VELIKA - Pepa, Baja i Tinki - umjetnička su imena članova benda Dystopia. U pitanju su mlade glazbene nade s područja općine Velika - 17-godišnji Stjepan Rončević (gitarist), 18-godišnji Luka Kovačević (bubnjar) i 25-godišnji Valentin Kovačević (pjevač) - koje se bave isključivo heavy metalom, iako su u samim početcima bili bazirani na rock and roll.

Od tavana do tavana

Da se u životu, doista, puno toga događa slučajno dokaz je i ovaj mladi trio koji svo svoje vrijeme ulaže u bend. Kako su ga osnovali, što sviraju te zašto, otkrio nam je srednjoškolac Stjepan koji je samouki svirač gitare.

- Bend je osmišljen sasvim slučajno. Krenuo sam svirati prije tri godine i Luka je došao na ideju da osnujemo bend. Sve samo zato što volimo svirati - posebno heavy metal na kojem nam je zapravo bend i baziran. Volimo tu vrstu glazbe. Krenuli smo s vježbanjem na Lukinom tavanu, no ubrzo smo se premjestili na moj. - za SBplus otkrio je Stjepan, umjetničkog imena Pepa.

- Osnovali smo ga s idejom da bude izričito autorski bend. Vježbali smo na coverima stranih metal bendova. Naravno, prvo trebaš vježbati na nečemu, a onda možeš raditi svoje. Pepa je dolazio s idejama, odnosno, tekstovima. Krenuli smo s tekstovima na hrvatskom - bilo je fora kada je u pitanju rock and roll, no heavy metal nismo mogli 'isfurati' na našem. Bilo je 'bljutavo'. - dodao je Luka.

Kako nam otkrivaju, ponekad znaju samo 45 minuta improvizirati i iz toga proizađe nešto dobro.

Kada su odlučili osnovati bend, kao i svatko, i oni su bili u potrazi za članovima što i nije bilo lako - još uvijek nije jer im je nakon pronalaska pjevača i dalje potreban svirač bas gitare.

- Naš najbolji prijatelj je rekao kupiti bas gitaru i pokušao svirati, no ispostavilo se da on nije za to zainteresiran kao mi. Kako od njega ništa nije bilo, pozvao nam je svog kolegu koji je svirao s nama dvije ili tri svirke. Bio je odličan. Htjeli smo ga kao vokala jer nam je to trebalo, no on je htio svirati gitaru, a i imao je mekan glas za ono što mi sviramo. Tu se nismo mogli dogovoriti i ostali smo samo nas dvojica dok nije došao Tinki (op.a. Valentin).

Kako se uklopio 25-godišnji pjevač u bend koji su dečki osnovali prošlog ljeta, otkrio nam je upravo on sam, a pojasnio nam je i kako uz faks stigne odvojiti vrijeme za probe koje traju satima.

- Sreo sam dečke na jednoj zabavi, nakon čega sam poslušao njihove pjesme. Oduševio sam se što imaju svoje autorske pjesme, a ne covere. Napravili smo zajedno probu i to je rezultiralo mojim ulaskom u Dystopiu. Trenutno sam na diplomskom studiju što nije zahtjevno kao na preddiplomskom. Sve stignem bez problema. Moram dodati kako sam ostao jako iznenađen koliko dečki mogu svirati. Nije da nakon pet minuta probe kažemo da nam se ne da - uvijek su tu u pitanju sati i sati. - zaključio je pjevač Tinki.

Dystopia kao metal i nešto moćno

Ime za bend nije im bilo teško pronaći, kako nam otkrivaju htjeli su da zvuči 'metal' te da bude moćno. S tim ciljem gledali su playlistu američkog heavy metal benda Megadeth.

- Jedan od njihovih albuma je tog naziva. Pomislili smo kako je ime strava i tako smo postali Dystopia. Heavy metal je glazba u koju smo se zaljubili i koju slušamo još od malih nogu. Prvo smo krenuli s tim da budemo rock band, no oduvijek je tu bio heavy metal. - pojašnjava nam Luka - Baja.

Iako su mladi i praktički amateri, svirali su u Zagrebu na 15. INmusic festivalu koji je održan u lipnju ove godine na Jarunu. Tamo su, naime, otišli zbog Supervala - festivala školskih bendova koji potiče međusobno povezivanje, razmjenu iskustava, stvaranje i slušanje glazbe te omogućava djeci i mladima da nastupe kao pravi profesionalci u klupskoj atmosferi, uz tehničku podršku profesionalaca te osjete iskrenu koncertnu emociju pred njima poznatom i nepoznatom publikom.

- Čuli smo za to i poslali prijavu posljednji dan. Primili su nas. Od 24 benda koja su primljena četiri su birali za INmusic, a mi smo bili upravo jedni od njih. Svirka je bila odlična, jako nam se svidjelo tamo. INmusic je odlična prilika i za promociju, stoga nam je drago što smo nastupali na toj pozornici. - govori nam Pepa pun entuzijazma i sjećanja na tu svirku.

Ono što njihov bend čini jedinstvenim jest činjenica da sami smišljaju tekst koji govori o stvarnim situacijama, a osim toga tu su teške stvari poput raznih problema, ovisnosti,… Neke od pjesama su: Killer of Killers, Scarred, Taken Away, No Turning Back, The Sin i Hellfire's burning.

- To su tekstovi koje morate pročitati s razumijevanjem, koji vas potiču na duboko razmišljanje o tim stvarima. Cilj mi je pisati dvosmislene tekstove. Želim napisati ekstremniji tekst, no svatko će pjesmu prihvatiti kako njemu odgovara. Mislim da je upravo to bit svake pjesme - da tekst govori o nečemu, no sve ovisi kako će ga svaki pojedinac interpretirati samom sebi, svatko ga može shvatiti drugačije. - kazao nam je Stjepan i otkrio kako se na, doista, puno tekstova znao i rasplakati.

Podrška roditelja, iako je bitna, nije ključna za njihovo ne odustajanje

Planovi za budućnost ovim entuzijastima nisu nepoznati, dapače, u planu im je da nagodinu snime album.

- Planiramo nagodinu ići snimati album u jedan studio, ako sve budemo mogli iskombinirati kako treba. - otkriva nam Luka, dok Stjepan govori da je njegova jedina zanimacija bend. - Da ne sviram, ne znam što bih radio. - kazao je.

Dok Stjepan ima punu podršku svojih roditelja, s Lukom je situacija nešto drugačija. Kako nam otkriva otac mu i nije baš tako oduševljen, dok ga majka podržava u potpunosti.

- Majka me zapravo i uvela u to, s njom sam uvijek slušao takvu vrstu glazbe. Kada sam krenuo svirati onda je nabavila moj prvi drum set. Svirao sam doista puno, onda je tata vidio da trošim vrijeme na glazbu, a ne dajem ništa za školu. On je skroz van toga, ne želi to ni čuti. Zna da sada već ozbiljnije sviramo, no podrška od njega je ravna nuli. - pojašnjava nam.