Deset godina nakon njegova odlaska, sjećanje na prijatelja i umjetnika otvara pitanje kako grad čuva uspomenu na ljude koji su ga kulturno oblikovali.
U sljedećih nekoliko tekstova napravit ću mali odmak od okoliša i ekologije te se posvetiti Brođanima koje smo, čini mi se, prebrzo prepustili zaboravu. Ljudi koji su oblikovali kulturni i intelektualni život našega grada zaslužuju da o njima govorimo i izvan obljetnica.
Ovaj niz započinjem Predragom Gollom (1931.-2016.), velikim slikarom i svojim prijateljem. Fotografija uz ovu kolumnu vraća me u Zagreb 2004. godine, u stan Dragutina Tadijanovića (1905.-2007.). Na njoj smo Predrag Goll, Božidar Krajinović (1938.-2020.)., Tadijanović i ja. Danas mi je ona dragocjena uspomena na ljude i susrete koji su obogatili moj život, ali i povod da se zapitam kako naš grad čuva uspomenu na svoje velikane.
B. Krajinović, P. Goll i T. Lukić s Dragutinom Tadijanovićem (sjedi). Foto: Osobni album T. Lukić
Trinaestog listopada 2026. navršilio se deset godina otkako nas je napustio Predrag Goll. Kad izgovorim njegovo ime, ne pomislim najprije na enciklopedije, galerije i izložbe. Pomislim na svojega velikog prijatelja. Na razgovore koji bi počeli slikom, a završili pitanjima o ljudima, povijesti, gradu i vremenu u kojem živimo. Predrag je bio jedan od onih rijetkih ljudi nakon susreta s kojima čovjek odlazi bogatiji.
Bio je slikar, ali ta riječ sama nije dovoljna. Predrag Goll bio je erudit i izniman intelektualac. Znao je mnogo, čitao široko, povezivao naizgled udaljene stvari i imao vlastiti sud. Umjetnost nije promatrao izdvojeno od života. Razumio je njezinu povijest, ali i ljude koji je stvaraju, čuvaju i gledaju. S njim se moglo razgovarati ozbiljno, živo, ponekad i polemično. Nije tražio da se sugovornik s njim složi; bilo mu je važno da misli.
Gollovo mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti odavno je potvrđeno
Njegovo mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti odavno je potvrđeno. Uvršten je u Hrvatsku enciklopediju, Hrvatski biografski leksikon i druga leksikografska izdanja. Slikarski opus gradio je istražujući krajolik, ljudski lik, svjetlo i oblik, od prepoznatljivih prizora do apstrakcije. Osobito je snažan trag ostavio u akvarelu. Bio je ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku, a potom prvi ravnatelj Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda.
No Predragova vrijednost ne završava na njegovim platnima. On je stvarao i uvjete u kojima će drugi moći slikati, izlagati i susretati publiku. U Brodu je razvijao Akvarelističku koloniju „Sava“, utemeljio Kabinet akvarela te sudjelovao u pokretanju Hrvatskog triennala akvarela. Razumio je nešto što gradovi često zaboravljaju: umjetnika se može pozvati na jednu izložbu, ali likovni se život gradi godinama, odnosima, zbirkama i ustrajnošću.
Erdutska likovna kolonija bila je jedna od naših čvrstih veza. Erdut za mene zato nije samo mjesto na karti ni naziv jedne umjetničke priče. Uz njega su vezani susreti, prijateljstvo i osjećaj da se među ljudima različitih zanimanja može stvoriti nešto trajno kada ih poveže umjetnost. Predrag je takvim susretima davao širinu. Razgovor uz slike i umjetnike za njega nikada nije bio tek usputni društveni događaj. Zanimali su ga ljudi, njihovi pogledi i ono što mogu zajedno pokrenuti.
Koliko često mi u Slavonskom Brodu zastanemo pred Gollovim radom?
Njegove slike danas krase zidove mnogih uglednih ljudi u Hrvatskoj i šire. Drago mi je zbog toga: Gollovo je slikarstvo našlo put do prostora u kojima se živi s umjetnošću. Ipak, svaki put kad pomislim na ta djela, pomislim i na njihov grad. Koliko često mi u Slavonskom Brodu zastanemo pred Gollovim radom? Koliko njegovih slika poznaju mladi Brođani? Znamo li dovoljno o čovjeku koji je toliko energije uložio upravo u naš likovni život?
