg ureda također tražila poštanske usluge, a one su tada stajale 100 milijuna kuna manje. Istina jest da je Hrvatska pošta (HP), koja je sagradila novu sortirnicu u Zagrebu, značajno poskupila svoje usluge, no isto tako činjenica je da država i dalje komunicira putem pošte, da još uvijek građanima šalje pismene pošiljke, umjesto da koristi sustav e-građanin koji je zaživio još 2014. U Ministarstvu uprave tvrde da je jedna od usluga koja se tek razmatra i dostava pismena u korisnički pretinac.

Sustav na razini virusa

A čak tridesetak posto svih poštanskih usluga koje država godišnje naruči od HP-a otpada na pismena koja država šalje sama sebi, odnosno njezina tijela koja se dopisuju. Za njih je elektronička komunikacija još uvijek znanstvena fantastika, za razliku od privatnih banaka i telekom operatera koji su se gotovo u potpunosti digitalizirali pa sve obavijesti primamo putem e-maila, i umjesto odlaska na šaltere, koristimo njihove aplikacije.

Država, s druge strane, nema niti jednu svoju aplikaciju, a sustav e-građanin, jedan od glavnih projekata bivše i sadašnje Vlade, kako je to slikovito usporedio komunikacijski i informacijski stručnjak Marko Rakar, na razini je virusa iz 90-ih i u današnje doba, kada 70 posto sadržaja konzumiramo preko prijenosnih uređaja, nije uopće prilagođen za mobitele.

Digitalizaciju je najavljivala i ova Vlada, a baš zbog toga je osnovala poseban Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. Pa tako uz Ministarstvo uprave, koje unutar svog ustroja ima poseban odjel za e-Hrvatsku, koji broji skromnih 17 zaposlenika, imamo i središnji ured s 45 zaposlenika koji bi, kao što mu i samo ime kaže, trebao brinuti o razvoju digitalnog društva.

To je ukupno 62 državna službenika koji bi trebali provesti digitalizaciju javne uprave.

Umjesto toga, kako je istražio Jutarnji, većina zaposlenika središnjeg ureda zapravo radi na skeniranju, arhiviranju i digitaliziranju službene dokumentacije Republike Hrvatske. Sizifov posao koji ne koristi nikome počeo je još 2007., kada je uz pomoć flamanske vlade financiran projekt Cadial, tražilica službenih dokumenata, a uspostavljen je 2009. Do danas, 10 godina poslije, posao nije završen, a u središnjem uredu upravo najveći broj zaposlenika radi na uspostavi središnjeg državnog kataloga, čak njih trećina, dok se na prste jedne ruke mogu nabrojati zaposlenici koji brinu o razvoju digitalnog društva. Riječ je većinom o zaposlenicima nekadašnje Hidre (Hrvatske informacijsko-dokumentacijske referalne agencije), koja je nastala još 2000., a poslije je za vrijeme SDP-a preimenovana i postala zaseban Vladin ured. Pojedini zaposlenici i nakon gotovo dva desetljeća još uvijek rade na arhiviranju službenih dokumenata, koji su zapravo (barem zakonski i podzakonski propisi) i danas svima dostupni i besplatni putem web tražilice Narodnih novina.

O ovom sustavu u kaosu više pročitajte OVDJE.