O politici, Srbiji i Hrvatskoj, Kini, robotima i umjetnoj inteligenciji te putovanjima koja su ga toliko obogatila i proširila mu vidike pa i promijenila stajališta... razgovarali smo s Goranom Milićem koji je gostovao u Slavonskom Brodu.
SLAVONSKI BROD - Mada se taj opis često koristi kao floskula i kad ne treba, sinoć je slavonskobrodska Gradska knjižnica uistinu bila premalena za sve koji su željeli vidjeti i čuti poznatog novinara Gorana Milića. Je li organizator to trebao i mogao predvidjeti - teško je reći... jer interes Brođana uistinu je malokad ovoliki. Pa ipak, mnogi su otišli razočarani jer je nedovoljni razglas onemogućio da Milića čuju sjedeći izvan dvorane. Dolazak Milića izazvao je i blaži prometni kolaps u centru - gužva je bila posvuda.
Željka Gavranović / PlusPortal
Zato ovaj tekst... da uspije prenijeti barem dio njegovih rečenica i misli. Za kolege novinare izdvojio je petnaestak minuta prije samog predavanja. Odmah je otkrio kako je za Slavonski Brod itekako vezan, napose zbog supruge koja je u njega iz Bosanskog preselila za vrijeme rata. Tu i dalje žive njezine tri sestre pa dolaze i po pet puta godišnje. Tako se i sinoć s Brođanima osjećao opušteno.
Željka Gavranović / PlusPortal
'Etika determinira ekonomiju, a stupanj tehnološkog razvoja mijenja život!'
A mi smo krenuli - od politike.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Što sam stariji to više mislim kako je dnevna politika jedan mamac za narod. Stvari se sporo odvijaju, a promjene još sporije. Putujući svijetom, rano sam počeo uspoređivati što ljude čini različitima. I slažem se s Nobelovcem iz Švedske da radna etika ili uopće etika jednog društva determinira ekonomiju, a stupanj tehnološkog razvoja također mijenja život. Svjedoci ste koliko su digitalna tehnologija i internet posljednjih 20 godina promijenili život. Masa njih se
ibrete, čude,... da to nije dobro... kao što su se čudili i s industrijskom revolucijom pa su shvatili da je bolje praviti tisuću automobila nego jedan po jedan rukom. Naravno, neki se i dalje prave rukom i najskuplji su. Može, ali u manjini. A ova tehnologija je napravila da jedna Kina kompletno prestane biti gladna i proizvodnjom stvari preuzme europsko-američki monopol. - kazao nam je fascinirano Milić kojeg su sinoć s jednakom pozornošću slušali i stari i mladi.
Željka Gavranović / PlusPortal
Upravo u Kini dobio je njemu dotad nevjerojatan i nezamisliv odgovor za tu naciju vezan za tvornicu aluminija koja ima 2.000 zaposlenih - i to 1.800 inženjera i 200 ekonomista - a svakdonevne poslove obavljaju roboti. Pitao je zašto je tomu tako kad imaju dovoljno radne snage, a dobio odgovor da je naprosto nehumano da jedna osoba čitav radni vijek provede radeći jedno te isti potez rukom.
- Kad na to osudite čovjeka, bolje da ste ga strpali u zatvor. Roboti će to odraditi jednako dobro i precizno, a ljudi će naći drugi posao. I to će moći jer će imati vremena duže se i bolje školovati. - otvara Milić drukčije perspektive i filozofije, ali i govori o evoluciji nacije koja je masovno ubijala vrapce da ne jedu sjemenje i tako ne naštete poljoprivredi.
Željka Gavranović / PlusPortal
'Obožavam AI...'
I robote i umjetnu inteligenciju Milić podržava i obožava - naprosto zato što ih promatra drukčije no većina. Razmotrio je AI kroz novinarstvo.
