SLAVONSKI BROD - SDP Hrvatske održao je u utorak navečer u slavonskobrodskom Hotelu Art panel-raspravu naziva „Posao bez straha“. Konkretna tema zanimljivog susreta bila je učestalost prekarnog rada i (ne)sigurnost zaposlenja u modernom društvu.

Diskusiju je moderirala SDP-ova saborska zastupnica Ivana Ribarić Majanović, a sudionici su bili saborski zastupnik Mišo Krstičević i zastupnik u Skupštini Grada Zagreba Karlo Vedak.

Publici je najprije bilo potrebno označiti samu sintagmu 'prekarni rad'.

- Puno ljudi ne zna značenje tog pojma. U razgovoru s ljudima, pitali su me da im ponovim termin... mislili su da su krivo čuli... te da možda mislim na prekovremeni rad ili rad u pekari... a zapravo je riječ o svakom radu koji je nesiguran, o zaposlenju koje je neizvjesno, pri čemu su plaće niske, a uvjeti rada loši. Prekarni rad je kao tijesto... kad ga (zakonski) stisnete s jedne strane, ono izbije na drugu stranu... tako da se neprestano pojavljuju novi oblici takvog rada. Puno je profesija izloženo tome. Za neke to ne bismo rekli. Primjerice, u sustavu obrazovanja imamo ljude koji sedam do osam godina ne mogu doći do ugovora za stalno. Nedopustivo je da netko toliko dugo bude zamjena. Država prva treba to rješavati i pružiti primjer ostalim poslodavcima. Osim toga, izloženi su posebno i novinari, fotografi, agencijski radnici, dostavljači, taksisti,... - kazala je brodsko-posavska saborska zastupnica i županijska vijećnica Ivana Ribarić Majanović.

U Slavonskom Brodu sinoć je predstavljena i programska deklaracija donesena na siječanjskoj Konvenciji SDP-a, s posebnim naglaskom na dio o suzbijanju prekarnog rada. Smanjenje ugovora na određeno, uvođenje studentskog rada u mirovinski sustav (računanje dana studentskog rada u radni staž), obveza za platforme da moraju biti zakonski regulirane kao poslodavac, a radna prava njihovih zaposlenika moraju biti regulirana ugovorom o radu... - samo su neki od prijedloga SDP-a kako poboljšati stvari.

Kako spojiti sve te humane ideje s bešćutnim kapitalizmom kojemu je bitan samo profit - preveliko je pitanje koje će narednih (tje)dana biti postavljeno u više hrvatskih gradova.

- Prekarni rad služio je kapitalistima da jače i bolje kondicioniraju one koji imaju čvršće temelje te su sigurniji u radu, kako bi im pokazali da su zamjenjivi. Određeni teoretičari tu su njihovu zamjenu nazivali industrijskom rezervnom armijom. Globalizacija je dovela do toga da je ta armija danas cijeli svijet. Rezervna armija rada koja će zamijeniti one koji neće htjeti raditi po takvim uvjetima kapitala će doći s nekog globalnog juga. Prekarijat je prisutan više no ikad. U sektorima u kojima su poslodavci bili najlošiji prema radnicima (turizam i građevina), danas je najveći dio stranih radnika. 'Poslodavci' (kako im tepamo) koji su naše radnike tretirali toliko užasno da su ovi pobjegli iz zemlje raditi negdje drugdje, naša je Vlada nagradila novom radnom snagom. - poručio je Mišo Krstičević.

Smatra kako su distrakcije koje nas ometaju da se ozbiljnije pozabavimo tom temom, naprosto, trenutačno prejake.

- Manje bismo trebali biti u kulturnom ratu... manje govoriti o tomu tko koga sluša, za koga navija i kakve grafite crta. Dok kulturni rat traje, profitira netko drugi, a ne radnici. - poručio je publici u Slavonskom Brodu Krstičević.

Zanimljiv govornik bio je i 26-godišnji SDP-ovac koji je priznao kako ni sam nema ugovor o radu na neodređeno te, samim time, za banke nije kreditno sposoban

- Mladi ljudi najviše su izloženi prekarnom radu i zato teško započinju samostalni život i rješavaju stambeno pitanje. Pad povjerenja mladih prema demokratskom sustavu i postojećim institucijama rezultat je toga što se osjećaju ostavljeno, nezbrinuto i zanemareno. Radnička prava marginalizirana su i zaboravljena. Jača stopa sindikalizacije među radništvom i šire ovlasti nadzora sindikata, davanje veće ovlasti sindikatima, smanjenje vremena koje netko može provesti u radu na određeno. - kazao je Karlo Vedak.

Ovakve rasprave definitivno su poželjne i potrebne, no ponuđena rješenja, bojimo se, u svakodnevici koja poput mlina melje i guta radnike, teško će proći. Možda prekarnom radu uspješno uzmakne generacija Alpha jer njihovi prethodnici - generacija Z (rođeni između 1997. i 2012.) - svakako već pokazuju drukčije radne navike, ali i visoka očekivanja od poslodavaca kada je u pitanju ispunjavanje svih - pa i najbanalnijih - radničkih prava. Reklo bi se - to su generacije koje ne vole čitati knjige, ali itekako dobro čitaju sitna slova ugovora. Kod njih kapitalistička prijetnja o zamjenjivosti, čini se, neće tako lako proći. Oni poslodavcima drsko i hrabro odgovaraju - I vi ste!.