Recite nam nešto o svom odrastanju i obitelji, odnosno, putu koji je vodio do ovoga da ste danas u politici kao saborska zastupnica i županijska vijećnica?

Odrasla sam u Dragaliću i Novoj Gradiški, u obitelji koja je uvijek naglašavala važnost poštenja, rada i solidarnosti. Od malih nogu naučena sam da se za ono što želiš moraš boriti, da nikad ne smiješ okrenuti glavu od nepravde i što znači brinuti za druge. Odrastanje u srcu Slavonije, oblikovalo me kao osobu koja zna što znači boriti se za svoju obitelj, ali i za zajednicu. Upravo zato sam danas u politici – jer ne želim šutjeti na nepravdu, nego želim biti glas onih koji su prečesto zanemareni.

Ponosna sam što sam u Saboru mogla otvoriti teme koje drugi izbjegavaju, poput diskriminacije pograničnih stanovnika i poljoprivrednika. Moj glas može donijeti promjenu i zato neću šutjeti kad vidim nepravdu – bez obzira na to koliko to bilo teško ili nepopularno.

Kako ste birali svoj put u obrazovanju te kako je izgledala vaša karijera nakon završetka fakulteta?

Priroda me oduvijek privlačila, pa sam logično upisala Šumarski fakultet u Zagrebu. Tamo sam naučila koliko vrijede trud i znanje, što mi je potvrdila i dekanova nagrada. Nakon diplome vratila sam se kući i zaposlila kao revirnica u Hrvatskim šumama, gdje sam iz prve ruke vidjela s kakvim se izazovima suočavaju naši ljudi, osobito oni u ruralnim i pograničnim krajevima. Paralelno sam s obitelji pokrenula OPG i posvetila se uzgoju lijeske – sve smo gradili vlastitim rukama, od nule. Kroz rad na zemlji i u šumarstvu, ali i svakodnevne razgovore sa susjedima, postala sam svjesna koliko su naši ljudi često prepušteni sami sebi, pogotovo kad ih država birokratski ograničava. To me dodatno motiviralo da se još snažnije zalažem za njihova prava i ravnopravnost. Vjerujem da politika treba biti u službi ljudi, a ne obrnuto.

Još na fakultetu sam bila predstavnica studenata u Fakultetskom vijeću. Iako tada nisam razmišljala o politici, očito sam i tada imala potrebu iznijeti stavove i potrebe svoje zajednice koju sam predstavljala. Kroz godine se definiralo da je upravo politika ta kroz koju mogu nastaviti takvu borbu.

U Hrvatski sabor ušli ste zasluženo, ali nešto kasnije no ostali (kao zamjena Marka Kričke). Kako ste se snašli na toj funkciji i osjećate li se ugodno u toj ulozi?

Ulazak u Sabor nije bio moj cilj sam po sebi, ali kad se otvorila prilika, prihvatila sam je s punom odgovornošću. Prvi dani su bili izazovni – puno novih ljudi, procedura, ali vrlo brzo sam shvatila da je najvažnije ostati svoja i boriti se za interese ljudi iz našeg kraja. Osjećam se dobro jer znam da sam tamo zbog vas, zbog svakog čovjeka iz Brodsko-posavske županije, i to mi daje snagu i motivaciju svaki dan. Ponosna sam što sam u Saboru mogla otvoriti teme koje drugi izbjegavaju, poput diskriminacije pograničnih stanovnika i poljoprivrednika. Moj glas može donijeti promjenu i zato neću šutjeti kad vidim nepravdu – bez obzira na to koliko to bilo teško ili nepopularno.

Kako vidite današnji SDP – i na nacionalnoj i na županijskoj razini – te svoju ulogu u njemu?

SDP je danas stranka koja se bori za ravnopravnost, dostupnost javnih usluga i smanjenje nejednakosti. Na nacionalnoj razini imamo snagu i potencijal, a na županijskoj okupljamo ljude koji žele stvarne promjene, a ne samo kritizirati. Kao predsjednica Županijske organizacije SDP-a osjećam veliku odgovornost, ali i ponos jer okupljamo ljude koji žele stručnost i poštenje u politici. Moja uloga je biti most između ljudi i politike, biti glas onih koji se često ne čuju. Vjerujem da upravo takav pristup može vratiti povjerenje ljudi u politiku i donijeti stvarne promjene.

Kampanju ste počeli prilično agresivno. Zašto biste bili dobra županica Brodsko-posavskoj županiji?

