Važno je njegovati običaje zbog sjećanja na vrijednosti koje nam se ne uklapaju u prilično osiromašen život današnjice.
DONJI ANDRIJEVCI - Prekrasan običaj zadržao se u Donjim Andrijevcima. Riječ je o ophodu križarica na Spasovo ili Uzašašće - četrdeset dana nakon Uskrsa (uvijek četvrtkom), a običaj je vraćen 2013. godine. Spasovo je bilo prekjučer, 9. svibnja 2024. godine.
Inače, postoji literatura koja se bavi ovom tematikom, primjerice Spasovo u hrvatskoj tradicijskoj baštini Marka Dragića. On spominje kako se spasovski ophodi, križari i križarice spominju početkom 17. stoljeća u Bakru. O hrvatskim crkvenim običajima kako navodi autor, svjedoči fra Đuro Rapaić 1762. u djelu “Svakome pomalo iliti predike nediljne”.
Spasovski ophodi u Slavoniji, odnosno u Donjim Andrijevcima su nešto drugačiji od onih koje spominje ovaj autor referirajući se na podatke do kojih je došao istražujući ovaj lijepi običaj i očekivano je kako kao i kod drugih običaja, kao što je pokladno jahanje, npr. ovaj običaj ophoda križarica poprima obilježja modernog, suvremenog doba. Zanimljivo je kako se u ovome članku spominje činjenica prema kojoj ovaj običaj nije pobudio značajnu pažnju etnologa, antropologa i filologa pa se autor poziva na novije izvore i na terenske zapise.
Foto: KUD Donji Andrijevci
Pozitivna karakteristika je, posebno imajući u vidu Donje Andrijevce, što je taj običaj, unatoč slabijoj zainteresiranosti mladih uopće, uspio u ovome mjestu zadržati pažnju najmlađih. Ovdje su križarice i križari djeca i zapravo sakralna dimenzija je itekako naglašena.
Nakon mise, na kojoj budu djeca odjevena u narodne nošnje, kreće ophod. Ove godine postojale su dvije postaje (Markovci-Mijatovi i KUD-ova kuća) gdje su sumještani čekali križarice i križare. Dječak je nosio križ na početku povorke.
Na postajama su se pjevale prigodne pjesme i “igralo se” (plesalo), a za sve to su se djeca pripremala i vježbala. Na postajama su svi prisutni blagovali u veselju.
Važno je držati do običaja. Ne zato kako bismo ostali uskih svjetonazora i bježali od svih novotarija jer se strašimo inovativnih rješenja i pristupa. Važno je njegovati običaje zbog sjećanja na vrijednosti koje nam se ne uklapaju u prilično osiromašen život današnjice.
