DONJI ANDRIJEVCI / DUBROVNIK - Završnim plesom linđa, kojeg su na Stradunu otplesala čak 274 para - i time ušli u Ginisovu knjigu rekorda - u Dubrovniku je, u nedjelju 6. listopada, završena UNESCOVA konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine.

 „O bećarcu i UNESKO piše, nigdje tako ne pjeva se više".

Veliku čast i priznanje da se nađe u društvu dvadesetak odabranih domaćih i inozemnih folklornih skupina i društava, sudionika ove Konvencije, na najbolji mogući način iskoristila je dječja skupina Kulturno-umjetničkog društva Tomislav iz Donjih Andrijevaca. Svoj trodnevni boravak, od četvrtka do subote, u hrvatskom najljepšem i turistički najposjećenijem gradu Dubrovniku, Andrijevčanke i Andrijevčani, osnovnoškolci, iskoristili su na najbolji mogući način.

Njihov su nastup, tijekom dviju večeri, na pozornici Luža na Stradunu, osim domaćih Gospara, s velikom dozom pozornosti, pratili stotine turista iz cijelog svijeta. Bilo je tu Amerikanaca, Australaca, Novozelanđana, Kanađana, Japanaca, Rusa, Kineza, Koreanaca, Francuza, Talijana, Nijemaca i mnogih drugih.

Odjeveni u tradicionalne šokačke narodne nošnje, prikazali su Andrijevčani običaj proljetnog ophoda Križarica kroz selo, te otpjevali i otplesali nekoliko pjesama i plesova Brodskog posavlja. Ipak najviše pljeska posjetitelja i bljeska kamera, fotoaparata, tableta i mobitela bilo je prigodom pjevanja bećarca. Mada spomenuti turisti i namjernici, uglavnom, nisu razumjeli riječi i sadržaj bećaraca, bilo je vidljivo kako su tu vrstu glazbe i pokreta jako dobro prihvatili.

Podsjećamo da je bećarac, kao folklorni izričaj, zaštićen kao nematerijalna kulturna baština,a zahvaljujući Andrevčanki Mariji Vučković (Andrinoj) doživio i UNESCOVO izdanje. On glasi: „O bećarcu i UNESKO piše, nigdje tako ne pjeva se više".

Kako je i autor ovog priloga bio nazočan dvovečernjem nastupu raspjevanih sumještana, svojih sadašnjih i bivših učenika, uvjerio se i doživio nešto nezapamćeno i neponovljivo. Nakon izlaska iz autobusa i ulaskom u staru jezgru dubrovačkih zidina, a posebice Straduna, cijelu šokačku povorku pratili su i snimali brojni turisti i znatiželjnici koji su, očito, prvi put uživo vidjeli Šokice i Šokce u njihovim živopisnim svečanim nošnjama.

„Gospodine piši u novine, da su seke andrevačke lijepe".

Svjesni svojih pet minuta slave, osjećajući se kao estradne zvijezde, skromni Andrijevčani, mnogima znatiželjnicima priuštili su zajedničko fotografiranje i prihvaćanje u kolo kojeg su na obostrano zadovoljstvo otplesali na Stradunu, nakon službenog nastupa.

Budući da su i sami učenici, Andrijevčani su posjetili osnovne škole u Orašcu, Slanom i Mokošici te svojim vršnjacima i njihovim učiteljicama i učiteljima, u cijelosti, prikazali stradunski program.

No, Andrevčani nisu bili jedini Slavonci, sudionici dubrovačke, odnosno UNESCOVE, konvencije. S njima su, u svom programu, na svoj osebujan, zajednički način, sudjelovale i članice Etno udruge Vrijedne ruke iz Vinkovaca, koje su pokazale i prikazale skoro zaboravljene vještine i tehnike izrade ručnih radova vinkovačkog i slavonskog kraja. One su se u utorak, 2. listopada, prvoga dana Konvencije susrele s predsjednikom Ivom Josipovićem.

Ovaj lijepi i i nezaboravni južnjački doživljaj omogućili su grad Dubrovnik, članovi Folklornog ansambla Linđo, koji su Andrijevčanwe ugostili te na kraju nagradili poludnevnim izletom na otočić Lokrum.

Zna se, šećer ide na kraju. Zahvalnost zaslužuju majke i bake koje su, o svom trošku, sve vrijeme bile uz male Andrijevčane i vjerno ih pratile. Kako je sve ovo bilo u duhu bećarca, neka i prilog završi bećarcem: „Gospodine piši u novine, da su seke andrevačke lijepe". Pa eto, potpisnik ovih redaka je vidio i napisao.