PODCRKAVLJE - Nedavno sam dobila itekako zanimljivu e-poruku. S adrese zavičajne književnice Ružice Todorović stigla je pozivnica za susret pučkih pjesnika „Lira naiva” koji se inače održava jednom godišnje od 2003. godine.

Osnovne informacije o ovome događaju su sljedeće: svake godine upriličen u drugom mjestu, ovaj događaj okuplja pjesnike koji pišu standardnim hrvatskim jezikom ili njeguju dijalekt.

Katarina Čeliković ga je pokrenula i utemeljila u svrhu očuvanja hrvatske riječi i kulturne tradicije. „Hrvatska čitaonica” i Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivan Kujundžić pri katoličkom društvu „Ivan Antunović” iz Subotice  važni su  organizatori, međutim, vremenom su podršku ovome nesumnjivo atraktivnom događaju dali i pjesnici iz Hrvatske.

Cjelodnevni susreti su ispunjeni svake godine druženjima, međusobnim upoznavanjima, razgledavanjem mjesta od osobite kulturne važnosti, predstavlja se jedan hrvatski književnik a sve završava pjesničkom večeri. I tu nije kraj. Tiskanje pjesama uobličenim u zbirku svaki put se daruje publici. Tako će biti i ove godine. „Duša od zlata” naziv je ove zbirke koju je uredila Katarina Čeliković, a izbor zastupljenih autora sačinila je Klara Dulić Ševčić. Svi ovi podatci  možda bi Brođanima bili manje atraktivni da nije riječ o sljedećem: „Lira naiva” po drugi put se održava u Hrvatskoj, u suorganizaciji s Općinom Podcrkavlje -  domaćinom susreta, a na poziv zavičajne pjesnikinje Ružice Todorović koja je ujedno i domaćin susreta. Dvadeset i prvi  susret zavičajnih pjesnika Hrvatske i Srbije odvijat će se većim dijelom u svečanoj dvorani vatrogasnog doma u Podcrkavlju. Hodogram susreta je sljedeći:

Ovaj događaj susret je svih zainteresiranih za zavičajnu kulturu koju čini i pisana riječ. Nije važno koliko je pjesnik prepoznat u književnim krugovima, važno je da funkcionirajući s pisanom riječju iskrenost nastupa pri svakom posezanju za njom. Često se u književnim krugovima  čuje kako pisati znači isto što i udisati zrak, isto što i živjeti jer ovo djelovanje se shvaća toliko ozbiljno. Ono naposljetku i jest takvo. Biti amater, jer ovaj događaj okuplja i amatere, ne znači nikako slabiju sposobnost i entuzijazam. Dapače, energija pjesnika amatera može može pokrenuti zanimljive projekte, može okupljati entuzijaste, može stvoriti čuda. Čudo je uspjeti pokrenuti ljude da iz udobnosti fotelja ustanu i naprave nešto što će ostati trajno zabilježeno kao događaj ne samo od  primarne važnosti – druženje, već i kao trajna vrijednost za kulturu jednoga kraja. Ovaj poziv koji prosljeđujem kao posrednik, prosljeđujem srčano, s radošću. Odazovimo se!