Prof.dr.sc. Ivan Samardžić, uspješan sportaš, jedan od najboljih studenata svoje generacije na slavonskobrodskom Strojarskom fakultetu, gotovo pedeset puta dobrovoljni davatelj krvi, donedavno dekan Strojarskog fakulteta i prorektor Sveučilišta J.J. Strossmayer, danas privremeni rektor i najizgledniji prvi rektor Sveučilišta u Slavonskom Brodu, kako sam za sebe kaže, vjeran suprug i dobar otac troje djece te osoba kojoj je um bitniji od mišića - mada bi se, zbog stasa, teško našao onaj tko bi ga i u 57. godini života uspješno savladao, jer s lakoćom odradi utrku dugu pet kilometara.

Rođen je 6. rujna 1963. godine u Gornjoj Ljubljanici. Brzo je, kaže, rastao pa nije ni primjećivao kada bi mu hlače postale prekratke. U obitelji s petero djece, od kojih je jedno prerano preminulo, skromnom životu usprkos, nije mu nedostajalo ništa, ali već kao dječak dobro je znao kako je zbog toga njegov otac, 'gastarbajter', negdje daleko morao biti gladan. Majci i ocu je osjećajem ponosa kojeg su zasigurno osjetili zbog sinovljevih uspjeha, vratio za sve što su učinili za njega. Danas, kao prvi čovjek slavonskobrodskog Sveučilišta - piše noviju povijest grada.

Izvan politike, ali svjestan da ga je ona postavila, okružen pametnim i dobrim ljudima, ne želi umirovljeničke dane dočekati tako da sljedećem rektoru preda probleme. Sad i odmah, naglašava, kreće graditi Sveučilište u Slavonskom Brodu na koje grad uz Savu čeka duže od desetljeća.

Sve to i puno više bio je povod našem razgovoru s prof.dr.sc. Ivanom Samardžićem. U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove intervjua koji je u cijelosti dostupan u videoprilogu.

Kako je tekao proces osnivanja Sveučilišta u Slavonskom Brodu i s kojim izazovima ste se susreli, što ste sve morali raditi i zašto neke stvari nisu odrađene i pripremljene ranije?

Krenut ću od 27. svibnja 2020. kada je Senat Sveučilišta u Osijeku jednoglasno donio Odluku o izdvajanju dvije sastavnice, Strojarskog fakulteta i Studentskog centra, iz sastava Sveučilišta u Osijeku, a u cilju osnivanja Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Nakon toga, 25. lipnja 2020., premijer Andrej Plenković, donio je Odluku o mom imenovanju za privremenog rektora Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Odmah sljedeći dan, krenuli smo s radom. Sastali smo se 1. srpnja s rektorom osječkog Sveučilišta, dekanom FOZOS-a i drugim djelatnicima. Zamolili smo ih za suradnju i jasno pozvali sve koji to žele, neka nam se pridruže u razvijanju tog projekta. Krenuli smo sa izradom privremenog Statuta, odlazili u Ministarstvo, nekoliko puta ga korigirali, a 22. srpnja dobili smo pozitivno mišljenje našeg Ministarstva znanosti i obrazovanja. Sljedeći korak bilo je registriranje kod Trgovačkog suda, 3. kolovoza. I tu su nam pomogli vrijedni djelatnici Suda, ali i naše službe koje su puno radile. To je, formalno-pravno, datum rođenja našeg Sveučilišta. Uslijedio je, potom, RKP postupak. Imali smo poteškoća jer su svi, osim nas, bili na godišnjim odmorima. Da to nismo uspješno riješili, bila bi upitna plaća za djelatnike Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Nakon toga, krenuli smo s registracijom zaposlenika. Morali smo odjaviti pa ponovno prijaviti sve djelatnike u mirovinski sustav. Puno su nam pomogle vrijedne službenice u našem Mirovinskom. U okviru mogućnosti dignuli smo i web stranicu. Uvijek može biti bolje, ali smo i to uspjeli. Morali smo napraviti završne financijske račune, zatvoriti stare i otvoriti nove bankovne račune. Riješili smo upis u Registar visokih učilišta, Sloga čuda čini pa smo svi zajedno riješili i Upis u registar znanstvenih organizacija, dobili smo dopusnicu za znanstvenu djelatnost u području tehničkih znanosti, polje strojarstva. Puno je tu još stvari koje se ne vide, a jedna uvjetuje drugu. To ne bi bilo moguće da smo otišli na zasluženi godišnji odmor. Znali smo da se bliži početak akademske godine i morali smo imati rješenja za svaku situaciju i da budemo spremni za svaki scenarij. U tomu smo i uspjeli jer smo u pravom trenutku počeli raditi i sve smo pripremili. Danas zbog takvog odnosa nemamo problema vezanih uz početak rada.

