Ministar Beroš više je puta ponovio kako mu se to ne čini prikladnim mjestom za razgovor o tako teškim temama, zaboravivši da majke djece s teškoćama nije primio kada su mu došle u Ministarstvo. I tada i danas, uputio ih je na razgovor s njegovom - državnom tajnicom - inzistirajući na tomu da je on o svemu jako dobro informiran.
ZAGREB / SLAVONSKI BROD - Kutiju s više od 3.400 potpisa podrške peticiji „Za Antu i svu djecu s teškoćama: Vaš glas- njihova prilika za razvoj!“, danas je ministru zdravstva Viliju Berošu uživo u Zagrebu, uoči sjednice Vlade, predala Brođanka Marica Mikulić, čiji sin boluje od Cornelia de Lange sindroma. Razlog je potpuna nebriga zdravstvenog i socijalnog sustava odnosno ustanova u njemu koje nemaju kapacitete dovoljne za pravovremenu i prijeko potrebnu terapiju i rehabilitaciju djece s teškoćama.
Slavko Midzor / Pixsell
- Prvenstveno sam tu kao majka Ante Mikulića, a potom i kao dopredsjednica Udruge Sjena. Moram priznati da kao majka djeteta s teškoćama nikad nisam mislila da ću na ovakav način morati tražiti njegova prava. On je samo jedno od djece s teškoćama i trenutno je u fokusu javnosti, a na njegovu se primjeru vidi apsurdan pristup naše države vezan za rehabilitaciju djece s teškoćama. Smatramo da se novac koji se ulaže u tu rehabilitaciju ne troši efikasno i mi u sustavu ne možemo naći odgovornu osobu koja bi odgovarala za takvo trošenje. Naša djeca nemaju dovoljnu rehabilitaciju. Svjesni smo ograničenosti kapaciteta, no u takvim uvjetima dolazimo do toga da se termini terapije dodjeljuju na način koji nema ni smisla ni svrhe. Mi trenutno na rehabilitaciju idemo reda-radi. Ja se s tim kao roditelj ne mogu pomiriti. - kazala je u govoru Brođanka Marica Mikulić.
Ministar je saslušao okupljene iz Udruge Sjena te poručio kako je u tijeku rješavanje problema.
- Znam tko ste. Mislim da je mjesto za razgovor o ovako ozbiljnim temama drugdje. Moja državna tajnica zadužena je za kontakt s vama. Ako želite, možete i sad ući i razgovarati o svim temama. Možda mislite da ne znam sve detalje, ali znam ih. Hvala što ste došli po ovakvom vremenu. Mi kao administracija znamo što trebamo raditi i izvijestit ćemo vas o svemu. Možemo i sada, ali mislim da je mjesto za razgovor o ovoj temi Ministarstvo. - poručio je ministar Vili Beroš okupljenima iz Udruge Sjena.
Predsjednica Udruge Sjena podsjetila je kako se ovdje ne radi samo o rješavanju konkretnog (Antinog) problema, nego o nepostojanju sustavne brige o djeci s teškim problemima.
- 24 tisuće djece s teškoćama nema sustavnu rehabilitaciju ni u zdravstvenom sektoru niti u sustavu socijale. Mi smo glas ne samo Ante nego sve te djece. - kazala je predsjednica Udruge Sjena, Suzana Rešetar.
Ministar se u zaključku, ipak, zadržao na Antinom slučaju i lopticu prebacio na Brodsko-posavsku županiju.
- Ja to jako dobro znam i ne morate mi vi govoriti o broju te djece. Ono što je činjenica jest da polazimo od elemenata koji ukazuju da država dosad nije dobro brinula o toj djeci. No, najnovije izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvode ranu intervenciju, radnu terapiju, edukacijske rehabilitatore, logopede, psihologe. To je ono što ova Vlada radi. Uputili smo Županiju da evaluira potrebe u svom kontekstu jer imaju ustavnu ovlast brinuti o primarnoj zdravstvenoj zaštiti kojoj ovaj dio pripada. - odvratio je Suzani Rešetar ministar Vili Beroš.
Hoće li Ante ostati potvrda sustava koji ne funkcionira ili će postati simbol uspješne borbe i dugoočekivanih promjena - teško je nagađati.
