Ako bismo umjesto mistificiranja odlučili pojednostaviti recentna događanja oko brodske poliklinike, onda bi nam bio dostatan samo jedan tekst nedavno objavljen na SBplusu. Govoreći, nadam se, u ime brojnih običnih građanina koje lokalna politika, a posebno jeftino politikanstvo, previše ne zanima, možemo malo raščlaniti neke dijelove tog teksta:

„Glupa rajo, mi, a ne oni, najljepše trošimo vaš novac. Podanici! Krivima se klanjate. Pogledajte, još su nam ruke žuljevite od teška rada. Iskažite malo poštivanja za one koji su se za vas žrtvovali!"

„Iako je, prema navodima dr. Ivana Balena, ideja za izgradnju poliklinike začeta 2001., četiri godine kasnije, tadašnji ravnatelj bolnice dr. Davorin Đanić, predložio je njezinu izgradnju iznad sadašnje Patologije i prostora oko nje, a hrvatska Vlada, zasjedajući u Slavonskom Brodu 22. rujna 2005. godine, prijedlog je usvojila."

Dakle, ideja očito nije potekla od potencijalnog financijera (građana RH) nego od nekog stručnjaka iz naše bolnice. Koji god od uglednih stručnjaka krenuo s tom idejom, vjerojatno mu je primarni cilj bio poboljšanje uvjeta rada medicinskih djelatnika, a možda i poboljšanje uvjeta za krajnje korisnike – građane, odnosno pacijente ili su to dvije neodvojive stvari: bolji uvjeti rada medicinskog osoblja su automatski i bolji uvjeti za pacijente. Kako god bilo, hvale vrijedna ideja bila je tu, valjalo je riješiti samo jednu sitnicu – financiranje.

Naknadno utvrđeno, neprovedivu, nedovoljno stručno analiziranu Ideju o novoj poliklinici od 900 m² prihvaća vlada, ovih dana u nekim brodskim medijima slavljenog Ive Sanadera, na zasjedanju u Slavonskom Brodu.

Kada je dr. Milan Bitunjac potaknuo ozbiljnu analizu spomenute ideje, utvrđeno je kako je ona neprovediva te je osmišljena ideja o istoj, ali nekoj drugoj poliklinici sa znatno većom površinom od 5700 m². Stara ideja, ali nova znatno veća pa samim time vjerojatno i znatno skuplja poliklinika ponovo treba naći financijera. Malo je vjerojatno da bi čak i Sanaderova vlada stavila potpis za polikliniku varijabilne veličine, kojoj površina naraste za šest puta. Građanima, financijerima nitko ne govori jesu li u međuvremenu doista šest puta porasle i potrebe za prostorom ili se ide po onoj: „kad je bal nek' je maskenbal". Kakogod,u ime financijera projekta, građana RH, tadašnji ministar Darko Milinović sa županom Marušićem potpisao je Ugovor o financiranju izgradnje poliklinike.

U ovom trenutku, zanimanje šire javnosti, spomenutih malih ljudi, za polikliniku, do njena dovršenja, u stvari prestaje. Slijede dosadne birokratske procedure: izbor najpovoljnijeg izvođača, sami radovi, nadzor tih radova te završetak radova i konačna isplata izvođaču radova. Silne tehnikalije koje obične ljude, građane, uopće ne zanimaju, pogotovu ako su izvedene u skladu sa zakonom. Je li sve ili nije u skladu sa zakonom, opet, dužne su pratiti i utvrditi razne stručne i nadzorne službe koje isti ti građani uredno i izdašno financiraju.

Dakle, nakon što je struka (navodno) utvrdila potrebu za određenom investicijom, koja će građanima (navodno) unaprijediti životni standard, a legalni predstavnici građana odobrili tu investiciju, političari i državni djelatnici, kao službenici građana, dužni su savjesno provesti i nadzirati sve aktivnosti do uspješnog okončanja investicije. Za to su uostalom plaćeni i za to su preuzeli odgovornost dopuštajući svojim partijama da ih postave na dobro plaćena radna mjesta i visoke funkcije.

No, tada dolazi do obrata. Iako građani još uvijek nemaju službene podatke o tome je li poliklinika izgrađena dovoljno kvalitetno i dovoljno jeftino te u potpunosti sukladno svim zakonima, političke skupine započinju svoje igrokaze.

Podcjenjuje se inteligencija građana pa se prema njima ponašaju gore nego srednjovjekovna aristokracija prema kmetovima i priprostoj raji.

Crvena dvorska struja koja, ustvari, polikliniku nikad nije ni htjela, svečano otvara faktički nedovršen i nefunkcionalan objekt, naravno, nabijajući nam dodatne troškove. Jedino iznimna samozatajnost sprečava prvog dvorjanina, Ivu Josipovića, da nam još jednom ispriča kako je goloruk svladao zle kukurikavne ministre te izborio novac za brodsku ljepoticu od zdravlja. S obzirom da je novi zli ministar skijaš rekao kako više ne da ni talira za brodsku diku, kažu kako je Uprava ipak našla rješenje kako staviti ju u funkciju - primijeniti će princip "stara krama u novu polikliniku". Naravno da se onda samozadovoljno pitaju: "Ne trošimo li maestralno vaš novac?"

No ubrzo stiže i reakcija plave dvorske struje koji vele: „Glupa rajo, mi, a ne oni, najljepše trošimo vaš novac. Podanici, krivima se klanjate! Pogledajte, još su nam ruke žuljevite od teška rada. Iskažite malo poštivanja za one koji su se za vas žrtvovali!" Doduše, navodno se nisu još usuglasili. Neki kažu da je njihov, tada vrlo uvaženi učitelj i vođa, Ivo Sanader, odobrio tek 900 m², a da je ministar Darko Milinović bio iscrpljen od bildanja i pod djelovanjem bunika kada je potpisao za polikliniku od 5700 m². Drugi pak govore kako je Dado Rambo to potpisao potpuno priseban i da su oni radili po posebnoj projektnoj metodi - "što leži ne bježi", odnosno "daj da napravimo zgradu pa ćemo ju već nekad nekako napuniti". Bilo kako bilo, njihov ekspertni tim traži hitnu ostavku trenutne uprave i tvrde kako oni znaju bolje, pronašli su dijametralno suprotno rješenje za staviti polikliniku u funkciju i to po principu "u novu polikliniku staru kramu".

Na brodskim dvorskim igrama je zaiskrilo – ne zna se tko gladnom puku slađi kolač nudi? Srećom naša raja nije ni okrutna ni domišljata poput francuske – tamo bi vjerojatno već radila giljotina. Prema kome? Jasno, prema aristokratima bilo koje boje. Mi ćemo pak, kao znatno civiliziraniji od tih divljih Francuza, hitno započeti javnu raspravu o imenima velikaša koja imaju naći se na spomen ploči poliklinike, koja će kroz povijest svjedočiti o našim dobrotvorima. Barem do prve sljedeće izmjene vlasti ili prvog novog čekićanja po natpisnim pločama.