KRATKA agencijska vijest glasila bi kako je u restoranu „Grozd", u Brodskom Varošu, u petak 16.12.2016. s početkom u 18:00 sati, obilježena šesta godišnjica pokretanja portala SBplus. Proslavi rođendana bili su prisutni osnivači istoimene udruge te rijetki „preživjeli" koji su tu od samog početka rada portala. Sudjelovala su „službena pera" Primorac i Salantić, partneri iz Nove Gradiške gospođa Siladi i suprug također, uvaženi kolumnisti: Hedl, Prskalo i Bašić te supružnici Ungvari kao jake dizajnersko programerske snage. Osnivač te glavni i odgovorni urednik Jerko Zovak održao je tom prigodom izuzetno kratak govor u kojemu je izvijestio suradnike kako je portal postao stabilan „stroj", kojemu je već osigurano pogonsko gorivo za gotovo cijelu sljedeću godinu.

Je li SBplus sadržajno dobar ili nije, može li biti bolji, izvještava li uvijek na najbolji mogući način... svakako je otvoreno za raspravu, ali svrha njegovog postanka i opstanka je neupitna.

Tako bi nekako agencijska vijest trebala i završiti te bi pristojan novinar tu stao i kliknuo na tipku „Objavi", no niti sam ja novinar, a možda nisam ni dovoljno pristojan te ću još malo nastaviti i „utušiti" one koji su ipak odlučili pročitati ovaj tekst do kraja.

Kada se već spominju rođendani i godišnjice, moram se prisjetiti ekipe koja je tijekom nekoliko sastanaka u jednoj skrovitoj vikendici na Brodskom brdu diskutirala o svrsi, organizaciji, ciljevima i načinima djelovanja unutar medija koji je u Brodu do tada bio tek sporadično prisutan: Jerko Zovak, Emil Cipar, Marijan Vrkljan, Veljko Lukić i moja malenkost. Iako bi mnogi htjeli (možda čak i neki od osnivača) da SBplusa danas nema, on je ipak izrastao u stabilnu informativnu (gotovo) instituciju o kojoj najbolje govori više od deset tisuća dnevnih čitatelja. Je li portal sadržajno dobar ili nije, može li biti bolji, izvještava li uvijek na najbolji mogući način... svakako je otvoreno za raspravu, ali svrha njegovog postanka i opstanka je neupitna. Što sam portal SBplus kao svojevrsna perjanica, što sve veće prihvaćanje „novog" medija među novinarima profesionalcima i amaterima, a pogotovo među čitateljima, doveli su i do pravog „buma" u županijskom portalskom sazviježđu pa sada postoji zdrava konkurencija i više izvora informiranja za građane uvijek željne friških informacija. Osim samog informativnog aspekta djelovanja, neki od portala uspješno su primijenili i sproveli u praksu dotcom poslovni model. Ljudi, koji su ugradili godine rada u ovaj portal, s te strane mogu biti više nego zadovoljni i ponosni.

Sadržajno gledano, prvenstveno smo se zalagali za ideološku i svjetonazorsku tolerancija i demokratičnost. U praksi se to očituje u osiguravanju mogućnosti iznošenja različitih stavova i obaveznoj objavi reagiranja i drugačijih stajališta čak kada to nije zakonska obveza. SBplus mnogi smatraju monolitnom homogenom tvorevinom, ali dovoljno je pogledati popis suradnika i kolumnista te uvidjeti kako se radi o ljudima koji su redovito na potpuno suprotnim stranama političkog i svjetonazorskog spektra pri čemu se neki od njih nikada nisu fizički susreli ili upoznali. Portal je otvoren za racionalnu i pristojnu polemiku, a sve u cilju sveukupnog napretka društva u kojemu živimo.

Valja spomenuti i negativnosti koje se nužno pojavljuju kada je portal otvoren za objavljivanje i za komentiranje poput ovoga: neprimjereni i neumjesni komentari, a ponekad i tekstovi. Suosjećam sa onima koji znaju takvim riječima biti povrijeđeni, uostalom, kaže stara poslovica kako „riječ može posjeći jače od mača", ali to je izgleda cijena koju moramo platiti dok ne sazrijemo u procesu razvoja demokracije i tolerancije. Donekle je utjeha da u „duševnim ranjavanjima" gotovo nikada ne stradaju takozvani obični mali ljudi, već uglavnom ljudi koji svjesno i spremno preuzimaju javne, isturene pozicije u društvu i nameću se kao neprikosnoveni autoriteti nama „maloj raji".

Stoga, svi bi voljeli u budućnosti vidjeti što više tekstova utemeljenih na čvrstim argumentima i onome što neki zovu istina, ali put do istine često vodi kroz razne stranputice, a i sama istina je, kako to pjesma kaže, „voda duboka". Neki kažu da o istini danas govori samo znanost, ako i ona, pa se postavlja pitanje - na čega se oslanja novinarstvo?