Koje sastavnice danas čine slavonskobrodsko Sveučilište?

Tehnički odjel, Biotehnički odjel i Društveno-humanistički odjel u koji smo uključili Ekonomiju, Učiteljski studij te Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Morali smo to tako učiniti jer na Učiteljskom studiju smo imali nula profesora pa, prema Statutu, nismo mogli napraviti fakultet s nula ljudi. Nama je, potom, prešao izvanredni profesor i doktor znanosti Tihomir Vidranski i on je praktički bio prvi čovjek na tim učiteljskim studijima. On je vrijedan i sposoban kineziolog, čovjek iz Osijeka koji živi u Zagrebu, ali koji je pokazao da srcem voli Slavonski Brod. Moramo napraviti razliku između sveučilišnih i stručnih studija. U budućnosti ćemo raditi na tomu da dobijemo znanstvene dopusnice za stručne studije, poglavito ekonomiju i poljoprivredu, kako bi to postali sveučilišni studiji. Pred nama je reakreditacija institucije i programa kako bi Sveučilište bilo međunarodno prepoznatljivo. Problem za Sveučilište u Slavonskom Brodu može biti samo nedostatak ljudi. Dana 17. listopada, Sveučilište u Slavonskom Brodu imat će 109 djelatnika - 2 domara, 7 spremačica, 6 gospođa u računovodstvu, 8 u referadi,… Nama trebaju nastavnici. Na svim studijskim programima imamo između 2300 i 2400 studenata. Usporedimo li to s drugim fakultetima - oni za četiri puta manji broj studenata imaju daleko veći broj djelatnika. Mi smo preopterećeni. Ne možemo razmišljati o novim studijskim programima dok to ne riješimo jer i postojeće teško možemo servisirati. Ljudi rade preko norme. Poslali smo zahtjev Ministarstvu znanosti i obrazovanja za nova radna mjesta i očekujemo da će nam to brzo odobriti. To mi sami ne možemo riješiti, nema tog rektora koji bi to mogao riješiti. Radi se o novcu, netko mora platiti te ljude. To mora riješiti politika, kao što je riješila i početak rada Sveučilišta. To je jasno kao dan i to nije loše. Drugi potencijalni, mada manji, problem je infrastruktura, odnosno, objekti. U prethodnih 14 akademskih godina ništa nije riješeno kada su u pitanju prostori za držanje nastave. Hvala Gradu koji je pomogao Veleučilištu zgradom u Gupčevoj ulici, pomogao je i Strojarskom fakultetu zgradom na korzu i u Gundulićevoj ulici, pomogao je i dislociranim studijima. To je puno, ali nedovoljno za trenutni broj studenata, a da ne govorimo o planovima za skoriju budućnost. Nama rezultati u Slavoniji trebaju što prije. U protekla tri desetljeća, nestalo je 250 tisuća mladih. Ranije nismo toliko toga bili svjesni, ali sada itekako jesmo.

Kada se riješe ta najbitnija dva pitanja - ljudi i infrastruktura - za koja buduća zanimanja želite školovati studente?

Razumljivo, zanimljiva i interesantna su ona područja i studijski programi koji su potrebni tržištu rada. Radimo na osnivanju Gospodarskog vijeća gdje ćemo saslušati i poslušati mišljenja gospodarstvenika. Zajedno znamo puno više. Zanimljiv je tu ICT sektor (industrija informacijsko-komunikacijske tehnologije, op.a.), ali nije dobro da budemo konkurencija Osijeku. Cilj je da budemo komplementarni, da se nadopunjujemo i razvijamo ono što nema onaj drugi. Na bilinogojstvu, hortikulturi, ratarstvu imamo problema s interesom mladih. Nevjerojatno je da država ta zanimanja dodatno stipendira, a rijetki to upisuju. Treba pronaći nešto što je atraktivnije, što mlade više zanima, što bi im osiguravalo veću zapošljivost. Puno je ideja - logopedija je interesantan i prijeko potreban studij, potom palijativna skrb. Postoje ljudi u Slavonskom Brodu koji su vrhunski za tu tematiku. Postoje takvi ljudi i u Osijeku. Nije istina da ne možemo surađivati. Ovo što sada radim, radit ću jednom u životu i rektori iza mene to neće imati priliku raditi. Puno ljudi mi u tomu pomaže.

