OŽIVIO je Centar mladih jučer, drugačije nego na prošlogodišnjem koncertu Kriesa u Tvrđavi (kada nisam bila prisutna), zahvaljujući ljudima zbog čijih riječi sam zaključila da je bio disfunkcionalno energično efektan. Mogu shvatiti kako otvoreni prostor pruža doslovnost u interpretaciji Svjetskog dana glazbe kada glazbeni programi i trebaju biti otvoreni ljudima, dostupni, zbog čega pozornica pod nebom potiče lančanu reakciju u kolektivnom ponašanju. Otvoreni prostor nema zidova koji najavljuju klaustrofobične znatiželjne poglede iz daljine, uključuje žamor, veće i brže kretanje, odnosno, slobodu višesmjerne interakcije publike, ali i izvođača. Pozornica zato može poslužiti oslobađanju tijela ritmom kako bi se glazba u potpunosti doživjela osjetilima izazivajući klimaks.

Vladimir Jevicki

Moj dojam je bio neopterećen prethodnim iskustvima koncerata ove grupe, ali potreba za slušanjem ove glazbe uživo seže u prošlost.

Zahvaljujući melomanskim sklonostima, možemo primijetiti glazbu i njezinu ulogu u filmu. Stoga, sama glazba kao zasebna stigma, ostaje ili ne ostaje u sjećanju gledatelja/slušatelja.

Ako film ponekad bude manjkav, sudeći prema osobnim željama i predumišljajima, narativno, glumački... glazba  može skretati pažnju na sebe, ali onda nije neobično i ako je slučaj obrnut uz “suradnju” dvije narativne strukture – glazbene i dramske.

Slušateljske navike određene “gnozom”, zato odgovaraju na neočekivani podražaj puno brže. Pa ako je glazbeni narativ dovoljno neočekivan, odudara od slušateljskih navika ili čak i podsvjesno budi glazbeni arhetip – ritmom, plesom, postaje obredni - šamanski.

Film “Konjanik” (2003.), nastao prema Araličinom romanu, sa sobom je donio ili izrodio moje zanimanje za Kries i Mojmira Novakovića (kažu, sada već priznatih predstavnika World Music scene). Glazba je bila privlačna baš zbog ritma, ponavljanja, instrumenata, glasa pjevača, i aranžmana glazbe, čiji zvuk je neodvojiv od usađene predodžbe o zvuku tradicijske glazbe, tradicijskih instrumenata i izvođenja, ali istovremeno je potpomognut instrumentima izvan tog spektra, gdje pojačala i kontrola jačine zvuka ponekad izazivaju konfuziju zbog preopterećenosti stimulacijama s raznih i neočekivanih strana – za osjećaj tempa, dinamike.

Vladimir Jevicki

Očekuje se tada da su recipijenti spremni na jednake postupke kolektivizma, a isključenost ponekad izgleda začudno.

Zbog toga jer me zanimalo jesam li na dobrome tragu vlastitih shvaćanja uloge te glazbe na slušatelja/gledatelja, otišavši na koncert i sudjelujući više kao promatrač, shvatila sam kako teorija o prostoru može imati smisla u tumačenju jučerašnje recepcije i percepcije koncerta, jednako kao i onemogućeno kretanje na pozornici i slabija brojnost i cirkulacija publike.

No, svejedno, koncert je bio izveden profesionalno, i čitav live performans je bio izrazito privlačan.

Zanimljivo je da tekst pjesama, čak i nejasan, što se događa i kada slušamo glazbu na stranim jezicima, igra ulogu magijskog, ritualnog teksta – s obzirom na ishod i vrlo česta ponavljanja, što izaziva utisak transa ili promjene stanja svijesti.

Što je tempo brži, promjena boje reflektora, to je veća mogućnost da se kolektivno ponašanje aktivira pretvarajući se u kolektivno ponašanje na granici konvencionalne i ekspresivne gomile. 

Promatrač to može osjetiti ako je poticaj intenzivniji, čime prestaje uloga samo promatrača a a osjetila se preusmjeravaju više na sam zvuk i izvođače na sceni.

Osnovna karakteristika Kriesa, čini se, nije samo izazivanje zanimanja za potencijal etnoglazbe u modernom aranžmanu i izvedbi, nego i zanimanje za reakciju publike na sav zbir različitih točaka podražaja na receptore te vidljiva mogućnost transformacije raspoloženja publike na licu mjesta.

Zato je Kries meni, koja nisam uživo sudjelovala na njihovom ljetnome koncertu, ipak uspio demonstrirati ivanjsku vatru – u zatvorenom i s manjim brojem publike.

Naprosto, zato jer glazbenici znaju što rade!

Vladimir Jevicki