Ne bih rekla da sam agresivna, već otvorena i iskrena. Smatram da je krajnje vrijeme da netko jasno i glasno progovori o problemima koje drugi prešućuju. Moja prednost je što poznajem stvarni život naših ljudi – i kao poljoprivrednica, i kao majka, i kao netko tko živi ovdje svaki dan. Neću obećavati nemoguće, ali ću se boriti za svaku kunu, za svako radno mjesto, za svako dijete i starijeg sugrađanina. Vrijeme je za županicu koja će biti na terenu, a ne u uredu. To sam pokazala i kroz borbu za pogranične stanovnike, gdje nisam čekala da netko drugi riješi problem, već sam se osobno angažirala, pisala otvorena pisma i tražila izmjene pravilnika koji vrijeđa naše ljude. Takvu energiju, odlučnost i upornost želim unijeti i u vođenje županije – jer naši ljudi zaslužuju županicu koja će biti uz njih, a ne iznad njih.

Što najviše želite mijenjati u svojoj županiji?

Najviše želim vratiti dostojanstvo našim ljudima. Želim da mladi ostaju ovdje, da imaju pristup dobrim školama i sigurnim radnim mjestima. Želim da poljoprivreda postane motor razvoja, a ne poligon za preživljavanje. Zdravstvo mora biti dostupno svima, a ne samo onima koji si mogu priuštiti privatne preglede. Želim više brige za stvarne i konkretne potrebe naših ljudi kao što je potreba za domovima za stare i nemoćne te učenički dom, više ulaganja u sport, mlade i privlačenje medicinskih stručnjaka. Vrijeme je da Brodsko-posavska županija više ne bude na začelju po proračunu i ulaganjima, već primjer kako se može bolje i drugačije.

Kažu kako su vjerodostojni oni koji i hvale dobro, a ne samo kritiziraju loše. Pa što je vaš prethodnik, župan Danijel Marušić, odradio dobro? Postoji li uopće nešto što biste izdvojili?

Svatko tko vodi županiju toliko godina sigurno je napravio i nešto dobro. Primjerice, ulaganja u infrastrukturu i određeni projekti vezani uz energetsku obnovu bolnica i škola su pozitivni pomaci. No, ono što zamjeram je nedostatak vizije i hrabrosti za veće iskorake, osobito u području demografije, sporta, pomoći mladima te skrbi o umirovljenicima. Vrijeme je da se krene dalje i bolje, ali ne zaboravljam da se na dobrim temeljima može graditi još bolje. Spremna sam pohvaliti ono što je bilo dobro, ali još spremnija sam boriti se za ono što može i mora biti bolje – za svakog čovjeka u našoj županiji.

Iz prve ruke znate kako je danas slavonskom seljaku. Kako je živjeti u Rešetarima? Kako izgleda stvarnost vaših sumještana, susjeda, prijatelja, mladih?

Život u Rešetarima je lijep, ali nije lak. Ljudi su vrijedni, ali često obeshrabreni. Mnogi mladi odlaze jer ne vide perspektivu, a stariji se bore s malim mirovinama i nedostatkom zdravstvene skrbi. Poljoprivrednici su prepušteni sami sebi, a birokracija i problemi plasmana proizvoda im otežavaju svakodnevicu. Ipak, unatoč svemu, ovdje se ljudi drže zajedno, pomažu jedni drugima i ne gube nadu. To mi daje snagu da se borim za njih, jer znam da Slavonija može i mora bolje.

Pravilnik Ministarstva financija koji ograničava unos robe pograničnim stanovnicima izazvao je veliku zabrinutost. Možete li objasniti zašto ste pokrenuli inicijativu za njegovu izmjenu?

Taj pravilnik diskriminira naše ljude koji žive uz granicu, ograničavajući im unos robe na samo 40 eura, dok ostali građani Hrvatske imaju pravo na 300 eura. To nije zaštita poduzetnika, nego otvorena nepravda prema građanima koji su često već u teškoj situaciji. Pisala sam otvoreno pismo premijeru i pokrenula inicijativu jer vjerujem da svi trebaju imati jednaka prava, bez obzira gdje žive. Ovakve birokratske prepreke samo dodatno obeshrabruju ljude i produbljuju osjećaj nepravde.

Poruka za kraj – kako vašim biračima tako i svim žiteljima Brodsko-posavske županije?

Dragi sugrađani, Slavonija je naša dom i naša budućnost. Vrijeme je da zajedno dignemo glas, da ne pristajemo na prosječnost i da tražimo više za sebe i svoju djecu. Obećajem vam da ću biti vaša županica koja neće šutjeti, koja će se boriti za svakog od vas i koja neće odustati dok ne vidimo stvarne promjene. Zajedno možemo vratiti ponos i vjeru u naš kraj, jer Slavonija zaslužuje više i bolje. Hvala vam na povjerenju – idemo zajedno graditi bolju Brodsko-posavsku županiju!

Ovaj sadržaj je sponzoriran!