Prvi put tijekom naše uspješne suradnje, nazvao me urednik i zamolio da napišem kolumnu u zadanim gabaritima. Kako smo svi na SBplusu volonteri - pišemo kad želimo i o čemu želimo - u prvi mah, bio sam iznenađen, ali čuvši motiv pozivu shvatio sam njegovu opravdanost i pristupio toj 'nemogućoj' misiji - pisanju teksta u kojem se ne spominju aktualni takmaci za najatraktivniju brodsku fotelju.

Postavlja se pitanje uloge i predstavnika proletarijata i armije nezaposlenih.

Ovo je, dakle, kolumna o onome čemu se možda nadaju mnogi koji će preskočiti drugi krug izbora ili jednostavno izaći i ponovo birati „manje zlo". Naime, u sadašnjem hrvatskom trenutku, koji mnogi doživljavaju kao revival konzervatizma ili desničarsku revoluciju, postavlja se pitanje uloge i predstavnika proletarijata i armije nezaposlenih. Dakle, trebaju li uopće u definiranju smjera društvenog razvoja ovi slojevi imati ikakvog utjecaja te postoje li kandidati za njihove predstavnike?

Promotrimo li u potrazi za odgovorom na to pitanje svijet, postat će više nego očit odmak i nezainteresiranost socijaldemokratskih i srodnih stranaka za (njima očito) preuzak prostor zastupanja radnika, nezaposlenih, seljaka i malih poduzetnika. Oni su otklizali prema centru, liberalizmu ili čak prema desnici. Ili kao što veli Boris Buden: „Današnja socijaldemokracija je također apsolutno identificirana s projektom neoliberalne nacionalne države - članice EU."

Sve slobode su izborene

U svjetlu takvog razvoja situacije logičan je nastanak stranke Hrvatskih laburista, koja je kod nas, kao i u svijetu, nastala prožimanjem sindikata i sindikalista sa stranačkim miljeom i pokušajem zauzimanja upražnjenog prostora na ljevici. No, laburisti su još uvijek mlada i mala stranka, tek trebaju shvatiti koji im je politički prostor trenutno dostupan te koji imaju biti dometi i interesi njihove politike. Za sada se stječe dojam kako bi se rado u sve petljali, umjesto da se koncentriraju na spomenute skupine: radništvo, seljaštvo, nezaposlene i male poduzetnike, bar dok ne steknu na tim područjima sigurne i čvrste pozicije.

U Hrvatskoj općenito, a u Brodu posebno, vrlo su slabe ili gotovo neprimjetne razne „moderne", suštinski ljevičarske, gotovo anarhističke grupe i pokreti poput Anonymousa ili Occupy pokreta

Ekstremna ljevica također je iznimno slaba te se SRP sve rjeđe spominje, ako ih uopće itko spominje i ako ih uopće još ima. U svakom slučaju, medijski su potpuno marginalizirani.

U Hrvatskoj općenito, a u Brodu posebno, vrlo su slabe ili gotovo neprimjetne i razne „moderne", suštinski ljevičarske, gotovo anarhističke grupe i pokreti poput Anonymousa ili Occupy pokreta, koji zagovaraju antiglobalizam, antikonzumerizam, pravedniju i ravnomjerniju raspodjelu svjetskog bogatstva, socijalnu i ekonomsku jednakost, očuvanje okoliša i slično. S obzirom na stupanj našeg društvenog razvoja, njihov izostanak i ne čudi posebno, ali smo zato možda mogli očekivati pojavu latinoameričkog tipa prosvjednika protiv beskrupuloznog kapitalizma. Naime, početkom tisućljeća, u Argentini se dogodio cijeli niz radničkih pobuna i reakcija koje su pokazale jedan od mogućih modela oslobađanja od suvremenog ropstva i kolonijalizma.

U jeku ekonomske krize, tijekom 2001., kada su pojedini vlasnici, zbog nerentabilnosti, odlučili zatvoriti svoje tvornice, radnici su se tome oštro suprotstavili te pod parolom: „Occupy, Resist, Produce" (Zaposjedni, Odupri se, Proizvodi) zaposjeli propale tvornice kako bi sačuvali svoja radna mjesta te ponovo uspostavili prekinutu proizvodnju. U tako zauzete tvornice uveli su radničko samoupravljanje, a najpoznatija od njih, Zanon keramika, sada se popularno zove FaSinPat (skraćeno od „fabrica sin patron" – tvornica bez vlasnika).

Samoupravljanje je in

Među stotinama takvih tvornica kojima upravljaju tzv. cooperative, neke traju i više od deset godina i naravno, najveće probleme imaju s bankama, državom i sudstvom te starim vlasnicima, koji nakon oporavka i ozdravljenja tvrtki iste žele natrag. Podosta problema imaju i s nepovjerljivim partnerima kojima treba dosta vremena kako bi se uvjerili u kvalitetu i redovitost isporuka iz takvih tvornica.

Kako god, nama dobro poznat model radničkog samoupravljanja ponovo se pokazao vitalnim i to pod geslom „Kad kapitalizam više ne funkcionira".

Kako god, nama dobro poznat model radničkog samoupravljanja ponovo se pokazao vitalnim i to pod geslom „Kad kapitalizam više ne funkcionira". Cjelokupna pojava i akteri su dobro ocrtani u dokumentarnom filmu „The Take" (Preuzimanje) redateljice Ami Lewis i poznate aktivistice i spisateljice Naomi Klein. Jedan od radnika iz spomenute tvornice Zanon, Raúl Godoy, sada zastupnik u pokrajinskom parlamentu, pripadnik Lijevog fronta i član sindikata keramičara, nedavno je predložio zakon po kojemu: „Niti jedan parlamentarni zastupnik niti državni službenik ne bi smjeli biti bolje plaćeni od učitelja s 20 godina staža". Na ovaj način radnici vraćaju svoj dug zajednici koja ih je gotovo jednoglasno poduprla u vrijeme preuzimanja tvornica. Po uzoru na svoje argentinske kolege i grčki radnici, u zemlji opustošenoj krizom, nedavno su zauzeli jednu tvornicu i vode ju na sličnim načelima.

Ljevica, dakle, ima svoj prostor i mjesto za lidere, a inspiraciju, kako se može vidjeti iz gore spomenutog, mogu crpiti iz naše povijesti, bližih ili daljih svjetskih trendova. Te trendove treba proučavati i vidjeti u kojoj su mjeri primjenjivi na naše uvjete te odlučno zauzeti upražnjenu ulogu predstavnika radnika, seljaka, nezaposlenih i malog poduzetništva. Hoće li to biti neki reformirani SDP, laburisti, probuđeni mladi intelektualci aktivisti ili netko deseti nije toliko bitno. Bitno je da Brod sljedeće lokalne izbore dočeka s jakom i artikuliranom ljevicom, koja točno zna što želi i na koji način će to provesti.