U brodskoj Glazbenoj školi ne postoji puhački odjel, pa dječaci i djevojčice koji kod školovanih profesora žele učiti sviranje trube, trombona, saksofona ili klarineta moraju putovati u Požegu.
SLAVONSKI BROD - Članovi Gradske limene glazbe Željezničara već punih osam desetljeća svojim nostalgičnim, idiličnim i uhu ugodnim tonovima uveseljavaju Brođane. Nažalost, uskoro bi mogli zauvijek nestati s gradskih ulica. Naime, u brodskoj Glazbenoj školi ne postoji puhački odjel, pa dječaci i djevojčice koji kod školovanih profesora žele učiti sviranje trube, trombona, saksofona ili klarineta moraju putovati u Požegu. Njihovim roditeljima to predstavlja težak financijski teret, pa stoga ne čudi što su se na takvu "pustolovinu" odvažila svega tri mlada glazbenika.
"Od 65 članova našeg orkestra, samo je petnaest mladih. Ostalo su svirači starije životne dobi koji će nas uskoro iz bioloških razloga morati napustiti, a to će praktično značiti gašenje limene glazbe u Brodu. U Glazbenoj školi kažu kako Ministarstvo prosvjete nema u planu otvaranje novih radnih mjesta i proširivanje kapaciteta novim nastavnicima i odjelima", kaže predsjednik orkestra Marko Brekalo.
Repertoar brodske limene glazbe "šeće" se po različitim žanrovima, no u posljednje se vrijeme sve češće orijentiraju na filmsku glazbu. Hitovi poput Evite, Titanica ili Rockyja s jedne ili Veselih salaša s druge strane u njihovoj su izvedbi mamili pljesak glazbenih zaljubljenika diljem Hrvatske, a dio članova svirao je i naslovnu numeru posljednjeg Severininog albuma Zdravo Marijo. Klasičnom puhačkom izričaju Brođani su pridodali moderan štih, nastojeći pritom slijediti primjer Glenna Millera i Amerikanaca, koji od svakog nastupa naprave pravi show. Iz toga je jasno kako bi nestanak limene glazbe predstavljao nemjerljiv gubitak za glazbeni i kulturni život grada na Savi.
"U brodskoj glazbenoj školi od orkestralnih se instrumenata izučavaju samo flauta, violina i harmonika. Sve ostalo su klaviristi i gitaristi. Odgovornost za takvo stanje ne može se prebacivati na ministarstvo, jer ono samo daje suglasnost za broj radnih mjesta, a naša je stvar kako ćemo se mi strukturirati unutar škole. Kada bi se, primjerice, brojka od 150 postojećih klavirista smanjila samo za petinu, otvorio bi se prostor za otvaranje novog puhačkog odjela. To bi za nas značilo spas", ističe voditelj i dirigent orkestra Krunoslav Seletković.
Iako je ljudi još uvijek veže isključivo uz koračnice i sahrane, limena je glazba nezamjenjiv sudionik brojnih javnih manifestacija u gradu i okolici. Otkako je prije desetak godina s velikim entuzijazmom preuzeo dirigentsku palicu, Seletković od nje pokušava načiniti orkestar tipa Big benda koji će moći svirati doslovno sve – od jazza, fusiona i bluesa do rocka, popa i balada. Inzistira na uvođenju novih, ozbiljnijih i recentnijih programa, uzimajući pritom u obzir kako je upravo filmska glazba ta koju su svi, htjeli ne htjeli, negdje čuli, imaju je u svojoj podsvijesti i mogu je izvesti. - Jednom smo prilikom imali promenadni koncert u Zagrebu na Zrinjevcu zajedno sa Siščanima. Kada smo došli, shvatili smo da nam nedostaje troje važnih glazbenika. Primjerice, nije bilo bubnjara. Nije mi preostalo ništa drugo nego da sam sjednem za bubnjeve. Iako smo svirali bez dirigenta, sve je ispalo korektno. Cijele večeri nismo stali – dodao je Seletković.