SLAVONSKI BROD - Sevdah je, svima je dobro znano, pjesma duše, a kada teče s usana Amire Medunjanin sevdah je umjetnost i prava čarolija koja je sinoć razgalila, raspjevala i rasplakala publiku do zadnjeg mjesta ispunjene Kazališno koncertne dvorane "Ivana Brić Mažuranić" u Slavonskom Brodu.

Nakon što je obišla gotovo pola svijeta i nastupala u preko 40 zemalja i preko 200 gradova, naša takoreći susjeda iz Sarajeva po prvi puta je i brodske ljubitelje sevdaha i iznimne interpretacije, počastila svojim nastupom.  Istovremena sjeta, melankolija sevdaha s Amirinim štihom, proticala je u društvu također prvoklasnih glazbenika, njezine stalne ekipe, uglednog gitariste i aranžera Ante Gele te vrsnog kontrabasiste, Zvonimira Šestaka. 

Davnim vječnim uspješnicama, "Kradem ti se u večeri", " Jutros mi je ruža procvjetala", "Stade se cvijeće rosom kititi"...započela je koncert uz podršku, ali i suze publike, a jednako lijepo kristalnim glasom nastavila je s prelijepim makedonskim pjesmama "Jovka Kumanovka", "Leno mori"...pa opet Brođanima poznatijim pjesmama "Kafu mi draga ispeci", "Kad ja pođoh na Bembašu"... I onda predivne "Žute dunje", pjesma koja je kao i Kemina "Dušo moja" rasplakala ženski dio publike.

Osim sevdaha, nizale su se sve pjesme u kojima, kaže Amira, nađe sevdah. "Meni je i Štulićeva "Ako  znaš bilo što" čisti sevdah". Ili se u trenutku sjetim nečega što mi dušu dotakne i to nužno ne mora biti ni sevdalinka ni tradicionalna muzika . Međimurske su mi po senzibilitetu bliske, dalmatinska klapa...nije bitno  iz kojeg svijeta muzike dolazi bitno je da dolazi iz duše i da moju dušu onako "mlatne".", govori Amira.

Bilo je tu i improvizacija s Antom Gelom i Branimirom Jovanovcem, a i zajedno s publikom prisjećanja na Olivera i "Podsjeti me što to bješe ljubav". Slijedile su "Zapjevala sojka ptica" i "Snijeg pade na behar na voće" što je publika uglas pjevala, ali i utihnula uz posebno nadahnutu Amirinu interpretaciju pjesme Alekse Šantića "Što te nema", inače poznate u izvođenju Jadranke Stojaković. Njome je Amira i završila ovaj prvi koncert uz obećanje da će ponovo doći.

"Meni je bilo predivno" izjavila je  velika pjevačica." Pričala mi je raja, tamo  ljudi vole sevdah. I žao mi što nisam prije došla. Bilo je nekih pokušaja, ali evo, dobro je ispalo. Ono što mi je dano moram podijeliti s ljudima i ja to sretna radim i mislim da sam privilegirana s te strane", kazala je Amira nakon dvoipolsatnog koncerta, za vrijeme kojeg nije popila ni gutljaj vode.

Bila bi prava šteta i gubitak za ljubitelje sevdaha da Amira nije prije 15 godina dala otkaz na sigurnom radnom mjestu i duši napravila ustupak. 

Prema nekim definicijama sevdah  je "bosanska gradska pjesma” nastala pod "turskim i sefardskim utjecajima, ali i od srpskih i makedonskih pjesama sličnog duševnog stanja u kojem čovjek misli o svojoj boli i još je tužnijom pjesmom liječi.

Poznato je i poimanje sevdaha kao glazbe uz koju "babo pjeva i plače u isto vrijeme, a dobro mu je" što sam i sama otkrila prije niz desetljeća. Premda rođena Slavonka (kao i preci), spadam među one koji potiču iz kuće u kojoj se puno pjevao sevdah pa sam ga odmalena zavoljela, pjevala i danas u njemu uživam.", priča Amira. No uživaju i ljudi koji ga ne osjećaju na takav način pa čak i oni koji ne razumiju o čemu Amira pjeva. To je i sama zaključila na brojnim koncertima diljem svijeta, pa je podijelila svoju zanimljivu priču o gostovanjima u dalekom Tajvanu i u Indiji, gdje  je koncert trajao punih pet sati. "Ljudi su nakon svake pjesme digli dva prsta i pitali o čemu pjesma govori, i ja im onda ispričam" a zanimljivo je bilo i na Tajvanu gdje je održala tri koncerta. "Obično ljudi na kraju koncerta dugo aplaudiraju, a mi smo to dobili čim smo izašli na scenu i ja ih pitam jeli to običaj, a oni kažu "ne mi to vama iskazujemo zahvalnost što ste toliki put prevalili da bi nama prenijeli svoju tradiciju. To me fasciniralo".

Amira koncert doživljava kao putovanje - kroz njezina  sjećanja, ali osjeća i energiju svih ljudi oko nje."Taj susret s ljudima je oslobađanje, čista sloboda",veli..

Već 15 godina je Amira na stalnim putovanjima, ali nije se umorila. "To je nagrada, kao i večeras u Brodu i jedva se čekam vratiti".

Energiju kaže vraća ljenčarenjem u kući, najradije u pidžami uz najdraži film, Trilogiju Gospodar prstenova...."Volim otići i na planinu, obožavam tišinu, i tad volim biti sama..." A na pitanje što planira dalje odgovara, "Volim nepredvidivost života, živim dan za danom. Našla sam u životu ono što me ispunjava u potpunosti, ne znam što će biti sutra, ali znam da ću u muzici ostati dok postojim. Pjesme podsjećaju na prolaznost života, na vrednovanje trenutka, pogleda, neke situacije...i to je prekrasno. Meni ništa ne može evocirati uspomene kao muzika. Ja se mogu sjetiti mirisa, vidim boje, znam koje je boje nebo bilo u trenutku dok izvodim pjesmu...I to je  snaga muzike. Mislim da ne postoji ništa jače na zemaljskoj kugli".

Snagu muzike u iznimnoj Amirinoj interpretaciji osjetila je i brodska publika, pa nije ni čudo što je bilo onih koji su zaplakali  kada su istu emociju osjetili i zaplakali posjetitelji koncerata u Parizu, Berlinu, Beču, New Yorku, Londonu, Chicagu...

Gromoglasnim pljeskom  na nogama Brođani su zahvalili Amiri, i jednako vrsnoj glazbenoj pratnji, u nadi da će se ponovo družiti - uz pjesmu.