Po prvi put u Hrvatskoj donesen je Zakon o lobiranju, koji se ističe kao ključni alat u kreiranju kvalitetne antikorupcijske politike, objavilo je Ministarstvo pravosuđa.
DANA 1. listopada 2024. godine na snagu je stupio Zakon o lobiranju, koji hrvatskoj javnosti obećava uvođenje reda u dugo neuređeno područje političkog utjecaja. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje je predvodilo donošenje zakona, predstavilo ga je kao ključan alat za borbu protiv korupcije i jačanje transparentnosti u političkim procesima. No, iako zakon donosi brojne mjere i propise, ostaje pitanje može li on doista iskorijeniti zakulisne igre i nepravilnosti koje prate ovu praksu.
Lobiranje, koje u očima mnogih nosi negativan predznak, sada je jasno definirano i zakonski regulirano, čime se nastoji promijeniti percepcija i povećati povjerenje građana u politički sustav. No, kako to često biva s novim zakonima, njihova snaga će se vidjeti tek u primjeni. Jesu li mjere dovoljno stroge da spriječe zloupotrebe, ili je ovo samo još jedan pokušaj kozmetičkih promjena u sustavu?
Što Zakon o lobiranju donosi?
Zakon o lobiranju, izglasan na 21. sjednici Hrvatskog sabora 14. ožujka 2024. godine, prvi put u hrvatskoj povijesti formalno uređuje lobiranje kao legalnu i legitimnu aktivnost. Prema zakonu, lobiranje uključuje svaku pisanu ili usmenu komunikaciju s ciljem utjecanja na donositelje političkih odluka – bilo da se radi o zakonima, propisima, strategijama ili planovima koji se odnose na javni interes. Donositelji tih odluka mogu biti tijela zakonodavne i izvršne vlasti, lokalne i regionalne uprave, te druge institucije s javnim ovlastima.
Ono što zakon jasno propisuje jest potreba za registracijom lobista, koji više neće moći djelovati "u sjeni" ili neformalno. Svi lobisti – bilo da lobiraju za određene klijente ili u ime vlastitih organizacija – moraju biti upisani u javni Registar lobista, kojim upravlja Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Ovaj potez trebao bi povećati transparentnost i omogućiti javnosti uvid u lobističke aktivnosti.
No, jesu li ove mjere dovoljne? Kritičari upozoravaju da će pravi test zakona biti u njegovoj provedbi. Ako nema učinkovitog nadzora i sankcioniranja, i najbolji zakoni mogu postati mrtvo slovo na papiru.
Lobisti – ključni igrači ili sumnjivi akteri?
Lobiranje, kao djelatnost koja se provodi u političkom kontekstu, često izaziva sumnje i negativne reakcije javnosti. Uobičajeno se percipira kao nešto što služi isključivo za promicanje privatnih interesa na štetu javnog dobra. Međutim, zagovornici lobiranja tvrde da je ono neophodan dio demokratskog procesa jer omogućuje različitim interesnim skupinama da prenesu svoje mišljenje i utječu na kreiranje politika koje ih izravno pogađaju.
Prema zakonu, lobisti se dijele u tri kategorije:
Profesionalni lobisti koji djeluju u ime korisnika lobiranja – uključujući konzultante i agencije koje se bave ovom djelatnošću,
Interni lobisti koji zastupaju interese svojih poslodavaca,
Predstavnici sektorskih interesa, poput profesionalnih udruženja, nevladinih organizacija i gospodarskih subjekata.
Lobisti, koji će biti obavezni prijaviti svoje aktivnosti i pružati godišnja izvješća, više neće moći djelovati u tajnosti. Svaka aktivnost bit će registrirana, a propust u podnošenju izvješća rezultirat će sankcijama – od pisanih upozorenja do zabrane lobiranja. Međutim, ključno pitanje koje se nameće je hoće li se javnost doista moći pouzdati u sustav nadzora i provjere ovih aktivnosti.
Registar lobista: Transparentnost ili birokratska prepreka?
Jedan od ključnih elemenata Zakona o lobiranju je Registar lobista, koji će biti dostupan javnosti. Bez upisa u Registar, lobisti neće moći obavljati svoju djelatnost. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje je zaduženo za vođenje Registra, bit će odgovorno za nadzor i provođenje zakona, kao i za davanje mišljenja o tome je li određena aktivnost lobiranje ili ne.
Lobisti će imati obvezu podnositi godišnje izvješće o svojim aktivnostima, a u slučaju nepoštivanja pravila, suočit će se s nizom sankcija – od novčanih kazni do brisanja iz Registra. Povjerenstvo je dobilo i zadatak sankcioniranja neetičnih postupaka lobista, ali i lobiranih osoba. Naime, zakon uvodi i tzv. "vrijeme hlađenja", prema kojem bivši dužnosnici ne smiju lobirati prema tijelima vlasti u kojima su obnašali funkcije u razdoblju od 18 mjeseci nakon završetka mandata.
No, hoće li ove mjere biti dovoljne da spriječe zloupotrebe? Povijest nas uči da ni najbolji zakoni ne mogu eliminirati sve rizike ako nema političke volje za njihovom dosljednom provedbom.
Lobiranje kao važan dio demokracije
Unatoč negativnim konotacijama, lobiranje može igrati ključnu ulogu u demokratskom procesu. Interesne skupine, bilo da su poslovne, nevladine ili sindikalne, imaju pravo i potrebu utjecati na odluke koje direktno utječu na njih. Lobiranje, kada je transparentno i etično, može pružiti važan uvid u kompleksne političke i društvene probleme.
Lobisti, u idealnom svijetu, predstavljaju most između donositelja odluka i društvenih skupina koje zastupaju. Oni donose stručne informacije, analize i perspektive koje mogu pomoći u boljem razumijevanju složenih pitanja. No, upravo zbog moći koju lobisti imaju, zakonodavci moraju osigurati da ta moć bude pravilno regulirana kako bi se spriječila manipulacija i zloupotreba.
Hoće li zakon ispuniti svoja obećanja?
Zakon o lobiranju predstavlja značajan korak naprijed u borbi protiv korupcije i netransparentnog donošenja političkih odluka. Međutim, pravi izazov leži u njegovoj primjeni. Hoće li Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa biti dovoljno neovisno i odlučno u provođenju sankcija? Hoće li javnost imati pristup svim potrebnim informacijama kako bi mogla pratiti aktivnosti lobista?
Mnoga pitanja ostaju otvorena, a vremena će pokazati hoće li ovaj zakon doista promijeniti način na koji se vodi politika u Hrvatskoj. Dok jedni vide zakon kao pozitivan iskorak, skeptici upozoravaju da se stvarne promjene neće dogoditi bez jasne političke volje i potpune transparentnosti u njegovoj primjeni.
Za sada, lobisti u Hrvatskoj dobili su jasan zakonski okvir u kojem će djelovati. No, hoće li to biti kraj zakulisnih igara ili samo još jedna iluzija transparentnosti, pokazat će praksa narednih godina.
