Preuzeo je posao minera. Počeo je iznenadni napad i jedan je trzaj bio dovoljan za aktivaciju protupješačke mine. Posljednji vapaj uputio je suborcu i prijatelju Marjanu Baliću koji je kasnije po Luki nazvao svoga sina.
SLAVONSKI BROD - Trideset i druga je obljetnica stradanja Luke Andrijanića, heroja Domovinskog rata. U znak sjećanja na njegovu žrtvu i hrabrost, danas su na njegovom grobu na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu položeni vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položili članovi obitelji, izaslanici predsjednika Republike Hrvatske, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, ministra obrane Republike Hrvatske, potom ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru, predstavnici Grada Slavonskog Broda i Gradskog vijeća, izaslanici župana Brodsko-posavske županije i Vukovarsko-srijemske županije, gradonačelnika Grada Vukovara te predstavnici braniteljskih udruga i Lukini suborci.
Grad SB
U lipnju 1991. godine, Jela Andrijanić iz Velike Brusnice, nedaleko Bosanskog Broda, nije bila ni svjesna da se njezin jedva punoljetni sin Luka pridružio Hrvatskoj vojsci u obrani Vukovara. Kako je netom prije toga iz JNA izašao 'oboružan' znanjem vrhunskog protuavionca, Luka Andrijanić odigrao je ključnu ulogu u 'skidanju' neprijatelja s neba iznad Vukovara.
Nažalost, svoj 20. rođendan nije proslavio. Sahranjen je na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, gdje se svakog 20. rujna, prisjećamo njegova herojstva.
- Dugi niz godina obilježavamo stradanje istinskog heroja Domovinskog rata, Luke Andrijanića. Čovjek je to koji je oborio prve zrakoplove na tlu Hrvatske. Posao smo odradili takoreći na 'svoju ruku', prema zapovjedi našeg zapovjednika Ivice Arbanasa. Otišli smo na poziciju kod silosa Đergaj, a to je bilo najisturenije mjesto prema srpskom uporištu. Tamo smo imali dvadeset ljudi koji su držali položaj. Prije toga smo doživljavali neprestane napade JNA avionima. Iza njih je ostalo ranjenih i mrtvih. Više to maltretiranje nismo mogli trpjeti. Ivica Arbanas odlučio je da je dosta. Dobili smo obavijest da će avioni doći iz pravca Osijeka. Luku sam pitao što mu treba jer ja s time nisam bio upoznat. On je rekao: „360 stupnjeva djelovanja“. Odveo sam ga u Bosanski odvojak i tamo smo postavili top. Četiri aviona naletjela su u formaciji. Prije njihovog novog napada, Luka je otvorio vatru i pogodio dva aviona. Sačekali smo sumrak kako bismo se povukli. Dva dana poslije, kod vodotornja smo opet sačekali avione i oborili dva. Nakon toga, avioni više nisu letjeli iznad slavonskih gradova onako kako su to radili prije. - prisjetio se prošle godine Lukin suborac, pripadnik četvrte bojne treće gardijske brigade i predsjednik UHDDR Vukovar, Josip Jakobović.
Luka je tim svojim djelovanjem obranio brojne suborce koji bi inače stradali u neumoljivim napadima neprijateljskih aviona.
- Luka je bio mlad. Dečko koji je došao iz Bosanske Posavine. Mogao je reći - što se to mene tiče što se događa u Hrvatskoj. Još ga se sjećam na cesti prema Opatovcu. Ugledao sam kako prilazi, s još dvojicom mladića iz istog mjesta i upitao se - a gdje su oni naši mladići koji bi tu trebali biti, a nema ih. Vedar, nasmijan, samozatajan, ali uvijek spreman na šalu,... - takav je bio Luka. Zadužio je branitelje u Hrvatskoj. Svojim činom uplašio je neprijatelje i pokazao da imamo oružje. - govori Jakobović.
Josip Jakobović, Luka Andrijanić i Marjan Balić bili su nerazdvojni sve do nesretnog događaja. Luka je, naime, preuzeo posao minera, a napad koji je u tom trenutku počeo, iznenadio ga je i jedan je trzaj bio dovoljan za aktivaciju protupješačke mine. Posljednji vapaj za pomoći uputio je upravo Baliću koji je kasnije po Luki nazvao sina.
