Svaku nagradu pretvorili su u pomoć drugima. Dosad su u Brunino ime već donirali 17 tisuća eura.
POŽEGA - Ta majica, na kojoj je Brunin lik, izvuče 200 posto od nas na terenu, s emocijom u glasu govori portalu 24 sata Tomislav Baltić (33), inače igrač NK Kustošije i jedan od igrača s najviše nastupa u drugom i trećem rangu hrvatskog nogometa.
Privatna arhiva/24 sata
U toj rečenici sažeta je cijela emocija požeškog Božićnog malonogometnog turnira i ekipe koja već godinama ne igra samo za pobjedu nego za prijatelja kojeg su prerano izgubili.
Ovogodišnji Božićni malonogometni turnir u Požegi još je jednom ispunio dvoranu navijačima, ali jedna je priča ponovno nadrasla sport. Ekipa Samsona, nekad poznata kao Zmajevi i Pizza bar Aureus Caffe bar Samson, još od 2012. godine piše povijest turnira. U tim su godinama osvajali pehare, mijenjali imena i dresove, ali ostajali su ista skupina prijatelja koja dijeli ljubav prema sportu.
Sve se promijenilo 2018. godine, kad je preminuo Bruno Boban, njihov suigrač, prijatelj i čovjek za kojega kažu da je bio srce te ekipe. Umjesto da se raspadnu, odlučili su nastaviti. Od te godine svaki njihov zajednički nastup posvećuju preminulom prijatelju, piše 24 sata.
- Godine 2016. on je još igrao s nama. To je bila ista momčad kao danas. Kad je Bruno umro, pisali smo govore, a zadnja rečenica bila je: 'Prijatelju, možda si izgubio ovu utakmicu, ali znaj da ih mi i dalje igramo za tebe'. Zakleli smo se da ćemo osvojiti turnir. - govori Tomislav.
I doista, obećanje su ispunili. Od 2019. nadalje Samson redovito stoji na postolju, a 2021. godine konačno su osvojili prvo mjesto i pehar posvetili Bruni, kao i 2023. i 2025. godine.
No za njih pobjeda nikad nije bila samo sportska. Svaku nagradu pretvorili su u pomoć drugima. Treće mjesto 2019., drugo 2022., i svi naslovi, sav novac od tih uspjeha otišao je u humanitarne svrhe. Ukupno 17.000 eura donirali su u Brunino ime.
- Pehare nosimo njemu na grob, stoje tamo u staklu. Dok mi igramo za njega, kao da je i on živ. - kaže Tomislav.
Privatna arhiva/24 sata
Na tribinama je uvijek njegova majka, cijela obitelj. Gledaju kako momci u majicama s Bruninim likom ostavljaju srce na parketu.
- Uvijek se 'bacamo na glavu' i dajemo sve od sebe. - kaže Tomislav.
Njihova priča nadahnula je i druge. Dugogodišnji rival COR d.o.o. počeo je, potaknut Samsonom, svoje nagrade donirati požeškoj pedijatriji, piše 24 sata.
- Imam lokal u kojem smo se okupljali dok je Bruno bio živ. To što mi imamo nema nijedna druga ekipa, to se osjeti na parketu. Možda nismo više omiljeni jer stalno pobjeđujemo, ali igrat ćemo dok god možemo, za Brunu. - kaže Nikola Lukić, koji je dio ekipe.
Boban, hrvatski nogometaš koji je igrao u 3. HNL za Marsoniju, tragično je preminuo 24. ožujka 2018. godine tijekom utakmice protiv Slavonije iz Požege.
U 15. minuti susreta lopta ga je snažno pogodila u prsa. Nakon toga je nekoliko trenutaka izgledao u redu, ali se zatim srušio i izgubio svijest. Medicinsko osoblje i Hitna pomoć reanimirali su ga gotovo 40 minuta. Nažalost, nije bilo uspjeha i Boban je proglašen mrtvim na terenu.
Prema nalazima obdukcije i izvješćima medija, uzrok njegove smrti bilo je iznenadno zatajenje srca (srčani udar), vjerojatno potaknuto udarcem u prsa. Boban je imao 25 godina u trenutku smrti i bio je jedan od najboljih strijelaca svoje lige. Bio je izuzetan talent. U elitnom rangu hrvatskog nogometa nastupao je za Zagreb. Sjajan je igrač i njegov brat Gabrijel, koji je bio u Kamen Ingradu, Zagrebu, Osijeku, Šerifu, Varaždinu, Posušju, a danas je u Cibaliji, piše 24 sata.
Klapa prijatelja koju je život razbacao po svijetu svake se zime vraća kući, u Požegu. Igraju nogomet i tako, kažu portalu 24 sata, živi sjećanje na njihova prijatelja. Na njihova Brunu.
