KLOKOČEVIK - Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. U nastavku prenosimo priču Jutarnjeg lista iz Klokočevika u Brodsko-posavskoj županiji.

Suzana Milovanović snažna je žena sa čeličnom voljom, koju nisu zaustavile brojne nevolje i tragedije s kojima se suočila i hrabro ih iznijela da bi sebi i svojoj djeci, sinu Matiji (17) te kćerima Mirni (16) i Jeleni (14), osigurala normalan i funkcionalan život.

- Nemojte se ljutiti što sam vas dočekala na njivi, ali moramo iskoristiti ove lijepe dane da obavimo što više posla - ispričava se Suzana što se do nje novinarska ekipa Jutarnjeg lista morala probijati kroz blatnu leniju. Oko njih je bilo na stotine rupa koje čekaju da u njima svoj korijen puste mlade sadnice šljive, novog voćnjaka u sastavu Suzaninog OPG-a na kojem je 20 hektara pod voćnjacima, a 10 pod žitaricama.

- Rupe za šljive su spremne, ali prije toga treba postaviti ogradu kako bi se sadnice zaštitile od srna i zečeva - pojašnjava sugovornica Jutarnjeg iz Klokočevika, malenog sela s manje od 500 duša koje se smjestilo na južnim obroncima Dilja nedaleko od Slavonskog Broda, gdje je Suzana prije 18 godina svila obiteljsko gnijezdo sa suprugom Daliborom i gdje su zajedno počeli širiti posao s uzgojem voća koji je prije 45 godina započeo Daliborov pokojni otac.

- I sama sam odrasla u poljoprivredi, s roditeljima koji su se bavili ratarstvom, tako da je bilo potpuno normalno da tim putem nastavim i sa suprugom. Krenuli smo polako i s vremenom podizali broj hektara, planirajući iznova nove nasade, a onda se suprug naglo i teško razbolio. Napustio nas je u svega nekoliko mjeseci - otkriva nam Suzana bolnu priču koja je nju i njezinu djecu prije četiri godine ostavila bez supruga i oca. Morala je brzo nastaviti dalje bez njega.

S novim nasadom imat će ukupno šest hektara šljiva, a tu je i 13 hektara jabuke. Ostatak je podijeljen na kajsiju, breskvu, jagodu, grožđe..., a još je 10 hektara pod pšenicom, suncokretom i kukuruzom.

- Praktički sve prodajem kao svježe voće. Tek nešto malo radim sok od jabuke, do 2000 litara godišnje, uglavnom za naše potrebe, rodbinu i prijatelje. Imali smo u planu raditi pogon za proizvodnju soka, ali za sada smo to odgodili. To će najviše ovisiti o tome hoće li djeca htjeti nastaviti ovaj posao, jer ja to ne mogu sama - iskrena je naša sugovornica, koja kaže da djecu ne prisiljava da nešto moraju.

- Djeca pomažu koliko stignu, vole biti na njivi, osobito starija kći, ona je zaluđena. Ona i sin idu za šumarskog tehničara, a najmlađa je osmi razred. Vidjet ćemo hoće li se i tko isprofilirati kao nasljednik, ali ja ih ne forsiram i ne silim. Ovo se ne može raditi na silu, moraš voljeti, ako radiš na silu, propast ćeš - tvrdi Suzana, koja se najbolje osjeća u voćnjaku i na njivi.

- Meni je to više hobi nego posao, iako od ovoga, naravno, živimo moja djeca i ja. Lijepo je biti u prirodi, na otvorenom, na svježem zraku. Naravno, ima i problema, nekada ti dođe da bi digao ruke od svega i odustao, ali nakon dva-tri dana to prođe i nastaviš dalje. No da bi ovo radio, moraš to voljeti, a ja ovo obožavam - naglasila je Suzana, koja je snagu volje pokazala i završetkom fakulteta. Prije pet godina postala je inženjerka stekavši diplomu prvostupnice vinogradarstva, vinarstva i voćarstva na tadašnjem Veleučilištu u Požegi.

O motivaciji koja je gura kroz život kaže:

- Nemam poslovni moto, mene tjera inat. Jako sam inatljiva osoba i kada mi nešto u životu ne ide, ja se gadno zainatim da to preokrenem na bolje, a pogotovo sam se zainatila poslije suprugove smrti, da će ovo opstati, da neće propasti!

Izvorni je članak s kratkim videoprilogom dostupan OVDJE.