Za krov nad glavom i hranu radio je na poljoprivrednim imanjima u Našicama i Novoj Gradiški, bez dozvola i prijave. Država za njega nije znala. Jedan susjed ga je, kaže, prijavio jer je radio 'na crno' i tada je umalo deportiran. Tek 2010. registriran je u sustavu i odobren mu je privremeni boravak.
MALA KOPANICA - Zoltana Križana, zvanog Mađar, nema tko ne zna u Maloj i Velikoj Kopanici.
- On je zapravo jedna vrlo vedra osoba, susretljiva, uvijek pozdravi, pita „Kako si?“ i tako ga zapravo mještani naši znaju i pamte. Mislim da je on rado viđen i uvijek je spreman pomoći. - rekao je Ivan Meteš, načelnik Općine Velika Kopanica.
Mislav je mladi policajac koji se sa Zoltanom sprijateljio prije četiri godine u kafiću u kojem su obojica pila kavu. Tada je doznao njegovu tešku životnu priču. - javlja Dnevnik.hr.
- Život ga nije mazio. Posložile su mu se neke takve stvari i on je doslovno završio kao beskućnik. - istaknuo je Mislav.
Zoltan je prije 70 godina rođen u Novom Sadu. Imao je samo pet godina kada je ostao bez roditelja, oca Mađara i majke Hrvatice. Brigu o njemu preuzela je baka i radio je u lunaparku s kojim je 1989. stigao u Našice.
"Na ringišpilu sam radio. Bivši mi je gazda otišao za Njemačku. Ja papire nisam imao i nisam mogao ići pa sam onda tako ostao", prisjetio se u razgovoru s reporterkom Provjerenog Jelenom Rastočić.
Za krov nad glavom i hranu radio je na poljoprivrednim imanjima u Našicama i Novoj Gradiški, bez dozvola i prijave. Država za njega nije znala. Jedan susjed ga je, kaže, prijavio jer je radio 'na crno' i tada je umalo deportiran. Tek 2010. registriran je u sustavu i odobren mu je privremeni boravak.
Danas mu, kaže, najviše pomažu policajci. Za Zoltana je ekipa Provjerenog doznala od Mislava. On i još nekoliko kolega iz postaje brinu da ima osnovne potrepštine.
- Nema frižider, nema struje i onda ne može skladištiti hranu pa mu donesemo većinom konzerviranu hranu ili neke suhomesnate proizvode koje mogu stajati. On nikad nije tražio pomoć, nikad nije rekao da mu je teško, da mu nešto fali. On je uvijek vedar, uvijek pozdravi. - rekao je Mislav.
Dnevnik.hr
Kada je 2012. ostao bez krova nad glavom jer je čovjek kod kojeg je živio umro, tadašnja načelnica Velike Kopanice dopustila mu je da se useli u jednu kuću.
- Nije bio ovaj prozor i lamperije, to sam ja sam kupovao. Štedio sam novac i kupovao sam materijal da mogu popraviti. - rekao je Zoltan.
Kroz pukotine struji vjetar, krov prokišnjava, a vode nema. Općina mu je donirala agregat, ali za njega treba gorivo. Iako ima provedene kabele, priključak na struju teško će dobiti jer kuća nije njegova.
Mislavovi kolege, policajci iz Policijske postaje Slavonski Šamac, pokrenuli su humanitarnu akciju da bi mu prikupili nešto sredstava. Zoltan se pak nada da će sa stalnim boravkom ipak ostvariti trajnije rješenje.
- Lakše je da ne moram nikoga moljakati. Ja ne volim tražiti. Oni su dobri ljudi, pomažu mi. I ja njima isto pomažem. - poručio je Zoltan.
U selu u kojem živi gotovo 15 godina niti jedan od sugovornika Provjerenog za njega nema ni jednu lošu riječ. Kažu samo da ga život očito nije mazio. U najboljim godinama je radio, ali nikad zaradio. Prečesto usnuo pod otvorenim nebom i zaspao praznog trbuha. - javlja Dnevnik.hr.
Više o njegovoj priči možete pogledati u videoprilogu reporterke Provjerenog Jelene Rastočić.