To pitanje postavljam jer mislim da Predrag u svojem gradu nije bio dovoljno cijenjen. Naravno da je bilo priznanja, izložbi i ljudi koji su znali što je učinio. Galerija umjetnina priredila mu je i izložbu Hommage Predragu Gollu, podsjetivši na njegov neumoran rad za likovnost u Brodu. Ali priznanje umjetniku njegove snage ne može stati u povremeno prisjećanje. Ono mora biti vidljivo u načinu na koji grad čuva, proučava i predstavlja njegovo djelo.
Tijekom proteklih deset godina u brodskom likovnom životu osjećam veliku prazninu. Time ne poričem rad umjetnika, kustosa i svih koji su nastavili priređivati izložbe. Naprotiv, upravo oni najbolje znaju koliko je teško nadomjestiti čovjeka koji je u sebi spajao slikara, organizatora, poznavatelja umjetnosti i pokretača. Predrag nije samo sudjelovao u kulturnom životu. Imao je ideje, okupljao ljude i nalazio način da se zamisao pretvori u događaj, zbirku ili ustanovu.
Zato naša Galerija Goll nosi njegovo ime. Za mene je to osoban čin zahvalnosti prijatelju, ali i javna obveza. Zajedno smo organizirali 35 izložaba renomiranih slikara iz regije. Svaka je donosila nova poznanstva i razgovore, a Predrag je u tim susretima bio svoj na svome. Bio je vrlo cijenjen u slikarskim krugovima regije; umjetnici su u njemu prepoznavali čovjeka koji razumije njihov rad i zna izreći što je u njemu posebno. Za slikara Irfana Hozu rekao je: „Slikar je vratio slikarstvo.”
U toj kratkoj misli prepoznajem Predragovu sposobnost da pogodi samu bit umjetničkog djela. Volio je Pariz, grad u kojem je učio od najboljih, i tu je otvorenost prema velikoj umjetnosti donosio u naše razgovore i galeriju. Ime na galeriji zato za mene znači nastavak onoga što smo zajedno stvarali: slike na zidovima, umjetnike kojima se otvaraju vrata, publiku koja dolazi i razgovore koji traju.
Deseta obljetnica njegove smrti prilika je da ga upoznaju i oni koji ga nisu imali sreću sresti
Deseta obljetnica njegove smrti prilika je da ga upoznaju i oni koji ga nisu imali sreću sresti. Da pogledaju njegove radove, pročitaju o njegovu djelovanju i razumiju zašto je toliko važan za hrvatsku umjetnost, Osijek i Slavonski Brod. A nama koji smo ga poznavali prilika je da se zapitamo jesmo li dovoljno učinili s onim što nam je ostavio. Meni Predrag nedostaje kao prijatelj. Brodu nedostaje kao umjetnik i čovjek koji ga je uporno poticao da u umjetnosti vidi nešto veliko i potrebno.
Odgovor na to pitanje teško je odvojiti od onoga što danas vidimo. Predrag Goll još uvijek nije dobio svoju ulicu u Slavonskom Brodu, a njegov je grob u vrlo lošem stanju. Pokazujemo li na taj način koliko ga cijenimo? Što vrijede riječi o njegovoj važnosti ako istodobno izostaje briga za mjesto njegova posljednjeg počivališta i trajno mjesto njegova imena u gradu kojem je toliko dao?
Ne želim da ova obljetnica završi samo još jednim prigodnim tekstom. Želim da bude poticaj da se njegov grob dostojno uredi i da se pokrene postupak imenovanja ulice po Predragu Gollu. Vjerujem da se Grad i kulturne ustanove trebaju uključiti u dogovor o uređenju i održavanju groba, uz poštovanje obitelji i nadležnosti onih koji o njemu skrbe. To su ostvarivi koraci kojima bismo pokazali da ga pamtimo i da razumijemo njegov doprinos.
Deset godina poslije, najbolji hommage Predragu Gollu jest grad koji se brine o njegovoj ostavštini, omogućuje mladima da upoznaju njegovo djelo i o slikama razgovara s onoliko žara s koliko je to činio on. Uređen grob i ulica s njegovim imenom bili bi konkretan znak zahvalnosti. Predrag je mnogo učinio za Brod. Vrijeme je da Brod učini više za njega.
Grob Predraga Golla u Slav. Brodu. Foto: Osobni album T. Lukić
