NOVA GRADIŠKA - 'Svjedok boli - Stara Gradiška' naziv je izložbe fotografija koju su članovi novogradiškog Foto kluba F "4” pripremili povodom obilježavanja Dana  logoraša srpskog logora za ratne zarobljenike "Stara Gradiška”.

Goran Dorić, Željko Grganić, Branko Ivanović, Zvonko Oršulić, Tomislav Petrović, Dominik Poletto, Ivana Žerovnik, Boris Živković i Đuro Valentić svoje viđenje tragedije hrvatskog naroda prikazali su nizom fotografija koje govore više od tisuću riječi. Suosjećajući s žrtvama koje su se borile za goli život u kazamatima jednog od nazloglasnijih logora, susrećući se s zločinačkim torturama koje zdrav ljudski razum ne može pojmiti, novogradiški umjetnici ovjekovječili su jezovit ambijent prostora.

Posjetitelji su prilikom razgledavanja izložbe mogli zaviriti u svaki kutak logora koji krije teške ljudske sudbine. Jedinstveni prikaz povijesnih trenutaka odiše umjetničkim štihom, ali i surovom stvarnošću. Iza cijele izložbe krije se višednevni rad i boravak fotografa po hodnicima upravne zgrade logora, samicama, prostorijama za provođenje ispitivanja logoraša, dvorišnom krugu i okolici. Umjetnicima nisu promakli detalji kao što su ostatci namještaja, pisane poruke logoraša po zidovima ćelija, poderani madraci, rešetke na prozorima, oronula cigla, razbijen crijep.

Posljedni vapaji zatvorenika čuli su se 05.07.1992. godine kada je zadnja zatvorenica ugledala sunce s druge strane zidina. Od svih logoraških grafita upravo je njena poruka najmučnija, a nije se usudila ni potpisati, prenosi radiong.

"Vjeruj da nisam ništa skrivila, zašto bih trebala biti kažnjena. Ali, da se to utvrdi, svi moramo patiti, Majko! Hvala ti što si me naučila, da budem takva kakva jesam. Bog je uslišio naše molitve, već danas mi je mnogo lakše. Izgleda da ću sutra izaći odavde. Hvala svim Svecima nebeskim i svim dobrim ljudima,. Za zle treba moliti i neka i njima Bog oprosti. Smiluj im se Gospodine Bože. R.J. Svaki razuman čovjek, voli više mir a ne rat. Budimo svi braća i živimo u miru, obezbjedimo sreću svojoj djeci. P.S. Pročitajte pjesmu Slobodanu Miloševiću pisanu na ovom zidu malo više lijevo.”

R.J. nije bila slobodna žena po izlasku iz logora Stara Gradiška već je prebačena u "Mali logor” u Banja Luci, a kasnije razmjenom uživa konačnu slobodu. Danas je bivša logorašica sedamdesettrogodišnjakinja koja ne mrzi.

Upravo slijedom povijesti ova izložba fotografija ukazuje na rat, sukobe, zatočeništvo, okrutne torture, silovanja i premlaćivanja na smrt, kao na pogrešnu stvar koja se nikad više ne smije ponoviti, ali isto tako vjerno je upozorenje kako ne treba ni zaboraviti.