Brođane je iznenadilo da jedna od najviše očekivanih osoba na slavonskobrodskoj sveučilišnoj sceni više, zapravo, uopće ne radi u Slavonskom Brodu. Kakav je bio tijek događanja kada je u pitanju izv.prof.dr.sc. Emina Berbić Kolar, prodekanica za nastavu i što se, zapravo, događalo na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti?

Rado ću opisati tijek događaja i u tom slučaju. Dekanu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti prof.dr.sc. Damiru Matanoviću, ponudio sam mjesto prorektora, a on ga je odbio. To je bio kolegijalni, a ne težak razgovor. Dan iza toga, 2. srpnja, poslao sam službeni dopis u kojemu sam zamolio da FOZOS navede imena djelatnika koji su zainteresirani za vanjsku suradnju, kao i djelatnika koji žele prijeći na Sveučilište u Slavonskom Brodu. Profesorica Berbić Kolar, mogla je prenijeti svoj ugovor. Neki su djelatnici FOZOS-a izrazili tu želju, ali ona im nije uslišena, možda imaju i problema jer su se tako izjasnili. Znali smo da moramo na vrijeme reagirati kako 1. listopada ne bismo imali probleme. Shvatio sam da odmah moramo početi raditi i da početak nove akademske godine ne možemo dočekati bez rješenja. Mi smo ih pronašli. Djelatnicima FOZOS-a moram zahvaliti na više od dvadeset godina vrijednog rada. Učinili su puno toga dobrog. Neki su ostali vanjski suradnici, ali mi na tim pogramima moramo imati sto posto zaposlene ljude. Na Učiteljskom moramo imati devetero ljudi u znanstveno-nastavnom zvanju, a na preddiplomskom i diplomskom studiju Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, šest plus tri. Dakle, osamnaest nastavnika i profesora moramo imati kako bismo prošli reakreditaciju. Tu nam ne vrijede oni koji su zaposleni 20 posto ili su vanjski suradnici. Radimo i dalje na ekipiranju tog sastava. Onda možemo razgovarati i o tome da to bude fakultet. Mladi sve jako dobro znaju. Nije dobro što su neki pretjerano nagovarali studente na odlazak iz Slavonskog Broda, argumentirajući - citiram - da je 'ponižavajuće' dobiti ovdašnju diplomu umjesto osječke. Ako to nije sramota za moju djecu koja su studenti Strojarskog fakulteta, ne smatram da bi trebala biti i za koga drugoga. No, za mene su puno važnija djela nego riječi. Postoje grijesi mišlju, riječju, djelom i propustom. Riječi i misli su ponekad brže od nas. Neki su doista nagovarali studente, ali rezultat toga je nula. Na učiteljskim studijima, svim programima, trenutno je upisano 440 studenata. Na svim sveučilišnim studijima ukupno je 1358 studenata, od čega 918 sa Strojarskog fakulteta. Ostalo, malo više od tisuću, su stručni studiji.

Je li vas takav razvoj događaja s FOZOS-om razočarao?

Može me puno toga u životu razočarati, ali ne smijem to uzeti srcu. Svi su bili pozvani na suradnju. Akademska godina je bila pred nama i morali smo se snaći. Nije vrijedno spomena to da smo u 7.30 preuzeli ključeve objekta, a tada je počinjala i nastava, kao ni to da smo donijeli grijalice u zgradu u Gundulićevoj jer nije bilo pušteno grijanje. Zašto je moralo biti tako? Ne znam. No, to su problemi koji se lako daju riješiti. Pravi problemi su djelatnici, kapitalni projekti… sve ono što bez politike neće ići. Rektor može biti Emina, Ivan, Damir, ali tu lokalna i - puno više - nacionalna politika moraju preuzeti svoj dio.

Recite nam koju riječ i o pozadini izbora zastave, loga i grba Sveučilišta u Slavonskom Brodu - temi koja je izazvala prilično veliku pozornost i brojne komentare. Bilo je tu puno napada 'ad hominem', a malo onih argumentiranih. Ipak, vi ste i po tom pitanju slali pomirljive poruke i pozivali na zajedništvo.

