AP/SBplus
207
Prikaza
0
Komentara
IGRA sudbine, slučajnost ili put negdje već odavno zapisan – nešto je od toga sigurno istina u priči Vanje Čiče, mlade glumice koja je dva puta odlazila i dva se puta vraćala glumi. Kada je u životu odlučila izabrati medicinu ili općenito znanost, umjetnički dar i splet neobičnih životnih okolnosti vratili su je na glumačke daske, piše tportal.
28-godišnja Čiča, magistra glume i lutkarske animacije iz Slavonskog Broda, ovogodišnja je dobitnica hrvatskog 'kazališnog Oscara' za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina za ulogu Snahe u predstavi 'Prst' Doruntine Bashe te u režiji Anice Tomić i koprodukciji vinkovačkog Teatra igre i Slavonskog Brodveja iz Slavonskog Broda.
- Već mi je nominacija bila veliko iznenađenje. Na dodjelu Nagrade hrvatskog glumišta došla sam bez ikakvih nadanja i očekivanja. U trenutku u kojem su izgovorili moje ime, pogledala sam svog producenta Zdenka Rečića i pitala ga što se to događa. Onda sam shvatila da moram ustati, otići na pozornicu i primiti nagradu. Govor, naravno, nisam pripremila. Samo mi je bilo važno da ne počnem plakati jer onda ne bih mogla ništa reći. Suze su došle kada sam se vratila u gledalište. - kaže puna dojmova tportalu - i nekoliko dana nakon svečanosti dodjele.
Nakon završene glume u Osijeku te stalnih angažmana i honorarnih poslova prošlo ljeto odlučila je ispuniti još jednu životnu želju: upisala je studij radiologije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. I baš kada se htjela odmoriti od glume stigla je nagrada kao ponovni dokaz da je ona njezin životni odabir bez obzira čime se bavila u budućnosti.
To je drugi put da se, kako kaže, život poigrao njome. Prvi put dogodilo se to nakon srednje škole, kada je odlučila studirati medicinu. Kako nije prošla na prijemnom ispitu, odlučila je pauzirati godinu, a u međuvremenu se dogodilo neočekivano: s predstavom 'Maturanti' Satiričkog kazališta mladih Slavonski Brod, čija je članica od drugog razreda srednje škole, otišla je na 57. Festival hrvatskih kazališnih amatera u Vodice i osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu, što je svojevrsni Oscar u svijetu kazališnog amaterizma u Hrvatskoj.
- Kako prve godine nisam upala na medicinu, sljedeće godine odlučila sam studirati kemiju. I sjećam se, dan prije nego što sam trebala potvrditi upis, sanjala sam da se nalazim u laboratoriju i trebam raditi, a ja to jednostavno ne mogu. Ujutro sam sva uplakana pokucala roditeljima na vrata sobe i rekla – oprostite, ja to jednostavno ne želim studirati. Nakon godinu dana upisala sam glumu i prošla prijemni sa skupljenih 50 od ukupno 50 bodova. - prisjeća se dana teških životnih odluka.
Njezin prvi mentor Silvio Stilinović, redatelj predstave 'Maturanti', uočio je njezin dar za glumu čim je došla na audiciju.
- Nisam iznenađen Vanjinom nagradom i to iz dva razloga: tko god je gledao 'Prst', mogao je samo zaključiti da je to vrhunsko glumačko umijeće. I od njezinog dolaska u slavonskobrodsko Satiričko kazalište, kao redatelj i umjetnički voditelj, shvatio sam da je riječ o iznimnom talentu. Bilo je tu sumnji, kretanja u drugim smjerovima. Ali ja se nisam uzbuđivao jer je bilo potpuno jasno da Vanja živi pozornicu - ponosno ističe Stilinović.
Ipak, biti mlada glumica u Hrvatskoj nije put posut ružama. Popriličan izazov predstavlja pronaći uloge, kazališne kuće, pokušati preživjeti i financijski pokriti mjesec od zanimanja za koje ste vrijedno učili i radili pet godina. Za nju je završetak studija u Osijeku značio povratak u Slavonski Brod. Sudjelovala je u nekoliko većih projekata s Kazališnom družinom Ivana Brlić Mažuranić te umjetničkom organizacijom Slavonski Brodvej, a u međuvremenu radila niz honorarnih poslova, pa i konobarila. Ostaje joj neostvarena želja u vlastitom gradu biti dio profesionalne glumačke družine i kazališta koji grad na Savi definitivno zaslužuje, piše tportal.
U ovom trenutku samo iz Slavonskog Broda u zadnjih desetak godina dolazi jedanaest profesionalnih glumaca, a njih četvero trenutno je na glumačkim akademijama. Sve je to rezultat nevjerojatnog kazališnog entuzijazma koji imaju brodske kulturne udruge, no nedostaje im infrastruktura, kazališna kuća poput vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić, koja bi nudila radno mjesto te relativnu sigurnost posla i egzistencije u vlastitom gradu.
- Prije sam se ustručavala progovarati o problemu kulture u Slavonskom Brodu. Nakon završene Akademije imala sam tu neku poletnost i zaista sam se nadala da će se početi događati nešto vezano za kazalište, ali se u dvije godine ništa nije promijenilo, pa sam postala ljuta i frustrirana jer smatram da imamo jako puno talentiranih ljudi. Kada imate više od deset ljudi koji su završili Akademiju, a nemaju se kamo vratiti, to je zaista tužno. Jedino što možemo je ovisiti sami o sebi, a to je, vjerujte, krvav posao. - ističe glumica.
Tvrdi da i dalje nema sluha za mlade brodske glumce, što je prevagnulo u odluci da ipak ode iz rodnog grada i nastavi studiranje u Zagrebu, u kojem i za glumce ima više mogućnosti. Kako joj kažu njezini glumačke kolege, nezavisna scena u Zagrebu radi najbolje ikada, piše tportal.
- Nikada nisam rekla ni pomislila da napuštam glumu. A radiologiju, koju sada studiram, smatram paralelnim životnim putom. Od glume neću nikada odustati. - dodaje.
Cijeli intervju tportala moguće je pročitati OVDJE.