TRNJANI - Davne 1928. godine osnovano je kulturno-umjetničko društvo Lovor u Trnjanima, selu petnaestak kilometara istočno od Slavonskog Broda, koje se kao prvo prosvjetno kulturno udruženje zauzimalo za očuvanje tradicijske kulture, prosvjete i sporta. Tijekom niza godina mijenjalo je nazive i izričaj, no uspjelo je sačuvati ono najdragocjenije - naslijeđe. Posljednjih deset godina, otkako je palicu umjetničkog voditelja preuzeo Dragan Dražić, KUD njeguje izvorni, tradicijski folklor, a vraćen mu je i stari naziv - Lovor. Uslijedila je obnova narodnih nošnji, kao jednog od najvažnijih dijelova zavičajne baštine, u radionicma koje vodi Dražić, a pozitivna priča i danas živi u mjestu u kojem od 16. stoljeća u zajedništvu opstoje Hrvati i Srbi.

 

I danas dijelimo ono što nas veseli i rastužuje. A povezuju nas pjesma, ples, narodna nošnja, običaji, zajednički život...

- I danas dijelimo ono što nas veseli i rastužuje. A povezuju nas pjesma, ples, narodna nošnja, običaji, zajednički život... Po tome smo jedinstveni u Hrvatskoj - naglašava Dragan Dražić, alfa i omega društva, koji je okupio zaljubljenike u glazbu i folklor iz okolnih mjesta.

- Ima nas iz Klokočevika, Poljanaca, Broda, koreograf je iz Selne... - nabraja predsjednik društva Marijan Bakavić, ponosan na 60-ak aktivnih članova koji isključivo rade na zavičajnom folkloru Trnjana i brodskog Posavlja.

Među njima je studentica Matea Lakušić iz Slavonskog Broda, zaljubljenica u narodnu baštinu. Ana Peh je u KUD krenula zbog rekreacije nakon operacije kralježnice, a folklor joj je, kaže, spasio i dušu i tijelo. Slično razmišlja i Bara Jurević, koja podjednako voli plesati i pjevati, kao i Vesna Marković, Marija Ćurčić...

No, svi su posebno ponosni na najnoviji projekt. Njegovanje zavičajnosti pretočili su, naime, u nedavno snimljena i predstavljena tri nosača zvuka, dva sakralnog karaktera, s katoličkim i pravoslavnim pučkim napjevima, i jedan sa svjetovnim, na čemu su mukotrpno radili pune dvije godine.

- Radi se o 40 pjesama bez tamburaške pratnje. Sakralne pjesme snimili smo uz strogi nadzor Crkve, a kako smo mi ipak amateri, nije bilo lako - priznaje Dražić, iako su na kraju, kaže, dobili blagoslov obiju crkvi.

- To je vrhunac našeg rada - ističu "lovoraši”.

- Folklor je naša baština, odatle smo potekli i cilj nam je to sačuvati - kaže jedan od nastarijih članova Lovora, Čedo Malešević.

I Slobodan Čiča niz godina uživa u pjesmi i plesu, u putovanjima i druženju, prenošenju znanja mlađima.

- Od koga će naučiti ako ne od nas starijih - kažu obojica, složni u ocjeni kako je ljubav prema folkloru, ali i prema ljudima, njihova nit vodilja. Između ostalog, i to je razlog njihova imena Lovor.

- Osjećamo se kao pobjednici u vremenu koje je za nama i ispred nas - zdravo druženje i odnosi u multietičnoj sredini u kojoj nema razlika. Kada bi svi okolo pratili naš primjer, mislim da bi nam svima bilo mnogo bolje - zaključuju "lovoraši”.