SLAVONSKI BROD - U sklopu amaterskog bavljenja glazbom zborsko muziciranje najpopularnije je i najrasprostranjenije. Pjevaju muški, ženski i mješoviti sastavi, manji ili veći ansambli. Nije stoga neobično da u njihovim redovima postoje velike kvalitativne razlike. Tek pojedini u tom moru zborskih sastava uspjeli su se izdići na višu razinu te postati prepoznatljiva interpretativna imena hrvatske glazbene scene, uz bok glazbenicima profesionalcima.

U proteklih 14 godina Komorni zbor "Ivan Filipović" iz Zagreba, mješoviti zborski sastav koji je 1998. godine osnovao, i danas vodi, dirigent Goran Jerković, pokazao se i dokazao kao jedan od najvrsnijih amaterskih zborova u Hrvatskoj.

Izuzev zborskih ansambala nacionalnih opernih kuća, jedini profesionalni zbor u Hrvatskoj je Zbor Hrvatske radiotelevizije. Međutim, po ozbiljnosti pristupa nekoliko im se amaterskih zborova značajno približava. Takvim se u proteklih 14 godina pokazao i dokazao Komorni zbor Ivan Filipović iz Zagreba, mješoviti zborski sastav koji je 1998. godine osnovao, i danas vodi, dirigent Goran Jerković.

Suradnja s hrvatskim skladateljima

Na poziv Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić Komorni zbor Ivan Filipović gostovao je 4. studenoga u Slavonskom Brodu u Dvorani Glazbene škole, održavši koncertnu večer naslovljenu Musica nova. Riječ je o programu koji je praizveden 19. lipnja ove godine u Palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a dio je dugoročnog projekta koji je Goran Jerković pokrenuo u suradnji s istaknutim hrvatskim skladateljima.

Naime, već nekoliko godina Jerković se bavi prikupljanjem i odabirom glazbene građe iz hrvatske narodne baštine te dogovaranjem i pregovaranjem s odabranim hrvatskim skladateljima od kojih je odlučio naručiti nove zborske skladbe temeljene na hrvatskoj baštini. Rezultat je koloplet novih, suvremenih, djela izraslih na temeljima motiva iz hrvatske narodne glazbe.

Prvi su se Jerkovićevom pozivu odazvali Joško Ćaleta (Braćo, brata sprovodimo, Svetoj žrtvi uskrsnici i Zite), Davorin Kempf (Svet), Josip Magdić (Luciferov pad), Tomislav Uhlik (Pozvale su dekle dečke te Diptih: Sivi soko k vili doletio i Linđo), Anđelko Igrec (Međimurske: Ćuk sedi, Dremle mi se i Kaj se pripetilo) i Trpimir Jerković (Kolo). Njihova djela imali smo priliku čuti na nedjeljnom brodskom koncertu te kroz suvremeni glazbeni jezik osjetiti mirise Dalmacije, Međimurja, Podravine, Slavonije i Dubrovnika. Uz prigodnu pomoć Stjepana Večkovića na jedinki i lijerici u izvedbi Uhlikovog Diptiha te zvuk tambure samice ispod prstiju jednoga od članova Zbora u izvedbi Jerkovićevog Kola.

Na žalost, izostali su zvuci Istre u skladbi Capriccio in bitinada Massima Brajkovića, zbog bolesti jedne od izvođačica, no Komorni zbor Ivan Filipović vješto ga je zamijenio Napitnicom Borisa Papandopula.

Hrvatska glazba bogatija je za nova, kvalitetna, zborska djela, a korak dalje koji bi trebalo očekivati je, osim koncertnih izvođenja, trajan zapis na diskografskom izdanju.

Na prvo ili višekratno slušanje

S obzirom da je riječ o toliko različitim skladateljima (različitih naraštaja, obrazovnih i profesionalnih putova, različitih stilskih usmjerenja i pristupa glazbi i glazbenoj umjetnosti, pa i različitih skladateljskih vještina), svaka od skladbi ukazala se kao svijet za sebe. Dakako da jedno slušanje nije dovoljno za potpuno razumijevanje, pa ipak se općenito može zaključiti da je hrvatska zborska literatura bogatija za nekoliko vrsnih ostvarenja, i u tehničkom i u stilskom smislu. Neka djela, poput Ćaletovih i Uhlikovih, primamljivija su "na prvo slušanje", dok je za pojedina, poput Kempfovog djela, potrebno dublje i studioznije poniranje u zakučaste zakonitosti same strukture.

Izvođači su svom poslu ozbiljno pristupili, pomno donoseći vokalne dionice, pazeći na čistoću tona, zaokruženost boje, lijepo fraziranje, nijansirano dinamičko oblikovanje, vješto vladanje različitim načinima pjevanja te karakternu izvedbu, pri čemu posebno valja pohvaliti izvrsno dorađenu i ispoliranu boju muških glasova. Sitne zamjerke išle bi na račun ponekih neusuglašenih zapjeva, bolje razumljivosti teksta i tečnijeg međusobnog usklađivanja, no ako imamo na umu da je riječ o amaterskom ansamblu, s jedne strane, i o vrlo zahtjevnom novoskladanom repertoaru, s druge strane, uočene zamjerke prestaju to biti te postaju još samo jedna mala stepenica više na koju se Komorni zbor Ivan Filipović neće imati problema uspeti.

Hrvatska glazba bogatija je za nova, kvalitetna, zborska djela, a korak dalje koji bi trebalo očekivati je, osim koncertnih izvođenja, trajan zapis na diskografskom izdanju.