SIČE - U današnje vrijeme kada se Slavonija raseljava i kada su slavonska sela pomalo avetski pusta, postoje i oni drugi koji ostaju svoji na svom te uprkos svim poteškoćama i izazovima dokazuju i pokazuju da u Slavoniji života i kruha ima te da svoj život ovakav kakav je, svoje  običaje i tradiciju ne žele mijenjati za bilo koje blagodati bogatog i razvijenog zapada jer rodna gruda, i sve ono na njoj, cijene nema.

Jedno od takvih mjesta je mirno i neveliko posavsko selo Siče, smješteno sa svojih tristotinjak duša u južnom dijelu novokapelske općine u Brodsko-posavskoj županiji. Zavijeno u maglu u ovim jesenskim danima kada su svinjokolje već dobrano u punom jeku, tradicija na koju su Slavonci posebno ponosni, Sičani kroz rad i djelovanje svog Kulturno umjetničkog društva Radinje od davne 1968. godine čuvaju i njeguju običaje stare Posavske Slavonije.

Tridesetak aktivnih i još toliko pratećih članova Društva, na čelu sa svojim mladim, poduzetnim i duhom tradicije nadahnutim predsjednikom, Tomislavom Čvorićem, ne dozvoljavaju da zaborav zatre kulturu i običaje predaka ili identitet i prepoznatljivost Posavine, tihe i ponosne.

U repertoaru svog djelovanja njeguju i otimaju zaboravu stare običaje, od svatovskih i žetvenih do onih folklornog izričaja. Godišnje imaju preko dvadeset nastupa i gostovanja, a odrade i nekoliko desetina radnih akcija u svom selu. Ponosni su i na svoj pomladak koji broji petnaestak članova, a koji je jamstvo budućnosti i opstanka ovog društva.

U uređenom Društvenom domu u središtu Siča, u kojem članovi KUD-a Radinje održavaju probe i nastupe, uređen je i mali etno muzej s raznim predmetima i alatima iz prošlosti. Posebnu pažnju u ovome domu zaokuplja soba uređena u etno stilu, na koju su posebno ponosni. Soba je to u kojoj je vrijeme već odavno stalo i u kojoj  se može vidjeti i doživjeti duh te sve bogatstvo, kao i povijest, ovog posavskog kraja.

Sve ovo s ponosom nam je pokazao predsjednik Čvorić, koji je odgovorom na pitanje kako sve to materijalno pokrivaju i kako se financiraju, naglasio veliku potporu općine Nova Kapela i načelnika Ivana Šmita, kao i brojnih Sičana koji već odavno ne žive u svom rodnom selu te mnogih drugih znanih i neznanih sponzora i donatora.

Na dodatno pitanje o to,e koliko im u njihovom radu pomaže Brodsko-posavska županija, predsjednik Čvorić s nelagodom, ali i gorčinom odgovara - nimalo. Da ovaj apsurd bude veći i žalosniji, treba napisati kako je sičansko kulturno umjetničko društvo organizator godišnje dječje Županijske smotre folklora pod nazivom ,,Mi smo djeca vesela", za čiju organizaciju i troškove od Županije ne dobivaju nikakva sredstva.

Posebno su ljuti na župana Danijela Marušića, za kojeg kažu kako nema nimalo sluha za njihov rad i potrebe te kako s njim nikako ne mogu uspostaviti kontakt.

Župane, ovi ljudi ne traže puno, nekad malo dobre volje, a nekad i neka mala financijska sredstva kojih sigurno negdje u pričuvi i za njih ima. Odlazeći iz Siča obogaćeni onim što smo vidjeli, rekoše nam naši domaćini da ipak ne spominjemo u tekstu ovo o Županu i Županiji, što im mi nismo čvrsto obećali.

Kada smo malo bolje razmislili, postavilo se pitanje, a zašto ne bismo pisali o tome. Nikoga bez razloga  ne prozivamo niti vrijeđamo, navodimo istinu i činjenice. Ako time nanosimo nekom neku nelagodu, neka taj,  i ti isti i njima slični, u Siče i Sičanima ne dolaze niti za vrijeme izbora kada traže glasove i potporu svojim stranačkim i nezavisnim listama.