U vremenu kada stari zanati tiho nestaju, Adam prkosi zaboravu. On je potkivač čije ruke liječe kopita, pjevač čiji glas čuva tradiciju i čovjek koji vjeruje kako slavonski običaji žive samo ako se hrane iskrenim prijateljstvom. Dok svakodnevno riskira sigurnost pod snažnim kopitima plemenitih životinja, s osmijehom poručuje kako se s ljubavlju prema ravnici jednostavno moraš roditi.
VELIKA KOPANICA - Na jučerašnjoj manifestaciji Konji vrani u Velikoj Kopanici, imali smo priliku, ali i veliku čast, razgovarati s jedinstvenim Adamom Svirčevićem koji je puno toga posebnog. Između ostalog... član je Prve pjevačke konjice Sinđir (jedinstvenog muškog vokalnog sastava koji djeluje kao dio Konjičkog centra Županjski Kas), jedan je od rijetkih pravih potkivača te posljednjih čuvara tog nužnog zanata, profesionalni čajo u slavonskim svatovima, poznati konjogojac i zaljubljenik u tradiciju. U Veliku Kopanicu stigao je zbog - prijateljstva.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Bez prijateljstva nema ni očuvanja tradicije. Mi smo ovdje zbog svojih prijatelja i ekipe iz Velike Kopanice. Prvo se međusobno povežemo pa se onda posjećujemo. Tradicija počiva na prijateljstvu. Bez prijateljstva nitko nikomu ne bi došao. Danas nitko ovdje nije slučajno. Svi volimo jedno i daj da to pokažemo u tvom i mom selu, u jednom i drugom mjestu, onako kako najbolje znamo. Sretni smo što u Kopanici imamo brojne prijatelje. Nije Županja 'na kraj svijeta'. - kazao je Adam Svirčević.
Ljubav prema tradiciji, kazuje nam, nisu mu morali usaditi. S tim se u Slavoniji rađa i to je nešto što nasljeđujemo od predaka.
- Kad si se s tim rodio, onda to ide jako jednostavno. Ne može biti da nisi dio tradicije... kroz folklor, glazbu, pjesmu, stihove, riječi, poeziju, konje,... svatko s ovog prostora može sudjelovati u tradiciji na svoj način, prema onomu što voli. Mi volimo konjogojstvo, a uz to uvijek ide i pjesma. - kazao nam je Adam.
Kao potkivač danas ima i previše posla. Jer, poznato je, stari zanati lako izumiru.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Posla je puno. Nema pravih potkivača koji mogu obrađivati različita kopita s različitim bolestima. Mladi se ne odlučuju lako na to. Zahtjevno je. Mi postojeći potkivači muku mučimo. Da nas je duplo više bilo bi zgodnije svima i ne bi nas tako dugo čekali da dođemo. Znate kako je kad majstor kaže 'Sad ću doći!' pa ga čekaš mjesec dana! - šaljivo nam govori naš sugovornik.
A za taj poseban zanat nema formalnog naukovanja.
- Čovjek kreće samouk, s puno pogrešaka i neznanja. Potom se ide na seminare u inozemstvu. Teško je steći tu vještinu. - priznaje.
Suvišno je govoriti i o opasnostima ako znamo da se potkivači motaju oko stražnjih nogu snažnih konja.
- Uvijek smo u situaciji za nastradati. Tako nam Bog pomogao - kako se kaže. - govori nam Adam koji je i sam imao nekoliko bliskih susreta s kopitima u letu, ali je nasreću prošao bez težih ozljeda. - Zakvačili su me nekoliko puta. Da su me pogodili, ne bi bilo dobro! - zaključuje.
Mladi ljudi poput Adama čuvari su slavonske duše i energični borci za očuvanje svega onoga po čemu je Slavonija posebna i jedinstvena.