Počeo bih univerzalnom parolom - samo sloga sve spašava, i nas i sve oko nas. Ako padneš, digni se i idemo dalje. Oko za oko, zub za zub - loš je motiv. Svi bismo u tom slučaju hodali bez očiju i zúbī. Kada su u pitanju grb i zastava, mogu reći da nisam talentiran za umjetničko područje, ali volim poslušati ljude oko sebe. Bilo je pet godina za to. Ne bi bilo lijepo da one prije sebe prozivam jer to nije ranije napravljeno, ali moglo se poraditi na grbu, moglo se poraditi na Statutu, moglo se o svemu pričati. Začudo, nitko ne proziva te koji objektivno nisu, a mogli su. Morali smo to riješiti brzo. Došli smo na ideju - Ivane Brlić Mažuranić. Da je bila neka druga opcija, opet bi pojedinci prigovarali. No, nije to Sveto pismo, nije zapisano u kamenu pa da se ne može promijeniti. Čak i prema anketi portala SBplus, većina (67 posto) je bila sklona tomu da to bude jedna žena. Pita li se mene osobno, također mi se to sviđa jer smo smješteni na njezinom Trgu, imamo njezin spomenik, svi smo čitali njezina djela… ne umanjujući pritom vrijednost drugih velikana našeg grada. Bilo kakva rasprava o tome dovela bi do toga da bismo možda imali 'božićni Statut'. Kada riješimo sve potencijalne probleme, možemo i o tome ponovno raspravljati. Nema puno sveučilišta koja nose ime žene. Nas su okarakterizirali kao one koji favoriziraju muške. Vjerovali ili ne, na našem Sveučilištu više je žena, nego muškaraca. No, nismo birali prorektore prema tomu kojeg su spola, nacionalnosti, dobi,… birali smo pobjednički tim. Možemo promijeniti i logo i izgled zastave, ali prave teme moraju se odraditi sada. U tome očekujemo podršku naših saborskih zastupnika i Vlade.

Koji su, na trenutnoj poziciji, za Vas osobni i profesionalni izazovi?

Za mene, čovjeka u poodmakloj dobi, izazov je i cilj da ovaj projekt zaživi punim plućima, za mene je izazov i cilj homogenizacija. I profesorica Emina i svi ostali su dobrodošli. Nikad nisam imao ništa protiv osobe, ali nečije djelo mogu osuditi ako je ono loše. Nemojmo napadati ljude, nego djela. Ako nešto nije u redu, imenom i prezimenom treba reći što je to. Uvijek sam onaj koji će saslušati prijedlog bolji od moga. To oni koji sa mnom rade - znaju. Nema pretjeranog autoritete, autokracije, nego sinergija ideja, razgovori, a kada izađemo u javnost - moramo paziti što pričamo i radimo. Nekad ćemo i pogriješiti. U godinama sam kada su to za mene izazovi. Izazov je da ovaj grad bude još ljepši, da Slavonija ne bude više pusta,… Osobno gledajući, napravio sam više od planiranog. S 23 godine i četiri mjeseca završio sam Strojarski fakultet, uz to što sam godinu dana proveo u vojsci, gdje sam upoznao krasne ljude pa mi to nije bio težak zadatak kao nekima. Radio sam s drvetom pa me profesor često znao upitati zašto su mi na nastavi takve ruke. Radnu naviku stekao sam u gimnaziji, učio bih cijelu noć, to je jedini put izvrsnosti. Čega sam se dohvatio, to sam i odradio. Nisam u hrvatskom jeziku bio izniman, ali sam Anu Karenjinu pročitao za jedan vikend jer je to bio zadatak. Nisam se uspoređivao s drugima. Imao sam svog uzora, profesora Zvonimira Lukačevića, čija je slika iznad mene i po kojemu smo nazvali osnovanu zakladu za nagrađivanje studenata. Trideset i tri godine radim svoj posao srcem i dušom, ne bacam vrijeme na ono gdje ne mogu dati svoj doprinos. Ispred mene je osam godina rada i iskoristit ću to za dobrobit naših mladih i ljudi oko sebe. Jednog dana podvući ćemo liniju i sagledati kako smo svoje talente razvijali i trošili.