- Mladi novinari imaju ogromne prednosti. Brzo možete shvatiti jeste li ekskluzivni ili ne - samo pitate umjetnu inteligenciju je li to netko već objavio ili nije. Imate bezbroj mogućnosti. Ja sam sebe testirao dok sam pisao knjigu kroz razgovor s umjetnom inteligencijom. Shvatio sam da Gemini ima ideologiju. Priznao mi je da je riječ o zapadno-skandinavskoj ideologiji. Po toleranciji je pak budist, a filozofski Kantovac jer polazi od toga da se etika mjeri prema količini općeg interesa. Dakle, uvijek važemo i ako je li-la neka prevagne opći interes. No, Kinezi imaju svoj AI i on je drukčiji. Pisati članke o tome je također posebno, samo što ih ljudi nemaju strpljenja čitati. - smatra Milić.
Željka Gavranović / PlusPortal
Umjetna inteligencija promijenila je i njegov način izvještavanja. On sada gledateljima pokazuje lokacije koje nitko prije njega nije. Ulazi u kuće obitelji i snima stvarnost i svakodnevicu, umjesto da prikazuje sve one znamenitosti koje su bezbrojni novinari i putopisci prije njega već snimili. Na to ne želi gubiti vrijeme. AI, poručuje, obožava i dokaz je kakav to alat može biti pametnom i obrazovanom čovjeku koji zna (is)koristiti umjetnu inteligenciju.
Milićevo sinoćnje predavanje dobilo je naziv upravo po njegovom putopisnom serijalu. „What's Up Slavonski Brod” održano je u sklopu Mjeseca knjige. Naravno, Milić neće biti zapamćen samo po tome, ali s putovanjima nastavlja.
- Kad su Picassa pitali - Koje vam je razdoblje u životu bilo najsretnije i najsjajnije i najuspješnije. On je rekao - ono iduće. Tako da možda će me pamtiti po nečemu što napravim sutra. Za sedam dana idem u Južnu Ameriku. - otkrio nam je Milić.
'Povijest se kod nas dugo pamti i prenosi!'
Za kraj razgovora prokomentirao je i mišljenje o zbivanjima u Srbiji koja je nakon nedjeljnih izbora proglašena Slobodnom, barem od Aleksandra Vučića. Učinio je to kroz analizu stanja u Hrvatskoj - očigledno želeći poručiti kako je teško za očekivati da će se stvari u Hrvatskoj ili Srbiji tako brzo i drastično promijeniti.
- Odnosi Srba i Hrvata bili su odnosi ljubavi i mržnje, a odnosi Srba i Albanaca samo mržnje. U 30 godina koliko sam proveo u Srbiji, doživio sam da je prihvaćeno samo nekoliko Albanaca... primjerice, poznati nogometaši... a sve ostalo su bili za njih Šiptari i nisu ih voljeli. Međusobno su se optuživali za ugnjetavanje. S Hrvatima nije bio taj odnos, ali došao je Rat i današnje generacije pokazuju kako je onima koji govore jezike koji se jako dobro razumiju, zapravo, pomirba daleko teža. Povijest se kod nas dugo pamti i prenosi se. Mi smo još u svađi s Mađarima i jedva čekamo da stave neku mapu na kojoj pola Hrvatske pripada njima pa da se posvađamo. Povijest nas uči da se možda imamo i razloga buniti. Mi smo mala zemlja i teritorijem svjedočimo da je povijest prema nama bila teška. Kad kažemo da smo nastradali, to se vidi po našem teritoriju. Teško će to biti promijeniti i u Srbiji. Teško je tko će prvi reći. Samo sam jednog Srbina u životu do ovog rata, nekadašnjeg ministra Marka Nikezića, čuo da je rekao Treba prihvatiti da je Kosovo izgubljeno, ali smo dobili Vojvodinu koja nije bila naša. Dobro smo prošli. Ljudi se sele, živimo i u BiH i u Hrvatskoj te se naš kulturni utjecaj može širiti po Europi. - ispričao je Milić.
Kakvom god ideologijom bili vođeni ili predrasudama opterećeni, jedno je sigurno - sugovornika poput Milića ne srećemo često. Njegov nas put isto tako uči kako je upoznavanje drugih i drukčijih te otvaranje uma jedno od najvećih životnih bogatstava.
